utorak, 18.12.2018.

KOMUNIKACIJA SA DUHOM



slika: digital art


Radim ja tako sa viskom i slušam upute koje mi povremeno dolaze, sve to traje odprilike oko šest mjeseci. Iscjeljujem svoje mentalno tijelo učeći pozitivne misli, shvaćam ubrzo da moje emocije postaju smirene i da se mijenja njihova karakterna osobina od nesreće prema sreći, a moje fizičko tijelo traži aktivnosti u vidu kretanja ili vježbi. Mijenjam povremeno način prehrane, u tom dijelu slušam svoje snove. O kakvoj hrani bih sanjala, uvrstila bih je u svakodnevnu prehranu. U tom vremenu dogodio mi se „klik“ u svijesti i ja sam svoju svijest proširila. Prvi put shvaćam, da postoji više razina svijesti i da ih ja postajem sve više svjesna, postajem svjesna njihove povezanosti i na koji način se one nadopunjavaju. U međuvremenu sve češće mi se događa, da se otvaram komunikaciji sa svojim Duhom, a slijedi priča o tom iskustvu.

Obzirom da mi je radiestezija pomalo počela biti dosadna, počela sam čitati knjige po Učenju Vatre. U tom učenju su dominantni Kvaliteti ljudskog Duha. Svijest mi je često bila na mojim Kvalitetima koji su kod mene bili dominantni. Merkur i Jezero, učila sam napamet njihove pozitivne osobine. Prijateljstvo, snalažljivost, nježnost, intuicija, duhovnost, mir, tolerancija, upornost...Kako mi se misao često zadržavala na riječi duh i duhovni zakoni, tako sam osvijestila, da se događa i međusobna misaona komunikacija, a u toj komunikaciji Duh mi se javlja i priča mi o sebi.

Duh je katalizator između Neba i Zemlje, životinja i ljudi i upućuje me, da napravim rebalans. Što je katalizator, ja to ne znam, nemam u svojoj svijesti znanje o katalizatoru. Pitala sam kolegu na poslu čemu služi katalizator u automobilu? Što je rebalans, ni to nisam znala, a znala sam samo da se u firmi govorilo o nekom godišnjem rebalansu, ali kako se to radi nisam znala niti sam imala koga pitati.

Podijelila sam sa Duhom svoje neznanje o njemu i njegovim djelatnostima glede mog života. Duh mi otkriva svoje djelovanje: On, Duh, radi rebalans, a ja to trebam zatražiti od njega. Imam slobodnu volju odlučivanja o svom životu. On neće ništa raditi, ako ga ja ne pitam. To je moj život, a on je samo svjedok kako ga ja živim.

„Ako je tako trebao si mi odmah reći, a ne da od mene praviš budalu.“, uvrijeđeno odgovaram Duhu, dajući mu dozvolu da napravi potrebni rebalans. Nastavlja Duh svoju priču, da kroz njega protječe i dobro i zlo i da ne valja, ako je previše zla kao kod mene sada kad sam nepotrebno ljuta. Nije dobro niti, ako je previše dobra kao što je kod njega kad moje ponašanje tolerira. On će se kroz moju tjelesnu prirodu pobrinuti za rebalans. Ujedinit će ljudsku, životinjsku, biljnu sferu, kroz mineralnu, polubožansku i božansku ravnotežu.

Upućuje me, da istine treba biti 60%, poluistine 30% a neistine 10% u svakoj ovoj sferi i tako sve redom. Što je pod tim svim redom podrazumijevao, nemam pojma. Moja uvrijeđenost njegovim ponašanjem prema mom neznanju bila je velika. Imala sam osjećaj, da ću biti programirana poput kompjutera. Prvi put u svom životu postajem uistinu svjesna svoje dvojne (višestruke) osobnosti. Moje tijelo je u sljedeća 24h iznutra bilo programirano ili pripremano za nešto... doslovno spoznajem, da se u meni vrše neke operacije, pojačava mi se rad srca te osposobljavaju nekakvi energetski centri: dvanaest energetskih centara.

Radi se na čelu, ušima, zubima, nosu, sinusima, vratu, solarni pleksus, želudac. Imam osjećaj, da mi je želudac bolestan i da se na njemu vrši operacija. Na jajnicima rad je intenzivan. Radi se na unutarnjim venama ispod koljena i pročišćava mi se krvni sustav. Sve se to događa kao da me iscjeljuju neki nevidljivi iscjeliteli, a ja pri tom normalno radim svoj posao, ali sam svega što se događa u meni potpuno svjasna, na meni nepoznat način popravljam samu sebe. Navečer imam osjećaj, da u meni raste nekakav plod duha, ništa ne razumijem, ništa me ne boli, ali imam spoznaju što se u meni događa.

Od mene se misaono traži, da od tog trenutka imam ispravne misli, pazim što govorim i kako što da radim. Usporedo se traži od mene, da misaono potičem neutraliziranje i da djelujem molitvom protiv ovisnosti od pušenja, da izbjegavam zadimljene prostore, pijenje alkohola, ja ne smijem trovati svoju svijest, konzumacija droga, izbjegavati uzimanje farmaceutskih pripravaka, negativno djelovanje ljudi kroz preljub - ne koristiti erotski odnos. Upućuje me se kako je sve to potrebno, da primijenim na sebi radi otvaranja ljudskih srca prema ispravnosti i dobroti. Najblaže rečeno, vrlo sam iznenađena ali držim se koliko mogu upustava koja sam dobila.

Pitam se, je li moguće da se kroz jednog čovjeka može vršiti usklađenje i drugih ljudi? Tek što sam to pomislila, pokrenula sam lavinu međusobnog povezivanja sa drugim ljudima. Vizualno sam vidjela križ i ispresijecane ravne linije u njegovom centru, kao da sam dobila krila, a sljedeća slika govori o tome:

Vraćam se na svoje pisane snove, da u njima potražim odgovor. U snovima pronalazim poveznicu između energetskih sustava meni poznatih i nepoznatih ljudi. Radi se o ljudskim bioenergetskim potencijalima, ovi potencijali se prožimaju i ne podržavaju ili podržavaju jedan drugog. Nisam znala ništa o bioenergiji i samim tim ne znam kako ovo shvatiti.

Razmišljam o poznatim i nepoznatim ljudima koje sam vidjela u snovima. Umorna sam od svih tih neobjašnjivih događanja, idem leći da se odmorim. Četrnaest je sati tog toplog ljetnog popodneva 15. kolovoz 1999., ležim ja tako, češkam se po bradi i mislim kako je danas Velika Gospa, jedan od najvećih kršćanskih katoličkih blagdana. Mislim, bilo bi dobro otići i pomoliti se ovoj svetici, kad odjednom pred mojim zatvorenim očima zabljesnu najljepše plavo svjetlo koje sam ikad vidjela. Najprije osvijetli jednu pa drugu polovinu mog mozga, a onda se spusti niz moju kičmenu moždinu. Zračenje je trajalo dvadesetak minuta, a ja sam iznutra sebe pratila kretanje tog svjetla po mojim moždanim vijugama i leđnoj moždini. Ne znam vam objasniti kako sam se osjećala! Kao da je vrijeme stalo i ništa više nije važno, čak ni to svjetlo koje me osvjetljava, ali ono što mene iznenađuje je međusobna komunikacija između moje svijesti i svjetla, kao da ja u fizičkom svijetu ni ne postojim, oni komuniciraju bez mene, a ja sam samo promatrač.

Dok u čudu promatram kako se briše crna tama između mojih moždanih vijuga, Svjetlo me umiruje i upućuje, da se samo opustim i prepustim toj ljepoti. Poslije tog čina, osjećam se čudesno smireno, ležim još neko vrijeme pokušavajući shvatiti neshvatljivo, a onda ustajem iz kreveta. Moji osjeti su opet postojani, osjećam se sada bolje, nego ikad prije. Tog dana u 17:00h osvještavam kako mi se promijenio nivo intelekta. Nikad prije nisam razmišljala o svom intelektu niti sam razmišljala o intelektima drugih ljudi. Znala sam ponekad nekome reći, kao potvrdu svog zapažanja: „...ti nisi pametan ili ti si veoma pametan...“. Sada osvještavam koliko sam ja pametna i koliko su pametni ljudi uokolo mene. Misao mi je koncentrirana samo na intelekt, bez da je to moje htijenje, jednostavno kao da intelekt nadzire samog sebe.

Razmišljajući o Bogorodici, pitam se tko je proveo ovo zračenje kod mene i stiže odgovor: Lapis Lazulia. Nikad za ovog života nisam čula ovo ime. Nazovem i pitam kiropraktičara što on zna o tome. Čuo je nešto o tome, kaže on, a ima negdje i nekakvu molitvu. Mislila sam da je lapis lazuli neki svetac. Ispostavilo se da je kristal.





http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:56 | Komentari (3) | Print | ^ |

ponedjeljak, 17.12.2018.

SJEĆANJE



slika: digital art


Nalazim se u svojoj svijesti u 1996. godini i prvi put postavljam sebi ozbiljno pitanje: otkad sam zapravo počela primati nekakve vizije koje su se ostvarivale, jesam li ih ja kreirala?

Sjećanje me vrati na 1987.godinu: vidim sebe u firmi kako pišem nekakav dijagram slova u kojem dobivam poruku da 'ODEM DOMA'. Jasno znam, da se poruka odnosi na povratak u Božije obitavalište. Pratim svoje sjećanje i ostajem zapanjena, to je preblaga riječ. Postajem prvi put uistinu svjesna poruka koje sam primala. Prisjetih se zvijezde repatice i černobilske nuklearne katastrofe. Zašto sam imala uvid, da je ta zvijezda svojim repom skrivila tu katastrofu? I tada sam imala viziju tog događaja.

