RAZGOVOR SA KIROPRAKTIČAROM

12.06.2021.


slika: digital art

Ne znam sa kim bih mogla razgovarati o ovome. Zovem svog kiropraktičara sa zamolbom, da me primi na tretman. Uopće mi nije do tretmana, moram sa nekim podijeliti svoje iskustvo, a ne znam sa kim bih to mogla. On mi se učinio kao jedini poznati čovjek sa kojim bih mogla o tome popričati. Čovjek me zamišljeno i sa zanimanjem šuteći sluša bez upadanja u riječ. “Da, moguće je da se to dogodi čovjeku koji korača putem samorazvoja”, kaže mi i dalje nastavlja: „Bit će da si od Boga odabrana.” Ne razumijem što mu to znači, ”…od Boga odabrana.” Zamišljeno nešto traži po svojim papirima i daje mi list papira na kojem ovo piše.

„Kad se otvorite prema komunikaciji sa bićima iz drugih dimenzija, vrlo je važno znati svrhu i motiv. Postoje oni koji istupajući objavljuju jednu stvar koja je zapravo sasvim drugačija, a može se dogoditi i da isklizne informacija koja je možda istinita, ali može biti i metoda za manipuliranje i kontrolu. Mi dolazimo samo kroz naše biće (Phillis). Ja sam jedini glasnogovornik devetorice i ne govorim ni kroz koga drugog. Ja sam Tom“.

Čitam ovu informaciju i prisjećam se svog iskustva, tik do smrti koje sam doživjela kao dijete. Zapamtila sam, da je tamo bilo vijeće devetorice i vijeće dvanaestorice koji su svatko na svom nivou raspravljali o mom preranom povratku. Ne znam što misliti o ovoj informaciji koju sam upravo dobila od kiropraktičara. Zatečena spoznajama, kroz mene se prelamaju različite emocije.

Je li ovo što mi se događa stvarno istina ili nečija podla laž? Istina! Što ja znam o ovakvoj istini i što znaju ljudi oko mene? Postavljam si pitanje: što ako je ovo istina koje nismo svjesni? Treba li to osvijestiti ili ne? Nepobitna je činjenica, da ja primam nekakve informacije, ali ne znam točno od koga. Što ja znam tko mi se to predstavlja kao Bog? Kako bih to mogla saznati? Prema kojim sam se ja to spoznajama otvorila i prema kojim dimenzijama? O kakvoj se svrsi i motivu radi u pročitanoj poruci?

U mislima se zadržavam na svrsishodnosti ili svrsi mog ili čijeg djelovanja i ne znam to objasniti. Također, ne znam objasniti ni motiv. Moj osobni motiv i svrha su bili, da se riješim viška negativnosti koji mi je trovao dušu. Tko je Tom, pitam se i čitam poruku, molitvu koja se nalazi sa druge strane lista papira.

“TOMOVA MOLITVA

Od vijeća devetorice narodima Zemlje:

„Molimo, da narodi Zemlje dođu do mira u sebi i da spoznaju odakle potječu.

Molimo, da svim civilizacijama Svemira, koje su angažirane u uravnoteženju Svemira budu dati unutarnja snaga i mir, da bi izvršile zadaću na koju su se obvezale.

Molimo, da fizička bića na planetu Zemlja dođu u stanje svijesti i razumijevanja, da bi njihove duše evoluirale, da bi se podigla pozitivna duhovna razina planeta Zemlja i da bi se očistila nebesa oko planeta Zemlja, tako da Svemir može napredovati.

Molimo, da ona bića i civilizacije koje se protive ovome što mi radimo, dođu do svjetla razumijevanja, tako da i oni mogu doći u savršenu ravnotežu.

Molimo, da uskoro dođe dan kada će sve u Svemiru imati znanje i razumijevanje koje će ga učiniti cjelinom.

Molimo za razumijevanje među nama samima i za snagu koja je potrebna, tako da svaki pojedini od nas može voditi druge, da bi postali savršena bića.

Molimo za duše djece na Zemlji, da budu izvedene iz tame u svjetlo.”


