četvrtak, 07.06.2007.

Ozdravi mi ti

Ja ti donosim smijeh
na napuklim usnama,
Dug sam prešao put
da ga dijelimo napola.
Pa se spuštam na pod
kraj tvojega jastuka,
A ti mi želju pokaži
da ustat ćeš ko nekada...

Samo ozdravi mi ti,
to je sve što sam od neba tražio,
I svaki korak tvoj što ga napraviš,
Ja bih usnama nagradio,
Samo ozdravi mi ti,
to je sve što sam od neba tražio,
I svaki osmijeh tvoj što mi pokloniš
Kao zastavu bih razvio,
Samo ozdravi mi ti...

Ja ti donosim smijeh
na napuklim usnama,
Da te zagrnem s njim
u prohladnim noćima,
Pa se spuštam na pod
kraj tvojega jastuka,
A ti mi želju pokaži
da ustat ćeš ko nekada...

Ja ću čekati na tebe
Kada ustaneš i kada kreneš
Želim vidjeti tvoj smijeh
I želim da se ponosim sa tobom
I želim se pomoliti sa tobom
Kad prepoznaš pobjedu u sebi
I pobjedu u meni
I kada ozdraviš mi ti.

Giboni-Mirakul

nedjelja, 03.06.2007.

Što te ne ubije, osnaži

Početni šok je iza mene. Nemogu plakati, znam nije dobro, oduvijek sam takva dok kriza traje ja sam Kamena no prava reakcija nastupa nakon stresa, jebiga tipični sam postraumatičar.

Slobodno vrijeme postaje nepoznanica jer dok "namirim" Babca i Malenu, uslijedi brzinsko presvlačenje i odlazak u bolnicu do koje kako koji dan putujem između sat i pol i dva sata, naravno gradskim nam vrlim prijevozom.
Kritika o neagažmanu druge strane upalila je svi su mobilizirani i njegova i moja obitelj.

A moj je Suđeni prava zvjer,lav, tigar ma nije da pretjerujem stvarno mu se divim. Nakon tako teške operacije iz sa Intenzivne njege otpušten je za manje od 24 sata.
Osim vrhunskim kirurgom Rebro se može pohvaliti izuzetnom higijenom sanitarnih čvorova i ljudskom serviranju hrane koja je nečem nalik. Uvjerih se danas jer smo danas nakon 20 minutne šetnje po hodniku šetajući i dva drena obavili prvo nazovimo kupanje, tj. pranje i presvlačenje. Iako su to prekjučer učinile i medicinske sestre Suđenom je naravno lagodinije kada to napravim ja. Čak je ponekad prehrabrar, kako je mala nužda u tzv. "gusku" za njega noćna mora, noćas je do toaleta odšetao sam jer sestre nisu bendale zvonjavu. Na to smo navikli.

Još uvijek znači danas je 7 dana kako moja ljubav ne konzumira baš nikakvu hranu. Dobiva infuzije glukoze i vjerojatno vitaminski "koktel" i pije vodu. Noćni mu je ormarić poput friđa u trgovini. Vodurine komada barem 20 svih firmi i natirlih s onom čudesnim čepom poput dude, izvrsno otkriće za bebe i bolesnike.

Šogi me danas spasio vožnjom našim autom u bolnicu, vozio je jer ja teletina nemam vozački i to je prioritet na proljeće. Dok sam bila u posjetama koje su danas btw zabranjene (to mi je totalno apsurdno subotom su posjete zabranjene a nedjeljom su od 10 do podneva) on je sa Velikom, Srednjom i Malenom šetao po Maksimirskoj šumi , bogami dobrano su se išetali nekih sat i pol. Cure sam nagradila novim mikla slakačem a melenu slatkačemo medo the poo, uvijek me oduševi izraz njohovih lica na najobičniji slatkač. Ovaj milkin je predobar.

Kako je jutros u Zagrebu kišilo raniji dogovor, činilo se, o odlask na Flora art pao je u vodu. Međutim oko podneva zasjalo je sunce tako da smo čoporativno krenuli ka Bundeku. Ja pacijent za cvijeće ( vjerujem da sam do sada na balkon donjela barem hektar zemlje) bila sam izvan sebe.Bundek je predivan, svaka čast stričeku Banditiću jest da je koštalo i trajalo ali to je prava Zagrebačka oaza. POfotkala sam naravno manji do jer opet teletna ja nisam napunila bateriju fotića.
Ždere me ta šetnja dok moje sunce leži u bolnici ali trebalo mi je podhitno micanjeiz stana i bolničkog okruženja, bilo je to pravo punjenje baterija.

Ovo je zapravo danas bio pravi odmor " za dušu i telo" ( vrapca imam musklufiber kolko smo hodali)













I da bila je prestrašna gužva i fotkanje na sve strane, ljudovi svi fotkaju, ajd nek!