Kakvo je to i čije je znanje koje povremeno osvještavam? Poruke dobivam najčešće pred buđenje, one dolaze i tijekom dana, kada sam sama sa sobom usredotočena na svoj misaoni tok. Kakve su to i čije informacije koje primam? Bezbroj puta stizala je poruka prije buđenja, da pišem snove, a koju sam ja svaki puta zanemarila. Poslije ove spoznaje prošlo je još nekoliko godina prije, nego sam počela pisati snove i uglavnom sam bilježila one koji su mi se činili interesantni. Obzirom, da sam kroz te snove dobivala znanje kako da iscijelim sebe, neke od njih sam doista i slijedila.

Kada sam počela primati poruke koje se odnose na planet Zemlju i kozmička zbivanja, uplašila sam se i nisam ih više htjela pisati. Uzalud. Snovi su postali java. Vidjela sam ono što nisam čula da vide i drugi ljudi, ali nisam znala sebi objasniti kako ja to vidim i da li tome što vidim u svojoj svijesti trebam vjerovati, trebam li to viđenje slijediti i što mi je za činiti? Prava mora. Imala sam i imam spoznaju, da sam ja kriva za sve što se događa na planeti Zemlji. Odgovorna sam isto kao i predsjednik najveće zemaljske sile. Planeta Zemlja i sav njen život nalazio se u opasnosti, a ja sam to trebala spriječiti. Osjećala sam se tog trenutka najjadnijim stvorenjem na planeti Zemlji. Prihvatiti, da sam jednako kriva kao i oni ljudi koji uistinu agresivno oružanom, ekonomskom i vjerskom silom, ugrožavaju ovaj planet, nikako nisam mogla.

Trebalo je ujediniti i balansirati planetarnu svijest kroz elemente zraka, zemlje, vode i vatre u pozitivnom smislu. Spriječiti da se ne dogodi promjena nekakve morske struje na zapadu između dvije Amerike. Uspostaviti kontakt sa mineralnim, biljnim i životinjskim carstvom. Obratiti pozornost na tektonske ploče (za koje nisam do tad ni čula). Nadgledati erupcije vulkana. Naravno, da sam rekla odmah: neka propadne sav svijet i ja zajedno s njim. Gotovo! Neću u tome sudjelovati, bila je moja čvrsta odluka. Ljutito sam postavila pitanje sa kime ja to komuniciram i tko me to zafrkava? Dobivam odgovor: Bog i nekakvo planetarno vijeće. Neću i točka! Gdje ste do sad bili, dok sam ja proživljavala svoje bolne agonije? Njihov odgovor: „Tu smo sve vrijeme. Ti nas ne slušaš.“ Ne slušam! Kao da prvi put uistinu postajem svjesna svog sluha na jedan potpuno drugačiji, suptilan način. Ja čujem i vidim.





http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


13:32 | Komentari (5) | Print | ^ |

nedjelja, 16.12.2018.

VIZIJE U BUDNOM STANJU



slika: digital art


Mjesta na Zemlji, koja su bila upečatljiva u datim vizijama su:
-Egipat sa piramidama i tajne koje one kriju.
-Izrael, razvijanje mržnje i rata.
-Iraq katastrofa kojom će biti pogođeno njegovo stanovništvo.
-Guatemala (sjeverni dio), skriveni grad prethodne civilizacije u utrobi zemlje.
-Peru, kristalne ljudske glave deset velikih i dvije male, a ja ih vidim osamnaest: šest kao da je negdje u zemlji da stvaraju protutežu.
-Ocean iza dvije Amerike, opasne morske struje.
-Rusija u vrijeme Jeljcina, opasnost po život predsjednika i moguća nuklearna katastrofa koju bi on pijan mogao zapovijediti.
-Amerika u vrijeme Clintona, šovinistički raspoložena prema istočnim narodima.
-Njemačka u vrijema Koola, ruši se berlinski zid.
-Hrvatska u vrijeme Tuđmana, teška dvadeset sedmogodišnja ekonomska kriza za njen narod.
-Srbija u vrijeme Miloševića, potpuno narodno rastrojstvo.
-Sjeverna Koreja, ratoborna nacija.
-Kina, nevjerojatan vojni režim.
-Dio Indije oko Pakistana, pobunjeničke vjerske razmirice.
-Indonezija, razorni potres.
-Uganda, pobunjena plemenska zajednica.
-Čile, težak ljudski život.
-Meksiko, opasnost od dugotrajnog rata.

Predsjednička imena i prezimena, uglavnom nisam poznavala. U tim zemaljskim predjelima trebalo je očistiti zrak iznad spomenutih prostora, eliminirati opasna satelitska zračenja, djelovati na slabljenje eruptivnih procesa u utrobi Zemlje, održavati morske struje u njihovom toku uz pomoć kitova i delfina, obratiti pozornost na pomicanje tektonskih ploča u dubinama Zemlje.

To znanje nalazi se u svakom čovjeku i on je dužan o tome voditi računa. Sama promišljam, da jedva mogu voditi računa o sebi i svojoj obitelji, a ne još i o tim zemaljskim paradoksima. Sve u svemu, razmišljala sam da je Bog, ako je on posrednik u ovoj igri, izabrao krivu osobu za sudionika. Ja se nisam osjećala sposobnom bilo što promijeniti u tom smislu.





http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:03 | Komentari (2) | Print | ^ |

subota, 15.12.2018.

MOJI POMAGAČI



slika: digital art


Kad sam radila na svojim pozitivnim i negativnim osobinama svijesti, upisala sam i imena dva čovjeka od kojih sam tražila, da mi pomognu kod mog iscjeljivanja. Smatrala sam, oni su pametniji, pozitivniji i veći znalci od mene. Provjeravajući svoje negativne emocije, provjeravala sam i njihove radi usporedbe.

O, kako sam bila sretna kad bi moje emocije bile pozitivnije, nego njihove i nesretna kad je bilo obrnuto. Danas znam što se tada dogodilo, uspostavila sam trojnu vezu sa svojim tijelom, umom i duhom. Kroz tu povezanost uspostavila sam svjesnu misaonu komunikaciju sa drugim dušama. U ovom slučaju, to su bile konkretne osobe s imenom i prezimenom.

Unutarnji upravitelj u meni poučavao me je ispravnoj komunikaciji tuge i radosti, sreće i nesreće te kako se ona očituje u poznatom i nepoznatom okruženju. Ni danas ne znam čime sam zaslužila tu njegovu milost! Možda nastojanjem, da želim biti odgovorniji i pozitivniji čovjek. Za mene sad nastaje ozbiljan problem. Kako da kažem konkretnim ljudima, da su pozvani sa mnom u Marijino svetište? Kako ću im to reći kad ni sama nisam sigurna hoću li ja uopće tamo ići? To nije moja bogomolja, ja sam pravoslavne vjere. Nisam dugo sa tim ljudima komunicirala, najmanje šest mjeseci nisam se čula sa njima. Imala sam osjećaj kako su me obojica iznevjerili i da mi ne znaju pomoći. To uvjerenje me je potaknulo, da pokušam pomoći sama sebi. Odlučujem, reći ću im istinu! Ima li smisla, da vam pričam kako je ta moja istina prošla? Ima, zašto ne.

Odlazim prvo kod jednog starijeg i mislila sam, pametnijeg. Sa njim sam više komunicirala. Ništa. Ne pada mu na pamet, da ide sa mnom u katoličku bogomolju, on je Srbin. Odlazim kod drugog teška srca i on je Srbin, ali se predstavlja kao katolik, zbog ratnih zbivanja i odnosa netrpeljivosti u okolini. Sa njim nisam u dobrim odnosima, gadno me je uvrijedio, opelješio me je financijski za svoje tretmane koji nisu imali nikakvog pozitivnog učinka. Tada sam tako o njima mislila i bila ljuta na njega i nije mi padalo na pamet, da ga ikad više posjetim. U mojoj duši izazvao je gorčinu, privlačio me je nekom nevjerojatnom energijom, nisam bila načisto sama sa sobom. Mrzim li ga ili volim zbog osjećaja ljubavi i samilosti koje je kod mene budio? U njemu doslovno vidim najgoreg čovjeka kojeg sam u životu upoznala. Pametno bi bilo od mene, da se odmaknem od njega. Teškom mukom to uspijevam. Ne želim i želim mentalno ponovo ići k njemu, ali duša mi čezne za njegovom blizinom. Priznajem sebi, zaljubljena sam u njega kao nikad ni u koga drugog u svom životu!

Pitam se zašto me Bog ponovo sa njim povezuje? Ne želim fizički konzumirati tu ljubav, psihički budim se i liježem sa njim. Emotivno, potpuno mu pripadam. O, kako su bili teški koraci kojim sam koračala do njegovog doma! Jedan naprijed, a dva natrag. Putem od petnaest minuta hodala sam dva sata. Dolazim sa namjerom, da mu kažem da ide sa mnom na Trsat, a govorim mu, da mi treba njegov tretman.

Bože, koje iskustvo sam kod njega na tretmanu doživjela!! Ja čitam njegove misli kao da su otvorena knjiga. Osvještavam kako je lažan ljudski međuodnos.

I on i ja jedno mislimo, drugo govorimo, sasvim treće osjećamo, a nesvjesno radimo ono što ni jednom od nas ne odgovara nekom uzajamnom boljitku. Prvi put postajem svjesna tog ljudskog velikog problema u međusobnim odnosima.