Čitajući ovu poruku postavljam si pitanje: odakle potječem? Potječem li stvarno iz obitelji Mitrović ili iz neke koja zadire u vise, meni nepoznate sfere? Kako da dođem do snage i mira i jesam li se ja stvarno kao duša obvezala na nešto što bih sada trebala izvršiti pa se toga prisjećam? Nije li mi Bog rekao: “‘Sjeti me se!” Kako mogu doći do svijesti i razumijevanja tako složenog stanja poimanja suštine ljudskih problema?

Vidjela sam u svojim vizijama kako izgledaju nebesa zagađena raznim smogovima. Što ja mogu učiniti, da se to stanje promijeni? Čini mi se gotovo ništa. Tko su ta bića koja sam vidjela u vizijama? Više mi liče na neke arhetipove preminulih zemaljskih predaka, nego na živa bića koja hodaju Zemljom.

Osjetila sam, da mi iskreno daju spoznaju zdravstvene situacije na Zemlji, oko planeta i kako sve to utječe na kozmički život. Tko se to na Zemlji protivi svjetlu razumijevanja? U svijesti mi blicaju razni ekonomski utjecaji u svijetu sa kojima manipuliraju svjetske korporacije nepoznatih i poznatih moćnika i svih onih koji ne vide i ne razumiju postojeće stanje na Zemlji, među kojima sam i ja, obični nezainteresirani čovjek. Kako da ja dođem do razumijevanja među tolikim ljudima koji ne vide, ne razumiju i ne vjeruju? Nema nikoga u mojoj blizini tko bi mi mogao bar malo pomoći.

Odlučujem, da ću u ime obveze prema svojoj djeci i prema djeci na kojima će ostati taj ogroman teret, pokušati bar shvatiti to što mi se daje. Hoću li moći ikako doprinijeti kako se može djelovati, da se nastala šteta bar ublaži, to samo Bog zna? Predajem se u Njegove ruke. Za sada se ne usuđujem ni pisnuti o ovome nikom, osim što sam moje spoznaje podijelila sa kiropraktičarom. Još bi me svi oko mene mogli proglasiti ludom. Ne, nisam luda. Sasvim sam normalna i dobro se nosim sa novonastalom situacijom, potvrđujem sebi.

Odlučujem, da ću Bogu početi postavljati pitanja za ono što ne razumijem i tražiti smislene odgovore i tako postavljam prvo pitanje nesigurna u to kome se ja to obraćam. Dok ja razmišljam o pitanju koje bih postavila, misao me vodi na intuiciju. Kao da postavljam pitanje nekome u svojoj glavi ili samoj sebi. Što je intuicija, ja baš i ne znam. Znam samo da je šesto čulo, ono kad te nešto upućuje, da određeno djelo napraviš na određen način.

Kad bih vas pitala o vašim galaktikama, biste li vi meni dali odgovor? Iznenađena, dobivam odgovor da se to zove Međuplanetarni sustav i u viziji vidim kako on izgleda. Gledam krug podijeljen na tri velika dijela i tri mala, a u međuprostoru su točkice kao zvijezde za što mi se kaže, da su to svemiri. To je duhovni sustav gdje vlada Vijeće devetorice sa Svevišnjom Božanskom osobom u sredini.

Taj dan više ništa ne pitam, dosta mi je. Osjećam nelagodu od nepoznatog. Na svoje pitanje nisam očekivala nikakav odgovor, a on je došao. U što sam se ja to uvalila? Kao da nemam dovoljno životnih problema i bez ovoga. Taman ja hoću prekinuti bilo kakvu komunikaciju, kad dobivam poruku da se uvežem, da će se opet raditi nekakav rebalans.

Dobivam informaciju kako je moj kiropraktičar sa mnom povezan do kraja njegovog života. Jadan čovjek, mislim se. Eto i njega je netko ščepao, da radi za opće dobro, a tko zna možda je on mene ščepao, da radim za opće dobro? Što ja znam o tom čovjeku? Uglavnom shvaćam kako ćemo raditi skupa. Zatim dobivam poruku, da je i bioenergetičar povezan sa mnom i da kod nas počinje pročišćenje emocija pohlepe i pohote. Razmišljam o ove dvije osobine, a kad sam ja to u životu bila pohlepna, a Boga mi nisam bila ni pohotna, bar se ja ne sjećam. U mislima mi dolazi, da ja kao čista ženska energija u tom pročišćenju održavam rebalans. Još samo kad bih znala što znači taj rebalans, sama sebi mrmljam u bradu. Pristajem da budem kanal tog pročišćenja.