U njima ne prepoznajem ništa dobrog upućenog ni prema meni niti prema drugim ljudima. On me doslovno smatra nižim bićem od sebe i također prema meni isijava ljutnju. Htio je biti negdje drugdje, sa nekom ženskom koja ima dvije curice, a eto mora meni dati tretman kojeg ja nisam zaslužilam a i ja sam njega povrijedila. Nisam došla na tretmane kad mi je on predložio. Iznevjerila sam njegova nadanja o financijskim prihodima i njegove emocije erotskog osjećaja i on osjeća nešto prema meni, bori se protiv tih osjećaja. On bi najradije, da nisam više k njemu došla, iznevjerila sam ga. Nema sada tih novaca kojim mu ja to mogu platiti.

Sa tugom u srcu razmišljam koliko sam mu novaca dala za prethodne tretmane i kako sam danas u banci išla u minus, da bih mu mogla platiti za njegov jedan tretman od pola sata, svoju jednu i pol dnevnicu. Koliko vrijedi njegov rad, a koliko moj? Pitam se: zar sam ja kod ovog čovjeka tražila pomoć, zašto moje srce za njega uopće kuca? Ja u njemu vidim Boga i ljubav koja zrači iz mene i njega, kao da je božanska. Odjednom se prisjećam, da sam ga već vidjela prije nekoliko mjeseci u jednom svom upečatljivom snu, a tada ga uopće nisam fizički poznavala.

Evo tog sna:

U polusnu gledam svog oca, majku i najstarijeg brata sa lijeve strane nedaleko od sebe. Gledam svoju ljubav prema njima i njihovu ljubav prema meni. Brata Dušana sam najviše voljela, nije me nikad povrijedio. Nadala sam se, da će mi samo on pomoći, ako mi pomoć ikad bude trebala. Kada mi je pomoć nudio, ja sam je svjesno odbijala. Kada sam uistinu pomoć potražila od njega, nije mi je pružio. On ne zna niti da ja postojim. Vrlo rijetko me se prisjeća. Majku nježno volim, a ona više ne voli nikoga. Voljela je jedno vrijeme sinove, a oni su je razočarali. Gorčina usamljenosti vlada u njezinoj duši. Oca sam mrzila, bio je zao prema meni kao djetetu, a moj otac me najviše volio od cijele moje obitelji i kao da je sve nade položio u moje ruke. Sa druge strane vidim kako prema meni dolazi sjajna zraka svjetla koja isijava ljubav. Tko me to toliko voli, pitam se okrećući se na desnu stranu? Stotinjak metara od mene stoji dvoje ljudi. Jedan je visok, a drugi njemu do ramena. Od ovog manjeg zraka svjetlosti ide prema meni, ali ono što mene iznenađuje i drugi čovjek me voli više, nego cijela moja obitelj. Želim se uvjeriti tko to mene toliko voli, a da ja to ne znam? Dolazim odlučno pred njih, gledam ih u oči. Jednog od njih prepoznajem, to je bioenergetičar kod kojeg sam sada došla na tretman, a drugog ne znam i ne znam ni je li muško ili žensko. Osoba je u crvenoj dugačkoj haljini ni crnac ni bjelac, nježna lica, sa crnom kovrčavom kosom do ramena. Nježni šeretski smiješak titra joj na licu.

„Kako se zoveš?“, pitam, „Baba“, tiho progovara. Nije žensko, muško je zaključujem i dok se ja u sebi pitam otkud on to mene toliko voli, u svojoj svijesti vidim daleko kraljevstvo staro tisućama godina i nas dvoje kako se igramo u velikoj prostranoj sobi oko otvorenog ognjišta kao djeca. On je dječak od deset-dvanaest godina, a ja godinu dvije starija curica. Ne uspijevam odgonetnuti što smo jedno drugom bili, ali znam da ljubav odatle potječe. Nisam se ni snašla od iznenađenja, a on stavlja moju ruku u ruku bioenergičara s uputom da mu služim, kao kad otac predaje kćer drugom čovjeku. Iznenađena sam tim činom i ne slažem se sa njegovom odlukom. Imam osjećaj, da se čovjek kojem daje moju ruku krivo predstavlja i u sebi mislim da je on musliman, hodža.

U sekundi sjećanje na ovaj san proletio mi je umom. Tko je ovaj čovjek?, pitam se dok osluškujem njegove misli, emocije i energiju koja isijava iz njegovih ruku. Ako ikome treba pomoć, njemu je potrebnija, nego meni. Ništa mu ne govorim o prirodi svog posjeta, plaćam mu tretman i sama odlazim u Marijino svetište na Trsat na sastanak sa Bogom. Nemam više ni tuge ni ljutnje, jednostavno sam otupjela na sve boli, izdaje, prevare i ne vjerujem više slijepo nikome.

Nije me više briga ni za koga pa čak ni za samog Boga, ali eto idem vidjeti postoji li On u crkvi, jer tamo me je pozvao. U torbi mu nosim zavjetni dar: pojas od perli koji sam svojim rukama napravila sa ljubičastom podstavom i sjajnom kopčom u obliku zlatnog leptira. Nisam odlučila kome da ponudim taj dar: Njegovoj majci Mariji ili Njemu. Odlučujem da taj pojas ostavim u crkvi. Ja sam ljudsko biće i ne mogu nikome ništa zavjetovati, a kamo li Bogu i Njegovoj majci.

Nisam sigurna, da iza svog zavjeta mogu stati, a nisam sigurna ni da li to želim. Ne želim se više klanjati nikom pa ni njima. Ono što želim, to je uvjeriti se da li postoje ili ne i prema toj spoznaji zauzeti stav prema svom životu i svojim životnim suputnicima.

Dolazim u crkvu prije ugovorenog vremena. Želim predati dar i upaliti svijeću. Predajem dar svećeniku i tražim najveću i najskuplju svijeću. Nisam zadovoljna sa svijećom od deset kuna. Htjela sam skuplju i shvaćam koliko sam tašta. Kao da je Bogu važno, hoću li upaliti svijeću ili ne. Negdje u dubini svoje svijesti spoznajem, da je Bogu važno da upalim nekakvo svjetlo. Želim ga upaliti kod lika Marijinog, Ona je žena i majka, Ona će me moći razumjeti, tako razmišljam.

Ne znam gdje se nalazi njen oltar, pitam gdje mogu upaliti ovu svijeću, upućuju me u dvorište kod Marijinog kipa. Dok idem prema njenom oltaru, prisjećam se vizije u kojoj ja klečim pred tronom žene sve u zlatnoj boji, a sa moje lijeve i desne strane kleče moji pomagači, dva čovjeka, obojici je ime: Rade. Žena je Bog i ona nas blagoslivlje što smo smogli snage, da pomognemo jedni drugima i pokrenuli nešto, nekakav preobražaj.

Palim svijeću kod Marijinog kipa i molim je, da mi pomogne spasiti ovaj svijet, molim je da bude moje svjetlo u tmini mraka mog neznanja. Tražim potom oltar u prostoru crkve, ulazeći skrušeno i pokajnički idem od jednog do drugog oltara sa lijeve strane, klečeći pred svakim, dok mi suze suosjećanja prema meni, djeci koju sam donijela na ovaj svijet i ljudima kojih je puna crkva oplakuju obraze. Bez ikakvog respekta svog poniženja puštam ih neka teku. Molim se kao što se nikad nisam molila sa spoznajom ugroženosti ljudskog i svekolikog života. Molitve teku iz moje duše za sve ljude svijeta i sve oblike života poznate i nepoznate.

Napokon nalazim Marijin oltar u crkvi, „...na koljenima priđi i obiđi ga tri puta...“ dolazi zapovijed. Spuštam se na utrnula koljena ponizno i krotko. Dva puta ostavljam nešto novca na oltaru, a treći puta dajem zadnjih 200,00 kuna svog minusa. Razmišljam o crkvi i njezinim vrijednostima i ne smatram je vrijednom. Što mi je dala ova ili neka druga crkva?

Zaključujem, da sam ja ta koja financijski njih podupirem, dok oni meni prodaju maglu upitne vjere, nade i prevarantske ljubavi. O, Bože, Bože, žalim mu se: zašto si me ovdje pozvao? Ja sam žena sa samilosnim osjećajem, a tog osjećaja ovdje nema. U crkvi vladaju muški entiteti, tko zna kojeg porijekla, koji nemaju majčinskih osjećaja. Kako bi oni mogli razumjeti što je dobro za zemaljsku djecu?

Bog mi odgovara: „Ne žali se, upravo si kupila kraljevstvo nebesko zato što si majka i njima treba majčinska ljubav, a ti si je danas ovdje posijala.“

Izlazim pred crkvu u dogovoreno vrijeme, gledajući na svojoj ruci znak opekotine na srednjem prstu svoje desne ruke ispunjene vodenim podljevom sa kojim ću prepoznati Boga.

Podljev na prstu dobila sam večer prije kada sam po božjem uputstvu radila nekakav obred koji se u prirodi radi svake dvije tisuće godina. O njemu mi je zabranjeno pisati i dok sam palila vatru po božjem uputstvu i sve ono što sam imala prije dolaska na sebi, Bog mi se prikazao u obliku slamke u vatri. Dok je plamen oko slamke gorio, ona je ostala sasvim cijela. U čudu sam među prstima držala sasvim cijelu slamku, a Bog mi zapovijeda da golim rukama pogasim vatru. Gledam u vatru i čudim se božjoj zapovijesti. Počinjem gasiti vatru golim rukama i ništa se ne događa. Moje ruke nisu vatrom opečene. U vatri je ostao samo još jedan usijan ugljenčić i dok se ja čudim kako mogu podnijeti toplinu žara, pritiskam taj jedan ugljenčić i gle, dogodi mi se opekotina. Pušem u prst i gledam kako se pojavljuje vodeni podljev od opekotine, a Bog mi se javlja i kaže: “Sutra ćeš me po ovom ožiljku prepoznati na Trsatu.” Ma, da ne bi! mislim se u sebi. Uopće nisam bila ni odlučila hoću li tamo ići. Ostao je još jedan pomagač kojem nisam rekla da je pozvan, a onog kojeg sam pozvala, rekao je da neće ići. Kako da tamo idem sama? Ipak sam došla sama. Ni sama ne znam zašto.

Na dvorištu ispred crkve nalazi se samo jedan čovjek, lijepo je obučen, sa kožnom torbom preko ramena, crnom kosom do ramena. Lijep čovjek, lica poput alabastera, vitkog stasa, samopouzdan, ležeran, nema lik Isusa, kakvog poznajem sa slika.

Ogledam se okolo, ali nema nikog drugog. Prilazim mu bojažljivo i tražim njegovu desnu ruku, gledam u njegovu šaku, nema znaka po kojem bih ga prepoznala. Za svaki slučaj, da ne pogriješim, bez pitanja gledam i njegovu lijevu šaku. Gledam ga u oči i kažem: „Oprostite, otkud ste Vi?, a on meni odgovara: „Iz Splita“. Dok on govori 'Split', ja vidim podmorje ispod nekakve stijene i neku vanzemaljsku inteligenciju, ništa ne razumijem: Split. Tamo je netko ubio nedužnog vojnika u tenku zbog kojeg je počeo rat između Srba i Hrvata zbog kojeg sam ogorčena i na jedne i na druge, kao i na svijet koji to nije spriječio. Nedužnog vojnika. Postoji li nedužni vojnik? Zar nismo svi na neki način vojnici, svi se borimo za slobodu, samostalnost, opstanak i bolji život? Čim je vojnik uzeo pušku, obučava se za ubojstvo. Mora li vojnik uzeti pušku, da bi se borio za slobodu?

Odjednom jasno vidim, da nisu krivi ni Srbi ni Hrvati, kriva je svijetska politika agresivnih nasilnika koji pomoću sile straha i mržnje žele vladati svijetom i svjetskim prirodnim resursima. Ona je to zakuhala, ali tko su agresivni nasilnici, kao da nisu ovozemaljskog porijekla? Stisnuo mi se želudac od neugodnosti, a tijelom mi prolaze srsi straha. Tko to vlada sa mnom i na koji način, a da ja tog vladanja nisam svjesna?

U svijesti mi se pojavljuje misao. Bljak. Dok ja razmišljam o tome kakvo ona ima značenje, čovjek mi govori: „Tako se vi znači prepoznajete.“ Gorko se osmjehujem na svoju pomisao, bljak. Razočarano puštam njegovu ruku i zbunjeno se opraštam sa njim. Ne razumijem njegovu tvrdnju. Kako se to mi prepoznajemo? Ja tražim Boga. Ne prepoznajem Boga u njemu. Tko, koga i kako treba prepoznati? On nije Bog.

Hodam po crkvenim perivojima tražeći u mislima Boga. Prvi put sa zanimanjem promatram ljude, žene i njihovu djecu. Sa sjetnim smiješkom na licu gledam njihove prošle i sadašnje djelatnosti, osluškujem njihove misli i pratim osjećaje u njihovim srcima. Dok ih gledam, osjećam se kao da sam ja Bog, ja vidim njihova unutarnja previranja koja ih sprječavaju da osjete ljepotu i cjelovitost, a oni mene ne vide, nisu me svjesni i kao da me i nema.

U tom viđenju prepoznajem Boga u svakom čovjeku, drvetu, biljci, zrncima pijeska po kojima lagano koračam. Gledam sa brežuljka u crkvu Marijinog svetišta i prvi put spoznajem njenu vrijednost. Ona je utočište u fizičkom obliku kad ga čovjek nema u sebi, svojoj bližoj obitelji, svojoj okolini, ljudima koji ga okružuju, društvu koje ga ne razumije. Utočište. Čije je crkva utočište i zašto mi se opet gušteri vrte u svijesti?

Sa mislima o utočištu odlazim na autobusnu stanicu uvjerena kako me je Bog izdao, nije me dočekao pred crkvom. Sve ovo što sam vidjela i o čemu sam promišljala u umu, nije bilo doprijelo do svjesnosti mog srca. Ulazim u autobus emotivno razočarana. Tek što sam ušla, dobivam zapovijed da sjednem na određeno mjesto. Svjesna sam nepoznate komunikacije. Samo što sam sjela, vidim da u autobus ulazi star iznemogao čovjek sa štapom u ruci, slušnim aparatom u ušima sa naočalama debelih stakala. Gledam, ima li gdje on sjesti, ima mjesta za njega odmah na stolici ispred mene. U mislima mi dolazi zapovijed: Pogledaj u njegovu ruku. Pod izgovorom da ga pitam koliko je sati, nevoljno, prihvaćam ruku nepoznatog čovjeka tražeći znak kakav i sama nosim na svojoj ruci. Sa čuđenjem i nijemim pogledom prepoznajem isti ožiljak, kao što je moj, ali je na prstu njegove ruke trajni žulj, dok je na mojoj ruci tek blaga prolazna opekotina. Unutarnjim osjećajem ushićenja, da me Bog ipak nije izdao, vraćam se na svoje mjesto. Očajnički pokušavam shvatiti Božje očitovanje pitajući se: zar je Bog tako star, nemoćan, gluh i gotovo slijep.

Na ove moje misli dolazi zapovijed, da pročistim svoje uši da bih njega čula, srce da bih ga osjetila, oči da ga vidim i operem sebe da bih njega dodirnula. Za divno čudo u torbi imam štapiće za uši i u neprilici da me tko ne vidi, zaklanjam uho rukom čačkajući štapićem po njemu. Vadim štapić iz uha skrivajući ga od pogleda drugih ljudi u busu, a Bog se nadovezuje i kaže, da sam mu napokon očistila uši da i on može čuti. Bile su mu zatvorene mnogim psovkama i klevetama nas ljudi.

Razrogačenim očima gledam u leđa starog čovjeka ispred sebe, dok on govori nekom pored sebe da dolazi od okuliste. Obnevidio je od gledanja u prazno ogledalo ljudskog shvaćanja i dobrote. Trljam svoje oči u nevjerici toga što čujem i vidim. Imam samo jednu jedinu želju: doći kući, skuhati jednu dobru kavu, sabrati svoje misli i današnja iskustva. Dok ja mislim, da je to samo jedna želja, Bog me pita: „Koliko je to želja?“ Mozak mi je stao, nema nikakvih misli, a zatim mi Bog kaže: „Četiri želje, a ne jedna.“ i shvaćam da Bog upravlja i mojim mislima.

Potpuno sam zbunjena, izlazim iz busa jedan da presjednem u autobus šest i postajem svjesna razina svoje svijesti. Komuniciram sa šestom razinom svoje svijesti. Da li se Bog nalazi u meni?, postavljam si pitanje. Do sad sam Boga tražila izvan sebe u sunčevom svjetlu, prirodi, crkvi, ljudima, drugim oblicima života, ali mi nije padalo na pamet da je on i u meni. Gotovo sam sigurna, da on iz mene progovara i pitam se kako bih sa njim mogla zadržati trajnu komunikaciju? Ne želim ga više izgubiti iz vida, želim ga biti stalno svjesna.

Svjesnost! Svjesnost! Svjesnost, postajem svjesna, kristalno svjesna komunikacije sa šestim centrom svoje svijesti. Vidim gorko-slatku istinu života i kako ću brzo i lako revitalizirati svoje biće. Sve zananje o tomu zapisano mi je u spiralnom centru koji se vratio na prapočetak mog življenja. Ne mog življenja, već cijelog življenja, jasno vidim gdje je početak i da kraja nema i što i kako treba mijenjati, da bi življenje bilo oplemenjeno prihvatljivijim doživljajima.

Odjednom se sve revitalizira munjevitom brzinom, vidim kako ću lako spoznati koliko i kako volim i počinjem od ljubavi prema sebi, majci, majčinoj obitelji, ocu, očevoj obitelji, zajedničkom suživotu mojih roditelja, predaka unazad četiri koljena, rođenju moje braće i sestara, mom osobnom rođenju i kretanju kroz život i životne procese više nesvjesnog, nego svjesnog bivanja.

U meni nije bilo ni „lj“ od ljubavi prema nikome od njih, a kako nisam nikad naučila voljeti njih, nisam mogla voljeti ni sebe. Sve moje priče o ljubavi do sada su bile laž. Istina je, da tek sada osvještavam gdje sam zapela po tom pitanju.





http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


13:21 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 14.12.2018.

POGLED KROZ ELEMENTE



slika: digital art


Najupečatljivije mi je sjećanje negativnih misli u zračnoj masi oko planete Zemlje u kojim sam i ja dobrim dijelom sudjelovala i zračenje iznad zemaljskog prostora putem raznih satelita sa različitim informacijama u kojima su svoje učešće velikim dijelom imale vojne i ekonomske sile različitih zemalja po kontinentima.