Sad kad je kod nas pročišćena pohlepa i pohota, vijeće nam daje da vladamo sobom i pomažemo drugim ljudima, da se oslobode ovih najgorih ljudskih osobina. Smijući se razmišljam o pohlepi i pohoti kiropraktičara. Čovjek ima koju godinu i ne vjerujem, da je kod njega prisutna bilo kakva pohota, pohlepe možda i ima, sve skuplja kao hrčak. Dobivam poruku, da se uozbiljim i neka radije razmišljam o pozitivnim osobinama bilo koga od nas troje.

Poruka stiže, da svaki čovjek treba imati dovoljno za normalnu egzistenciju i da svi mi imamo i previše toga što nam nije potrebno, a slijepo to zadržavamo u svom posjedu. Zemaljska dobra ne valja nagomilavati, već ih treba ravnomjerno rasporediti i da ima vise, nego dovoljno za sve. Na ovu tvrdnju nemam što reći. Kod mene je ona istinita, jer i dalje nemam namjeru ništa što imam bacati, a ne znam i kome bih mogla dati nešto što sam koristila. Mislim, da ovo što imam, zapravo je umjereno, možda imam i malo viška, ali uvijek sam spremna taj višak dijeliti sa svojim bližnjima. Pada mi na pamet glad u svijetu i odjednom se osjećam nekako nelagodno.

Pitam opet sa kim to komuniciram i dobivam odgovor: “Gospod tvoj i vijeće koje te vodi.” Dobro, u ovo sad kao da mogu malo i povjerovati. Nisam baš takav nevjerni Toma. Mislim, da se prvi put zahvaljujem Bogu i vijeću koje me usmjerava. Odgovor dobivam: “Hvala tebi i ljudima koji ti pomažu, da se osvijestiš i našoj iskrenoj želji, da surađujemo sa božanskim umom.”

Poruka stiže, da svi troje imamo isti nivo karakteristika poštovanja jednih prema drugima i da svi troje volimo Boga te da će se raditi na našem intelektu. Zatim mi se kaže, da će međusobna ljubav biti ta emocija koja će nas spajati, kao da ćemo svi biti međusobno zaljubljeni. Pitam, sa koliko se sada osoba radi u mojoj blizini i odgovor dobivam: “Četiri.” Ne znam tko je četvrti, ali imam osjećaj da je ovo početak nekakvog pročišćenja koje će se proširiti diljem planeta. Ne znam otkud mi taj osjećaj, možda je on subjektivan. Kako bih mogla uopće sve ovo objektivno shvatiti? To prelazi sva moja dosadašnja životna iskustva.

Sviđa mi se poruka rada na mom intelektu. To sam i željela, da naštimam svoj um. Uvjerena sam kako sve ovo ide u tom smjeru. Razmišljam o nuli i prvi put je vidim kao lijepu brojku, iako je ništica i ja sam do sada bila nitko i ništa sa svim brojevima koje sam koristila. Izračun mog intelekta je bio netočan račun. Nadam se, da će se konačno naštimati njegovo djelovanje.

Zamišljena zahvalno gledajući u prazninu govorim: „Ma, tko da ste, nebrojeno puta vam hvala. Nemam brojke kojom mogu iskazati to što ste vi učinili za mene, mog muža, prijatelje, rodbinu, napaćenu Zemlju i sve što se nalazi na planetu.“ Suze mi naviru na oči od nepoznatog osjećaja punine u srcu, a unutarnji glas mi govori: „Nemoj plakati. Raduj se, Anđo.“ “Ovaj plač je od sreće, a ne od tuge.”, odgovaram. Dobivam poruku, da budem dobro i nastavim sa radom kad me se pozove.