Prvo na što sam pomislila je opasnost po moj život od raznih obavještajnih službi koje štite tajne različitih beskrupuloznih djelovanja prema životu na Zemlji, a onda sam se gotovo nasmijala na situaciju i svoju sebičnost. Pomislila sam, da je život i tako toliko ugrožen svakog od nas, da moj strah više nema nikakvog smisla. Zemlja je bure baruta sa upaljenim fitiljom. Kako da ga ugasim? Ničega se u životu nisam tako postidjela kao neznanja o samoj sebi, svoje nesposobnosti i svojih misli koje sam odaslala u zemaljsku atmosferu sa kojima sam i ne znajući negativno uticala na ljude i njihovo zdravstveno stanje tijela i Duše, ali zrak nije zagađen samo ljudskim mislima.

Otrovni plinovi odbijaju se o fotonski pojas i zagrijavaju površinu Zemlje, bojni otrovi, kemijski otrovi, farmaceutski otrovi, industrijski otrovi: užas pred mojim raširenim zjenicama. Nema nam spasa ni nama ni planeti na kojoj živimo. Bolest moje i svekolike ljudske svijesti podržava bolest zemaljske savjesti. To je razarajući GMO gen na planeti Zemlji. GMO u hrani blijeda je slika ovog koji nam se kao negativna informacija vraća odbijen od fotonskog pojasa.

Skrušeno i pokajnički molim oprost od svakog poznatog i nepoznatog čovjeka, životinjskog, biljnog i mineralnog carstva koji su ga udahnuli u sebe.

Kada sam gledala planetu Zemlju i moje blato koje ona pročišćava, osjećala sam se posramljeno. Blato iz svinjca mnogo je čišće, nego ono koje sam ja svojim smećem stvorila, a stvorila sam ga još u prethodnim životima sa svom mojom obitelji. Naročito puno blata nalazi se u mojoj predzadnjoj inkarnaciji. Upitala sam se što ja dajem ovoj prekrasnoj planeti? Ništa! Samo ga beskrupulozno iskorištavam. Upitala sam se što bih joj mogla dati? Pred mojim očima zaiskrila je vizija čistog vodenog toka, mladi nasadi drveća, zelene nepokošene livade, ljudskom rukom netaknuta priroda.

Gledajući element vatre, ugledah raskopanu zemljinu utrobu i osjetih razdiruću bol i prazninu majke Zemlje. Ruda koja je iz njene utrobe izvađena, oduzela joj je energiju topline i ravnoteže, njeni polovi su ugroženi podzemnim vojnim eksperimentima, a na kopnu pogrešnom upotrebom vatre kroz ratna previranja. Shvatih u trenutku kobnu istinu, to nije svrha vatre, vatra se upotrebljava na drugačiji način, ona grije postojano, skladno i blago iznutra i izvana, njen bioritam je poremećen iznutra i izvana ljudskom rukom.

Zemlja još drži ravnotežu vatre poslednjim udahom svog bioritma šalje mi poruku o svojoj agoniji. Njeni polovi mijenjaju alfu i omegu. Što bi gori, sad je doli. Užasnuta sam spoznajom i ne znam što mi je za činiti, imam osjećaj da je za spas kasno.





http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


13:46 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 13.12.2018.

PRAZNICI DOLAZE



slika: digital art

Praznici dolaze,
a mene kao da se ne tiču,
praznik mi je svaki dan
nemam potrebu da glumim
veću sreću ili radost neku,
stalno sam sretna,
stalno radosna
imam i više, nego mi treba
poklone da dijelim
ili da ih primam,
besmisleno mi je.

Poklon mi je život
i postojanost
u svemu što vidim,
dodirnem,
čujem,
osjetim,
kušam
praznik duha
svoju puninu živi.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic6.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-018-4.
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


13:34 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 11.12.2018.

VOLIM TE



slika: digital art

Volim te,
da, tebe, koji ovo čitaš
volim te, bez obzira,
da li ti to nešto znači ili ne,
volim tvoj osmijeh
tvoje postojanje
tvoje vrijedne ruke,
dobrotu kojom zračiš
ma, volim te
i kad se nepotrebno junačiš,
zaslužio si svu ljubav ovog svijeta
zaslužio si ovu ljubav, znaj,
samo zato što dišeš
i što svojim mislima sudbinu pišeš.

Volim te i molim te,
moju ljubav prihvati
zbog svih ljudi
koji tvojim životom prolaze,
majke koja čedo na ruke prima,
zbog zraka koji dišeš,
sunca koje te grije,
žarke zore dok sviće na obzoru,
samog života što esencijom struji,
rodne kiše iz ljetnog oblaka,
pahulje snijega kad se topi na dlanu
i cvjetne livade u proljetnom danu.

Volim te
i divim se ljubavi
koja struji iz mog srca,
harmoniji mira iz duše,
toplini ljudskih osjećaja,
zagrljaju dvoje prijatelja,
obiteljskom skladu,
poštenju u ljudskom djelu,
zajedništvu ljudskog roda,
divim se riječi sloboda
ništa ne tražim od tebe,
samo te volim
takvog kakav jesi,
ma, tko da si!




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic6.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-018-4.
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:04 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 10.12.2018.

ŠTO SVE MOŽEMO JA I TI?



slika: digital art

Mogu maštom grliti,
ljubavlju dušu golicati,
smijehom osmijeh izmamiti
i mogu dobra u svim prilikama biti.

To sve možeš i ti.
ako ćeš htjeti svjesno voljeti
i ono što za voljenje nije,
ono loše i dobro od prije.

Mogu nježna prema svemu biti,
punog srca svijet grliti,
emocijama dušu dizati
i mnogo o svemu znati.

Ali najviše što mogu,
tek ću dati svijetu,
voljet ću sve ljude, prirodu
i cijelu Zemlju planetu.


Image and video hosting by TinyPic


14:41 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 08.12.2018.

BALKANSKA POLITIKA



slika: digital art

Srela se dva jaraca na brvnu
bore se koji će da oplodi srnu,
jedan drugom udara glavu
i svaki vjeruje da je u pravu.

Jedan bi na istok, drugi bi na zapad
sami na sebe proizvode napad,
uzalud se jarci na brvnu bore
jadne li im mudrosti njihove!

Ni jedan od njih naprijed ne može,
jer će ostati bez vlastite kože
samo bol jedan drugom stvaraju,
dok se tako krvnički udaraju.

Čije li će sjeme u krdu prevladati
i mogu li se većem stadu jarci nadati
ili će sa brvna pasti u vodu
i ni jedan neće okusiti slobodu?

Uzalud im njihovo jarčevo sjeme
odavno ga je pregazilo vrijeme
u njemu više života nema
jalovost mu se smišljeno sprema.

Dok se jedni jarci na brvnu biju,
drugi jarci im se sa strane smiju,
jarad njihovu na sve strane razvlače,
oni znaju udarati podlije i jače.

Bože mili, čudne li prirode
kuda li ovakvi suodnosi vode,
životinjska priroda za opstanak se bori,
a ljudska pamet životinjsku dvori?!

Razrijedi se stado balkanskih predjela,
iako mu na istoku sviće zora bijela,
okrenu se stado tami i zapadu
tražeći za opstanak jalovu nadu.

Stado mu na zapadu opstati ne može
tamo se izdaje jedna za drugom množe,
različite su na zapadu genetske vrste,
a izdajnici trljaju debele prste.

Nema dugo jedinstva u balkanskom polju
svako stado ima svoju volju,
barem tako u sebi vjeruje
i ne misli da sa tim pretjeruje.

Tužne srne jarad ispraćaju
one od jarčeve borbe ništa nemaju
ni jaradi niti svoga stada
uvela im je njihova majčinska nada.

Njihovo potomstvo sigurnosti nema
velika se hajka na njega sprema,
lovci su se sa svih strana skupili,
da bi plijen jeftino pokupili.

A kad bi ljudska pamet vladala
svaka bi se srna mudrosti nadala
i ispravnosti predvodnika svog stada
u kojem zaštićenost svakog laneta vlada.

Balkansko polje imalo bi hrane
jedinstvo bi vladalo na sve strane,
stada bi štitila jedni i druge
cvjetala bi zaštićenost i ne bi bilo tuge.

Neka već padnu jarci sa brvna
i neka vodstvo za stado preuzme srna,
ona bar majčinsku ljubav ima
i služit će sa tom ljubavlju svima.

Neka ljudska pamet životinjsku prevlada
i dovede odnose do savršenog sklada,
balkansko polje neka slobodno bude
za sve životinjske vrste i sve pametne ljude.

Neka u takvim stadima ne bude granica
niti nekih usputnih stanica,
stada neka šetaju slobodno po Balkanu
i kreću se na bilo koju stranu.

Tako stada neće upadati u zamke
niti u lovačke zapadnjačke hajke,
zapadnjaci samo svoju korist gledaju,
a Balkanu se razvijati ne daju.

Izlaz na Otrantska vrata
zapadnjacima je vrijedniji od zlata,
a oni besplatno do tamo šeću,
dok Balkanu donose nesreću.

Sa zapada pijesak u oči se baca
balkanskom narodu koji ne shvaća
što zajedništvo balkanskog naroda znači,
dok mu vuk kosti po zemlji razvlači.

Bože mili, pomozi balkanskom stadu,
da za miroljubivost ostvari nadu,
zauvijek mir na Balkanu sklopi
i zapadnjacima brnjicu poklopi.

Za balkansku politiku nema nade,
dok se političari sa mržnjom slade
sa Balkana mogu odnijeti ludost
samo miroljubivost, zajedništvo i mudrost.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic6.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-018-4. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


16:01 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 07.12.2018.

IDEALAN POREDAK



slika: digital art

Idealan poredak
nitko napravio nije
i neće ga ni biti
dok god čovjek nešto ne smije.