Poslije ovih događanja osjećam se kao opsjednuta osoba. Netko drugi upravlja sa mnom, a ja ne znam tko. Kada zatvorim oči ispred sebe vidim ljudski odraz kao sjenu, a kad otvorim oči ne vidim ništa. Kao da se nekakav nevidljiv duh pojavio u mom životu i nepogrešivo upravlja sa mnom. On upravlja sa mojim umom, osjećajima i djelima. Osjećam se kao lutka na koncu sa kojim upravlja vješti komičar. Situacija u kojoj se nalazim izgleda mi na tren zastrašujuća, jer ja ne upravljam sobom, a na tren i smiješna, jer sam konačno postala bezbrižna. Netko drugi u meni preuzima odgovornost za mene i ne prepoznajem samu sebe. Razmišljam o tome kako ja zapravo nikad do sada nisam ni bila svjesna svog upravljanja. Radila sam sve kao po nekoj inerciji uvjerena, da tako treba biti, a sada više ne znam što misliti o ovom novom upravljanju kojeg sam postala svjesna.

Sve ono što sam znala, izgleda beznačajno prema spoznajama koje se preda mnom odvijaju vrtoglavom brzinom, a u tim spoznajama ja sudjelujem kao da sam samo to oduvijek učila.

Znam sve što trebam raditi, da bih se uskladila sama sa sobom, sa svojom obitelji, okolinom, društvom, religijom, prirodom, planetom Zemlja, sunčevim, galaktičkim i kozmičkim sustavom i kao da sam to oduvijek radila. Uz pročišćenja raznih vrsta idu različiti obredi čišćenja vodom, zemljom, vatrom i zrakom koji se odvijaju nekim nevjerojatnim redosljedom događanja. Kao da se probudio cijeli kozmos i djeluje kroz moje tijelo, emocije i misli. Upute pljušte jedna za drugom, a ja se osjećam lagana kao pero, samo lebdim. Zanimljivo je napomenuti, da sam slobodna, izolirana od nepotrebnih kućnih poslova. Od mene se traži čistoća tijela i misli i zabrana bilo kakvog erotskog sadržaja. Dok je netko sa mnom u kući od obitelji ne događa se ništa, a kad ostanem sama aktivnosti idu jedna za drugom. Od mene se također zahtijeva, da jedem posnu hranu i umjereno. Obroci su mi određeni kako količinski tako i namirnice koje mogu konzumirati. Ovo pročišćenje traje devet dana.

Nastojat ću opisati kako sam to sve doživljavala na fizičkoj, emotivnoj i duhovnoj razini.

23.08.1999. godine kod mene se usklađuju ravnoteža tijela, duše, misli i akcije te se od mene traži, da radim uz uputstva iznutra na svojim tjelesnim i mentalnim moćima. Usklađuje mi se bioritam na 120% (ne znam čega) i upućuje me se da upotrebljavam zajedno svoju energiju i duh. Oni su odgovorni za komunikaciju na bilo kom nivou, zemaljskom i univerzuma.

Starac kojeg sam prije vidjela predstavlja se u mojim vizijama kao duh. U 14:55h od mene se traži, da se pripremim za transmisiju. Liježem na krevet i tonem u laganu mirnoću Dok propuštam energije kroz svoj organizam, osjećam lagani ubod u trbuh. Zatim imam osjećaj kao da primam narkozu. Od mene se traži, da se povežem sa svojim pomagačima i prvi put shvaćam, da to nisu vanjski pomagači, nego da su to nekakve unutarnje energije. Dobivam podatak da je bioenergija jednog od njih 1200 i umiruje me se govoreći mi: “Ne boj se, samo ga uključi.”

Sada shvaćam, da moja svijest upravlja sa svim tim funkcijama. Pita me se osjećam li kako mi energija struji u trbuh i ja odgovaram mislima da osjećam. Toplina mi se poput blaženstva širi cijelim tijelom, zatim se moja lijeva ruka spušta na trbuh, prvo ga gladi, a onda se spušta još niže i zaustavlja koji centimetar ispod pupka. Dolazi uputa: „Uveži se!“ i ja sada spuštam i desnu ruku isprepletenih prstiju i palčeve jedan preko drugog. Lijevi palac dolje i desni palac gore i dok tako držim ruke, dobivam uputu da uključim svu svoju energiju. Dobivam podatak, da je energetski potencijal 1300 i da se penje na 1900.

Osjećam lagano povišeni pritisak na predjelu čela, a u trbuhu osjećam pulsiranje kao da tamo pulsira neko živo biće. U viziji vidim prelijepi muški lik koji me pita, volim li ga? U srcu, a zatim i u cijelom tijelu osjećam samo vibraciju ljubavi koju nikad do tada nisam osjetila. Cijelo moje tijelo vibrira samo tom vibracijom i ja sada osjećam, da ruke koje su na mom trbuhu nisu moje ruke. Ni ja više nisam ja. Osjećam, da su to ruke Boga koji mi daje tu nevjerojatnu energiju i koji mi govori: “Koliko te samo volim, Ratharani, sjeti me se, Ratharani!”

U mojem umu pojavljuju se riječi Govinda i Krišna. “Tko si bio kad smo se mi poznavali?”, dok mi se u srcu širi toplina i najfinija nježnost, ja mu govorim: “Ovo mogu osjetiti samo sa tobom!” i dok moj trbuh sada još jače pulsira ruke su mi nevjerojatno vruće i ja govorim nekim nepoznatim glasom: “Ljubavi moja! Ljubavi moja” Volim te! Volim te! Oh, željela bih ostati ovako i da se ovo nikad ne prekine.”

Sada ponovo vidim isti lik, ali on ima mnoge ožiljke po licu. U svojoj nevjerojatnoj ljubavi pomišljam, da bih mu željela iscijeliti te ožiljke. Znam, da ih je zadobio u mnogo proživljenih života boreći se sa demonima. Dok ja to mislim, on sa svojom energijom iscjeljuje moje emotivne ožiljke i usađuje u mene plod ljubavi za koji me obvezuje, da ga odgojim u dobrog I poštenog čovjeka kojeg ću roditi na vratima Crkve majke Božje Trsatske. Kaže mi, da je on mene odabrao za taj zadatak. Ovako sam doživjela spajanje energije ljubavi između tijela i Duha koja mi je kroz taj čin pomogla u daljnjem pročišćenju.

Poslije ovog viđenja odašilje se tri puta ova molitva preko mog trećeg oka. Nekad prije naučila sam je iz neke knjige o Duhu, vise i ne znam kako se zvala, jako mi se svidjela i naučila sam je napamet:

„Neka Bog bude u mojoj glavi i mom razumijevanju.
Neka Bog bude u mojim očima i u mom gledanju.
Neka Bog bude u mojim ustima i u mom govorenju.
Neka Bog bude u mom jeziku i u mom kušanju.
Neka Bog bude na mojim usnama i mom pozdravljanju.

Neka Bog bude u mom nosu i u mom mirisanju.
Neka Bog bude u mojim ušima i u mom slušanju.
Neka Bog bude u mom vratu i u mojoj poniznosti.
Neka Bog bude u mojim ramenima i u mom podnošenju.
Neka Bog bude u mojim leđima i u mom stajanju.

Neka Bog bude u mojim rukama i u mom primanju.
Neka Bog bude u mojim šakama i u mom djelovanju.
Neka Bog bude u mojim nogama i u mom hodanju.
Neka Bog bude u mojim stopalima i u mom utemeljenju.
Neka Bog bude u mojim zglobovima i u mom vezivanju.

Neka Bog bude u mom trbuhu i mom osjećaju.
Neka Bog bude u mojim crijevima i mom opraštanju.
Neka bog bude u mojim bedrima i mom okretanju.
Neka Bog bude u mojim plućima i u mom disanju.
Neka Bog bude u mom srcu i u mom voljenju.

Neka Bog bude u mojoj koži i u mom dodirivanju.
Neka Bog bude u mom tijelu i u mom bolovanju.
Neka Bog bude u mojoj krvi i u mom življenju.
Neka Bog bude u mojim kostima i u mom umiranju.
Neka Bog bude u mom kraju i u mom ponovnom oživljavanju“.