Nijedno društvo
neće doći do ideala,
dok god postoji razlika
velika i mala.

A idealan poredak
može se lako ostvariti
samo ako će čovjek
iskren i pošten biti.

Da bi to postigao,
treba živjeti vrline
koristiti samo više
najpozitivnije osobine.

Idealnog poretka nema
što čovjek živi
na negativnim osobinama
i što je posve okrenuo leđa
mnogobrojnim vrlinama.

Kad to društvo
jednog dana shvati
vrlo lako će
poredak pravi da vrati.

Svi će ljudi u društvu
tada dobri biti
i konačno će ispravan
poredak uspostaviti.

To će biti poredak
najidealnijih ljudskih vrlina
u kojem će vladati
kraljica istina.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic6.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-018-4. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


11:55 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 06.12.2018.

MOJA NOVA KNJIGA "PRINCEZA EMA"


slika: Nenad Grbac

Nova knjiga na portalu https://digitalne-knjige.com/

Digitalnu slikovnicu

"Princeza Ema"

Anđe Jotanović, predstavit ćemo vam uz pomoć predgovora:

RIJEČ AUTORICE

Oduvijek su se na Zemlji pričale bajke o rođenju, životu, kozmosu, Zemlji, anđelima, vilama i vilenjacima, princezama i prinčevima, kraljicama i kraljevima. One su poučavale ljudske duše o zlu i dobru, o dvojnosti svijeta u kojem živimo pa i danas rado poslušam i pročitam neku bajku. Poslije toga se uvijek dobro osjećam i suosjećam s akterima priče, ponosna na kraj priče u kojem je dobro pobijedilo.

Nekad davno, još dok sam bila malena djevojčica, polusvjesna bilo kakvih bajki, izmišljala sam priče i tako uspavljivala svoju stariju braću. Uvijek se rado prisjetim tog vremena i djetinjstva koje je često bilo bajkovito.

Danas opet smišljam priče, ovaj put je to za moju dragu unuku Emu. Neka je živa, zdrava i napredna, a sa njom i druga djeca, bake i djedice, brace i seke koji će svojim unucima možda jednom čitati ovu bajku.

Neka žive životne bajke i sve nas vesele podsjećajući nas na istinu, ispravno djelovanje, miroljubivost i solidarnost generacija koje su bile, koje jesu i koje dolaze.

Anđa Jotanović, kniževnica, Rijeka, 14.09.2018.

Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic13.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).

Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu https://digitalne-knjige.com/, priznaju kao objavljena djela.

Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.

Srdačan pozdrav

Uredništvo portala https://digitalne-knjige.com/



09:51 | Komentari (3) | Print | ^ |

nedjelja, 02.12.2018.

DRŽANJE REDA



slika: digital art

E, dosta mi je više držanja reda,
neka sve kako hoće konačno izgleda,
neću se više ni u što miješati
ni sa kim i ni sa čim posla neću imati.

Tako će sve biti u redu
u svakom pogledu
kad ga ja na miru ostavim
i ništa neću na mjesto da postavim.

Kad god se djelom u nešto umiješam,
samo redosljed postojanja pomiješam,
zar nije onda bolje da ništa ne radim
i da se malo neradom sladim?!

I nered je dio života,
a ni ne raditi nije sramota
i to je neko držanje reda
kad se odmoru čovjek preda,
sve je to sastavni dio života
u kojem je živjeti divota.

Držanje reda ponekad dosadi
pa se čovjek sam sa sobom svadi
kao ja sada,
pala mi je na pamet dosada.

Dobro je kad je sve lijepo i uredno,
ali dobro je i kad je čovjeku svejedno,
zato ću držanje reda malo da ostavim
hoću i nered malo da proslavim.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


13:11 | Komentari (2) | Print | ^ |

subota, 01.12.2018.

DRUŠTVENI ODNOSI



slika: digital art

Bože mili, čuda velikoga,
kad potjera velik malenoga
maleni se skupi u pet para,
a veliki po njemu udara.

Kuje veliki lance i katance
pa melenog stavlja u lance,
maleni se pita gdje li je sloboda,
noga mu je sapeta pa ne može da hoda.

Kad će biti slobodan, mali se pita,
a veliki po njegovom imanju skita,
bahati se na sve četi'r strane
i malenom pronalazi mane.

Veliki je sit, a mali je gladan,
mali je siromašan, a veliki jadan
i jednog i drugog bolest štipa,
a svaki se od njih po džepovima pipa.

Jedan se pipa što novaca nema
a drugi što višak u strane banke sprema
i jedan i drugi pate od bolesti
jedan je bez svjesnosti, drugi bez savjesti.

Gdje si, Bože, da pravdu doneseš
i sa malenog gladnog teret odneseš,
uliješ i jednom i drugom pamet u glavu
pa neka oba budu slobodni, zdravi i u pravu.

Neka svaki vrijednost i poštenje nosi,
a ravnopravnost neka im prkosi
kad veliki za melenog radi,
da i meleni se blagostanjem sladi.

Sanjam o ravnopravnim društvenim odnosima,
poštenim radom i poštenim doprinosima,
nadam se, da će mi se san ostvariti
kad će svatko zadovoljan sa životom biti.

Čudo će u društvu nekad da zavlada,
tom čudu se i veliki i mali nada,
mali je svoje povjerenje izabranom dao
i bez vlastite moći zauvijek ostao.

Društveni odnosi snagu imaju,
da svakom jednako za opstanak daju,
zašto to ne čine, pojma nemam,
ali da to oni mogu, jednostavno znam.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


19:59 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 30.11.2018.

I MOJE PJESME SU U OBJAVLJENOJ KNJIZI "ZLATNA KOČIJA STIHOVA NA PUTU ZA OČARAVANJE"



slika: Mirjana Pejak (@Peki)

ISBN kod NSK RH - 978-953-59308-1-5

Image and video hosting by TinyPic

SAMADHI

Uronjena u tišinu,
pomirena sa sobom
svijetom i sudbinom,
plešem zanosni ples
koji se harmonija zove.

Sve dodirujem,
a mene ništa ne dodiruje,
osim sklada i ljubavi
u svemu što postoji.

Ja nisam i jesam
tama i svjetlo
koje je isto
sa svim postojanjem
ili kad sam sama.

Ćutim nebo i zemlju,
sunčev i galaktički sustav
i milozvučne sfere OMA
sa harfom anđeoskog zbora
sviraju mi uspavanku,
dok tonem u sve-mir
riječima neopisiv.

Samadhi, samadhi
jedine su riječi
koje sviješću struje.




slika: digital art

Image and video hosting by TinyPic

JA SAM TO

Neuhvatljiva nit života,
neukroćena slobodna ptica,
feniks me rodio iz svoje vatre
i prosuo kao pepeo po kozmičkoj ravni
sa mnom se hrane duše predaka
u nitima ljubavnih čežnji
kad su gladne raznih osjećaja
u bespuću kozmičkih prostranstava
pa me zoblju slovima,
gutaju riječima duha
i slažu u knjigu postanka
gdje je jedno sve
gladno i sito životnih bivanja.

Ja sam to, nitko, ništa i nešto
što se imenima raznim predstavlja,
a predstavljeno ničim nije,
neopisivo je, a uvijek svježe
i novo sa starim pred sobom.

Ja sam to i ništa od toga nisam,
postojim u svojoj mašti
nedorečena i neshvaćena bit
u nebitnom životnom kretanju
što se neprestano ponavlja
uvijek u novim životnim postavama
Aladinove svjetiljke želja
nekad ispunjenim, nekad neispunjenim,
koje se recikliraju u moru mogućnosti.



slika: digital art

Image and video hosting by TinyPic


12:39 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 29.11.2018.

MOJA MALENKOST



slika: digital art

Eh, što sam mala,
do sada nisam znala
konačno je prestala moja vika,
da sam i ja jako velika.

Nije me briga što sam sa trona pala
niti što sam nekad nešto znala,
moja misao konačno šuti
samo u dubini malenkosti sluti
veličinu velikog i malog
onog, sa trona srušenog, preostalog,
mnoštva i jednoga
kojeg vodi put do samog Boga.

Eh, što sam mala,
kako prije nisam znala
što moja malenkost znači
i kako svojim svjetlom zrači?

Dok mi srce svojim ritmom pulsira
i stalno sa zrakom ima dodira
sa svakim živim stvorom
šutnjom, disanjem i govorom,
da, nisam više ni jadna,
bosa, gola, sita niti gladna,
nisam više ni agresor ni kontrolor,
a ni progresivni govor
ništa mi više ne znači,
nitko me više i ničim ne tlači.

Samo nijemo jesam,
ma gdje i sa kim da sam,
stoji kao svjedok samo
ja jesam i moja malenkost znamo,
da sve imamo i ništa nemamo.

Moja malenkost ne sluti više
ni za čim i ni za kim ne uzdiše,
samo bude tu da služi
nije joj potrebno nikoga da skuži
ne treba joj više ni znanje
ni siromaštvo ni imanje,
čak ni ljubav više ne traži
da životno poslanje ublaži

Više ona ni jeste ni nije,
u njoj se cijeli Svemir krije,
a ona, malenkost, se toj zagonetci smije
nježno se smiješi samo
kako o njoj ništa ne znamo.

Njena je veličina baš u malom
onom preostalom
od ničega i nečega
mojeg i tvojeg
onog nekog i nikog
koje je Bog.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:29 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 28.11.2018.

VOLIM TE, ZEMLJO!



slika: digital art

Volim te,Zemljo, hraniteljice moja,
dok hodam po tebi puna sam spokoja
osjećam se mirno u naručju tvome
od samog rođenja prirasla si srcu mome.