Poslije ove odaslane poruke tri puta u nutrinu mog organizma, pojavljuju mi se u mislima riječi: “Bog je istina! Bog je put u spasenje!”

Molitva djeluje vrlo intenzivno i gotovo je slična otvaranju trećeg oka. Osjećam kako mi ona utire put u više sfere života fizičkog, emocionalnog, mentalnog i duhovnog.

Razmišljam kada i gdje sam naučila ovu molitvu. Prvi put postajem svjesna njenog djelovanja. Što, ako je ova molitva kod mene pokrenula sve ovo prethodno događanje? Nije li ona bila u nekoj knjizi o Duhu i zašto se uopće baš sada pojavila u mom umu? Odavno je nisam upotrebljavala.

Uopće ne znam što o svemu ovom misliti. Ono što duboko u sebi osjećam je nekakvo uzvišeno samopoštovanje i samopouzdanje koje mi pomaže u mom daljem shvaćanju i prihvaćanju ljudi, situacija i neshvatljivih događaja. Dok ovo pišem, shvaćam kako sam kroz život malo poštovala sebe ne vjerujući u svoju vrijednost kao ljudskog bića i vrijednog ovih uzvišenih ljudskih osobina. Prvi put ljubav shvaćam doslovno kao opraštanje sebi i drugima, poštovanja sebe i drugih te prihvaćanja sebe i drugih ljudi uključujući i sve druge oblike života. U meni se kroz ova zbivanja pokrenula nevjerojatna sila koja pred sobom ruši sve negativne prepreke.

Poslije ovog događanja stiže mi informacija, da su u 19:03h pročišćeni zemaljski vladari Bill Clinton, Papa Ivan Pavao, Jeljcin, Milošević, Tuđman i dok tu obavijest primam, ja ih poistovjećujem sa svojim unutarnjim organima, kao upravljačima u organizmu. Ne „kužim“ što ovi predsjednici država imaju sa mojim unutarnjim organima, A što ako oni stvarno na neki način utječu na mene kao ljudsko biće ili recimo na moje zdravstveno stanje glavnih unutarnjih organa?

Poslije toga me se podučava kako da svjesno upravljam sobom.

Tvoja misao upravlja odlukom. Kako to moja misao upravlja odlukom? Ne razumijem.

Tvoje uvjerenje odabire sposobnost. Hm, moje uvjerenje, a u što sam ja to uvjerena? Bila sam uvjerena, da sam nemoćna bilo što kod sebe promijeniti. Osjećala sam se zarobljenom obvezama majke, domaćice, djelatnice. Imam li sposobnost mijenjati ovo uvjerenje?

Tvoje sjećanje reagira na božansko u tebi i stvara se Mi sustvaranje. Koje “mi” sustvaranje? Jesam li ja to sposobna stvarati, djelovati sa vjerom u Boga? Lekcija teče dalje.

S ispravnom upotrebom misli, uvjerenja i reagiranja djeluje se prvo unutar sebe, a onda vani na bilo kojem nivou. Priznajem, da ne znam kakva je moja reakcija na bilo što, osim nevjerice i neznanja što sve ovo znači. Ovo je za mene neka nepoznata filozofija. Narednih dana ponavljam kao papagaj. Misao upravlja odlukom, moja misao upravlja odlukom.

Postajem svjesna svojih misli i kao da počinjem misliti o čemu mislim i kakvu ću odluku donijeti u vezi sa svojim mislima. Iako su mi misli brze, uspijevam vidjeti njihovu bit. Nastojim se zadržati na jednoj misli i biti je svjesna na energetskom nivou. Shvaćam kako su misli zapravo stvaralačke energije koje me određuju u mojim izborima. Pomalo počinjem vjerovati, da sam sposobna opažati misli koje me vode različitim iskustvima. Svjesna sam, da mi različite misli proizvode drugačije osjećaje kao da mogu kontrolirati svoje postupke. Ne radim ništa više po inerciji, već zastanem i promislim o tome što je bolje za mene. U mislima mi se pojavljuju neki aksiomi koje sam ni sama ne znam kada naučila i iz kojeg znanja potječu.