Voljela bih da ti mogu dobrotu uzvratiti
i da mogu poput tebe uvijek dobra biti,
misli me zovu da te razumijem,
a osjećam - ni dotaknuti te ne smijem.

Mnogo sam ti bola, Zemljo, zadala
u tvom naručju živjeti nisam znala,
oprosti mi moje dosadašnje nevoljenje,
primi moje duboko izvinjenje
za sve loše što sam ti činila
nisam svjesna svog neznanja bila.

Suosjećajno kažem da te sada volim,
a za tvoj oprost i Bogu se molim,
tvoju veliku ljubav shvaćam sada,
iskreno te nisam voljela nikada.

Ni misliti o tebi nisam znala
ni sad ni dok sam bila mala
nisam shvaćala što mi značiš,
dok ti stalno svojom dobrotom zračiš.

Volim te, Zemljo, sada
u meni tinja tiha nada,
da ćeš moju ljubav prihvatiti
i prema meni nastaviti dobra biti.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


12:39 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 27.11.2018.

FUNKCIONALNOST



slika: digital art

Kako funkcioniram,
dok životna iskustva biram,
jesam li svjesna svog biranja
dok me golicaju tuđa diranja?

Ozbiljno priznajem, da nisam svjesna
zbog čega mi je vlastita koža često tijesna,
mogu li osvijestiti kako funkcioniram,
dok neka iskustva nesvjesno biram,
mogu li posvetiti pažnju iskustvima
i nečijim mudrim uputstvima
kako se ljepše i lakše živi i zbori
gdje me dodiruju radosniji životni izbori?

Pa iskreno, trebala bih to moći,
ako hoću do unutarnjeg zadovoljstva doći,
a to svakog trenutka hoću,
da se osjećam dobro i danju i noću.

Što onda trebam mijenjati
i kako na iskustva drugačije gledati,
trebam li prije promisliti
kakvo bi mi iskustvo moglo biti?

Da, promisliti o iskustvu obvezno treba
ima li u njemu i mojih potreba
ili to radim tek tako,
jer tako radi ama baš svatko.

Osvješćujem, funkcioniram po inerciji
ili polunaučenoj profesiji
misleći, tako treba biti,
jer tako radimo i ja i ti.

Ovog trenutka svjesno biram,
da po svojoj savjesti funkcioniram
promislit ću prije, nego počnem raditi
tako ću smislenije iskustvo živjeti
i osjećat ću se sigurno bolje
kad osvijestim svoje funkcionalno polje.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


15:25 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 26.11.2018.

STOP NASILJU NAD ŽENAMA!



slika: digital art

Stop nasilju nad ženama,
stop nasilju bilo koje vrste
gdje jači nad slabijim
koristi svoju grubu snagu.

Agresivnošću tuče po tijelu i duši
ne pitajući za boli koje proizvodi
i ne hajući za patnju koju stvara
svojim jezikom, rukama i nogama.

Što je agresoru jedan šamar,
to je bol i poniženje napadnutom,
vučenje za kosu, pljuvanje po tijelu,
proizvodnja smrtnog straha.

Što je gore: fizički ili psihički napad,
psovke koje lede krv u žilama
i u kojima se pokazuje jadnost,
dok se napadnuti srami samog sebe,
i mrzi napadača iz dna duše?

Stop nasilju pojedinca prema okolini
i okoline prema pojedincu,
društva prema manjinama
i manjina prema društvu,
jedne države nad drugom,
dok prijeti ratnim vihorom
koji ruši sve pred sobom.

Stop nasilju roditelja
nad nedužnom djecom
i djece prema roditeljima,
stop kukavicama i nasilnicima
bilo koje nacije i vrste.

Žene, suprostavite se nasilniku
na svaki poznat vam način,
prijavite nasilnike policiji,
upoznajte obitelj sa činjenicama
i iskustvima koje prolazite
pa izađite iz straha za opstanak.

Nasilnik je kukavica
kojeg se može pobijediti
samo hrabrim istupom i istinom,
a ne šutnjom i podnošenjem
njegovih agresivnih ispada.


10:20 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 24.11.2018.

SA PROMOCIJE MOJE KNJIGE "UNIVERZALNA LJUBAV"





U sklopu proslave Dana Državnosti Bosne i Hercegovine koju organizira:

ZAJEDNICA NARODA BIH, Vijeće B.N.Z, Zagrebačka 6-a, R I J E K A

u četvrtak, dana 22.11.2018. u 18 sati,

održano je druženje uz promociju moje knjige

UNIVERZALNA LJUBAV

Srdačno se pridružio i dio pjesnika sa svojim pjesmama. Dobila sam predivne čestitke od svih prisutnih kako rekoše "na prekrasnim stihovima".....hvala na divnom druženju i ponovilo se






ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php
























13:24 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 22.11.2018.

SVIJEST



slika: digital artist

Gledam u svoju svijest i čudom se čudim
čini mi se kao da se budim,
pospano se protežem,
misli jednu za drugu vežem.

Svjesna sam, misao mi luta
nema nekog, cilja ili puta,
da sam ja šef svijesti na trenutke shvaćam
i ponekad kao da joj se obraćam,
vizijom je usmjeravam,
kud se kreće provjeravam.

Da li ja to sad učim
kako misli da razlučim
uvidom mi neobično vizija izgleda
kako misao iskustvo ispreda?

Čije su to misli što oko mene lete,
o, uspavani čovječe i uspavani svijete,
sada kad sam se probudila
tko sam i što sam uvidjela,
sad tek vidim svjesno
zašto mi je u vlastitoj koži bilo tijesno.

A moja koža nije granica,
već samo jedna usputna stanica,
sada vidim svoje moći
i gdje sve mogu doći,
a da se sa mjesta ne pomaknem
niti rukom išta dotaknem.

Sad tek vidim kako se vlada svijetom
i koristi misaonom energijom svetom,
sve što mi za zdrav život ne treba, odmičem,
a ono što mi za snagu i zdravlje treba, primičem.

Znam kako raj da održavam
i svako biće podržavam,
služim svakom ispravno,
obraćam se izravno
svakom biću na svijetu
koristeći svoju moć svijesti svetu.

Izabirem mir, harmoniju i mudrost
svojoj svijesti oduzimam čudnost,
usmjeravam je kud ja hoću,
da počisti šporkicu i stvori čistoću,
osigura blagostanje,
stvori zdravo tjelesno stanje
u svakom prirodnom tijelu
iscijeli i preobrazi naciju cijelu
u odgovornu slobodnu cjelinu,
koja raspoznaje tamu i živi bjelinu.

Da, da...sada vidim svijest
i svaku nadolazeću obavijest,
vidim i koje su misli moje,
koje oko mene kao mogućnost izbora stoje.

Točno znam, koje ću izabrati
kakvo iskustvo ću sa njima stvarati,
jer moja svijest mi konačno ispravno služi,
a moja tjelesna malenkost kuži
kako da je upotrebljava
kakvo iskustvo i gdje da spravlja.

Ovu spoznaju kao zakon napisanu ostavljam
zdravo, snažno, cjelovito okruženje uspostavljam
u jezgri planete Zemlje, Kozmosa
i ljudskog ispravnog, centralnog doprinosa,
miru i harmoniji u svakom centru svemira
sa kojim ljudska duša ima dodira,
a moja svijest i savjest mi kaže,
da se s ovom odlukom u cjelosti slaže.


napisano: 13.12.2012.

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-8100-20-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


17:21 | Komentari (4) | Print | ^ |

srijeda, 21.11.2018.

PROMOCIJA MOJE KNJIGE "UNIVERZALNA LJUBAV"






U sklopu proslave Dana Državnosti Bosne i Hercegovine koju organizira:

ZAJEDNICA NARODA BIH, Vijeće B.N.Z, Zagrebačka 6-a, R I J E K A

u četvrtak, dana 22.11.2018. u 18 sati,

održat će se druženje uz promociju knjige

UNIVERZALNA LJUBAV Anđe Jotanović

Pozivamo sve simpatizere i pjesnike da se odazovu druženju i sudjeluju sa svojim pjesmama u programu.

Dobrodošli!






ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php


17:03 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 20.11.2018.

TOČKA ZABORAVA



slika: digital art

Točka zaborava
misli da ima sva prava,
da vlada kroz sve stvoreno
i da održava razoreno.

Točka zaborava se vara
kad takvo mišljenje stvara,
a evo, ja stavljam točku drugu
sa kojom brišem zaborav i tugu.

U drugoj točci sreća se smiješi
mislilac prepoznaje gdje griješi
svjestan je brzo svoje greške
i odmah ispravlja krivine teške.

Lako zaborav u sjećanje vraća
sve što ne valja sa smiješkom ispraća
stvara misli ispravno,
govori i djeluje izravno,
navikom drugačijom stvara
gdje sa svim znanjem ima dara.

Zbogom, točko zaborava,
djelovala si zabadava
plaćeno ti ništa nije,
jer moju svijest svjetlost grije.

Nećeš više u meni vladati
nemaš se čemu više nadati
nemaš nadamnom nikakvo pravo
svako moje tijelo je sretno i zdravo..




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


11:25 | Komentari (2) | Print | ^ |

nedjelja, 18.11.2018.

INFORMACIJA



slika: digital art

Informacija iz zraka zrači,
život proslavlja ili ga tlači
ona je suština političkog sustava
kakvih tu sve ima informacijskih postava!

Politički sistem usmjerava informacije
i tako kontrolira ljude i nacije,
politički sustav ne kontrolira sebe
misli li da zato nema potrebe
i da sve ispravno radi,
a je li svjetan nesvjesne informacije
i kako ona utječe na ljude i nacije?

Neću suditi nikakvom sustavu,
upravo sam osvijestila životnu proslavu
kad se iz ispravnosti gleda
svako djelo drugačije izgleda.

A kad se svoja pravednost provodi
svako djelo prema istini vodi,
samo sebe popraviti mogu
i na taj način stvoriti slogu.

Zato se svim sustavima izvinjavam,
samo svoje nepravde ispravljam,
svatko od nas je jedan sustav mali
koji u velikom sustavu žigicu pali.

Pazit ću zato na informacije svoje
i birati najbolje koje u meni postoje,
proslijediti ih u životnost dalje
neka ispravna informacija iza mene ostaje.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


11:32 | Komentari (2) | Print | ^ |

subota, 17.11.2018.

TUĐI OBRASCI



slika: digital art

Tuđi obrasci mišljenja
nemaju za mene najpovoljna rješenja
kako da usmjerim samu sebe
i zadovoljim sve svoje potrebe.

Tuđe misli, emocije i riječi
ne informiraju me kako se ispravno liječi
niti kako stalno, da budem zdrava
sebi i svima oko sebe prava.

Tuđi obrasci ponašanja emocije stvaraju
i u mom biću bolni trag ostavljaju,
a ja ih uopće nisam svjesna
pa postajem bolesna i bijesna.

Tuđi obrasci i nečija djela
ne čine mene, da budem cijela,
već samo polovično shvaćam
zašto tugom u životu plaćam.

Tuđe mišljenje, riječi, djela i navike
nisu za mene nikakve prilike,
da vladam samom sobom
te ispravno komuniciram sa tobom.

Moje misli, riječi i djela
pomažu mi, da se osjećam cijela,
moje navike i dobar karakter
uče me kako ću u životu biti akter
odgovorno, mudro i dobro biće,
to mi je zaista najveličanstvenije otkriće.

Od danas stvaram svoje obrasce mišljenja,
da bih imala laka pozitivna rješenja
za sva iskustva koja dolaze,
a tuđi obrasci neka kraj mene prolaze.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


13:31 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 16.11.2018.

UZDAH



slika: digital artist

Što je uzdah za tijelo,
crno ili bijelo,
osjećanje duha,
dok izlazi iz trbuha?

Zašto li je izašao,
što je pronašao,
da ga unutra smeta
pa hoće da dotakne konture svijeta?

Gledam na mjesto gdje je bio
kao da nije smio tu biti
niti napetost mišića osjetiti.

Podsjeća li me da se odmorim,
o zaboravljenom progovorim,
tjeskobu možda odnosi
ili dah novi prosi?

Hoće li da spoznam
i plućima više kisika da dam,
tko to u meni uzdiše,
dok mi sudbinu uzdahom piše?

Sviđa li mu se biti u meni
ili bi da promijeni
disanje svoje,
dok se udasi jedan za drugim roje?

Opet se na mah
pojavljuje novi uzdah,
a ja mu imena ne znam
niti mogu, da ga spoznam.

Samo sam svjesna njegovog postojanja,
unutarnjeg pokretanja,
udisanja i izdisanja.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7, ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


11:05 | Komentari (4) | Print | ^ |

četvrtak, 15.11.2018.

MOJE LICE



slika: digital art

Ja sam žena sa tisuću lica,
u svakom je liku anđeoska ptica
koja širi slobodno svoja krila
ma u kojoj životnoj situaciji bila.

Svako lice svoju formu ima,
a svaka forma veseli se svima,
u svakom pogledu blista toplina
iz lica duše vlada mi milina.

Ja sam žena sa tisuću lica
kao voljena mudra kraljica
širim i podržavam kraljevstvo svoje
sa svoga lica u srce i lice tvoje.

Primaš li me ti što ovo čitaš,
da li se i ti katkad zapitaš,
koliko likova u svom liku nosiš
i sa koliko se njih zaista ponosiš?

Ja sam žena sa tisuću lica,
prijatelji me zovu mudrica
u svakom se liku pronalazim
i u tvojoj duši se nalazim.

I tvoj lik mi dušu otvara,
dok novo lice za suživot stvara,
uzmi i ti lik sa tisuću lica
neka i u njemu bude anđeoska ptica
i neka nam lica budu jedno,
da s ljubavlju zračimo zajedno.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:47 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 14.11.2018.

INICIJACIJA



slika: digital art

Inicirala sam sebe za svog gospodara
nisam ni znala da za to imam dara,
sada kad sa sobom vladam
mogu svakom dobru da se nadam,
imam snage koliko god mi treba
odnekud se množi il' dolazi sa neba.

Dobro me služi moje samopouzdanje
priznajem da mi se sviđa ovo moje stanje,
ravnopravna više ne moram biti
niti trebam ikog išta moliti
sve mi dolazi što god mi treba,
a ja imam sve manje potreba.

Ni za čim ne žudim
niti se ičemu čudim
sve mi je nekako lijepo i milo
sve što sam htjela mi se ostvarilo.

Stalno sam smirena
i sa svakim sam pomirena
radost mi u srcu sija,
a u duši harmonija.

Bilo da sam budna ili snena
sa svakim sam uvijek pomirena
sve što mi treba samo mi dolazi,
a moje biće se u ravnoteži nalazi.

Ova inicijacija mi se sviđa
moje biće konačno uviđa,
ovako je lijepo živjeti
kad mogu raditi što god ću htjeti,
gospodarica sam svog života
u kojem zauvijek caruje divota..




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


13:20 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 13.11.2018.

SRETNA DUŠA



slika: digital art

Na proplancima nirvane
gnijezdi se sreća trenutaka
protkanih harmoničnim življenjem
životnih iskustava.

U tišini osluškujem otkucaje srca
i sklada duševnih sjećanja
nasmiješenih usana,
a punina u grudima raste.

Uzdah otpuštanja onog što je bilo
pravi mjesto za ono što će doći
u trenucima svakodnevnice
i životnog bivanja.

Osjećam i dišem punim plućima
svjesna trenutaka koji život znače
očekujući spokojno
nadolazeća iskustva.

Volim ovo stanje duha
kada samo budem
bez misli, bez želja
spokojna i sretna.


10:21 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 12.11.2018.

NACIONALNI PONOS



slika: digital art

Nacionalni ponos ubire svoj danak
poziva na zajedništvo i grupni opstanak nacije
koja sebe i svoje podržava,
dok odnose u okolini održava.

Nije dobro grupni ponos imati,
a o svojim slabostima ne htjeti znati
kad se slabost u hrabrost pretvara
onda se i ponos drugačiji stvara.

Ponos je uvjerenje, da smo netko i nešto,
iako nesposobnost prikrivamo vješto
pa sebe uzvisujemo ponižavajući druge
i takvim ponašanjem stavramo svađe i tuge.

Kad se hrabro iza dobrog stane
svatko ispravan ponos vidi sa strane
kao osobno i nacionalno dobro djelo
u kojem hrabri sudjeluju smjelo.

Tada osobni i nacionalni ponos
imaju sasvim drugačiji odnos
koji poziva na sopstvenu ispravnost,
a neispravnima šalje iz sveg srca oprost.

Samilosno se svakog na ispravnost pozove,
da se svačija djela u pozitivnosti obnove
i tako se osobni i nacionalni ponos
dovodi u ispravan skupni odnos.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:14 | Komentari (2) | Print | ^ |

nedjelja, 11.11.2018.

DNK STRUKTURA



slika: digital art

Provjeravam strukturu DNK
kakva li je struktura ta,
dva kromosoma ima, kažu znalci
oni mora da su neki stranci?

Svi kromosomi se ne vide,
dok život svojom putanjom ide,
moja DNK mnogo kromosoma ima
i u njoj ama baš sve štima.

Oni su u sjećanju koje čuva znanje,
dok duša vrši svoje poslanje
i kad se spozna njeno znanje,
lako je vidjeti svako tjelesno stanje.

Kad se DNK može vidjeti
svako je tijelo lako iscijeliti,
sama sam svoju DNK uštimala
najbolje što sam po viđenju znala.

U tom znanju vodila me je intuicija
i mojih života tradicija
svoju DNK sam sama popravila
nije više onakva kakva je bila,
sad je tako savršena,
ali nikad neće biti dovršena.

Svaki život ima dva kromosoma
koji dušu uvijek vraćaju doma,
gdje god da se duša nalazi
ona se po sjećanju iz DNK snalazi.

DNK, sve sloj po sloju
veličanstveno mi pokazuje enigmu svoju,
svoje uvojnice po sjećanju slaže
sa svim znanjem ona raspolaže,
za tjelesno idilično stanje
DNK ima savršeno znanje,
takva je moja, a i tvoja DNK
ovakvu je samo Bog zna,
on ju je takvu idealnu stvorio,
dok je o idealizmu govorio,
iako je DNK savršena
nikad neće biti dovršena,
dok god se na Zemlji rađa ljudska duša
DNK njena uputstva sluša,
razvija se tako kako misli slijede
doživljava poraze i pobjede,
sve bilježi u pamćenju svome,
dok prebiva u tijelu mome.

A kada tijela fizičkog nema
ona u zraku pospano drijema,
dok čeka novo zemaljsko dijete
ona mu maju u snovima plete.

I kad se duša ponovo rodi
DNK je kroz život vodi,
ona mu određuje sudbinu života,
dok svoje niti nevidljive mota,
DNK sve moći u svojoj strukturi ima
i kako god hoće raspolaže sa njima.




http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


12:17 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.