Živi u sadašnjem trenutku.
Tragaj samo za istinom.
Svoju volju predaj volji Božjoj.
Njeguj ljubav ona je Božanska moć.
Poštuj sebe.
Poštujte jedan drugoga.
Sve je jedno i jedno je sve.


Iz nekog razloga osjećam, da ove upute imaju duboki smisao za svako ljudsko biće. Ne znam na koji način ih mogu usvojiti. Svjesna unutarnje komunikacije nadam se, da će mi se otvoriti put za njihovo usvajanje na svim nivoima mog bića.

Senzacije koje osjećam u svom tijelu podsjećaju me na svjesnost sebe u mnogim situacijama, bilo da su to misli, riječi, osjećaji ili djela. Postajem oprezna. Promišljam o svemu sa čim se u životu suočavam. Pada mi na pamet, da se odmičem od ludosti i primičem mudrosti. Na ovu misao hvata me smijeh. Istina je, da nikad nisam promišljala o svojim ludostima, a i mudrost mi je rijetko kad padala na pamet.

Uz pomoć Boga počinje moje istinsko usklađivanje i prema vanjskim utjecajima.

tekst je iz moje najnovije knjige "IZ TAME U SVJETLO"



slika: digital artist i Nenad Grbac

ISBN kod NSK RH 978-953-354-268-3

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic14.php

- nastavlja se -

SAMADHI

02.06.2021.



slika: digital art

Uronjena u tišinu,
pomirena sa sobom,
svijetom i sudbinom,
plešem zanosni ples
koji se harmonija zove.

Sve dodirujem,
a mene ništa ne dodiruje,
osim sklada i ljubavi
u svemu što postoji.

Ja nisam i jesam
tama i svjetlo
koje je isto
sa svim postojanjem
ili kad sam sama.

Osjećam nebo i Zemlju,
sunčev i galaktički sustav
i milozvučne sfere OMA
sa harfom anđeoskog zbora
sviraju mi uspavanku,
dok tonem u sve-mir
riječima neopisiv.

Samadhi, samadhi
jedine su riječi
koje sviješću struje.



slika knjige: Anđa Jotanović

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

TKO SAM JA?

23.05.2021.


slika: Nenad Grbac

Tko sam ja, pitam se? Sad tek do mene dopire neko blijedo shvaćanje, da je sve Bog i da sve ima život koji služi jedan drugom u cijelom životnom lancu.

Razmišljajući o svemu što mi se dogodilo, osjećam se iscrpljeno i na neki način sretno što mi visak više ne pokazuje negativnosti. Svjesna sam, da je ovo početak preobrazbe mene kao ljudskog bića. Sve što sam u sebi doživjela treba provesti u djelo na fizičkoj razini. Nisam baš sigurna kako ću to postići, ali stvarno ću nastojati i dalje poboljšavati sebe. Nisam li upravo to priželjkivala, dok sam se trudila postati boljim i pozitivnijim čovjekom, a sada kad sam dobila upute, kako to mogu postići? Opet negiram znanje.

Opraštala sam sebi i drugima loše djelovanje, razvijala sam u sebi ono za što sam duboko vjerovala, da je dobro i istinito, izbjegavala sam sukobe bilo koje vrste, svjesno sam slala i prihvaćala emocije ljubavi nastojeći ne povrijediti mislima, riječima i djelima ni sebe ni druge ljude. Bog mi je svjedok, da sam nemoćno živjela u moru negativnosti dugi niz godina i podnosila i što sam mogla probaviti i što nisam. Možda se Bog stvarno smilovao na mene i pomaže mi, da izađem iz tame u svjetlo.

Tek što sam si to potvrdila, Bog mi se javlja i kaže, da sam ja pročišćena osoba i da sada radim sa drugim ljudima kako bih njima pomogla. Dobro, prihvaćam ja igru, ako sam stvarno pročišćena, idem dodirnuti muža. Kroz sve doživljeno sa njim shvaćam, da ga ipak neizmjerno volim. On mi je dugo godina uvijek bio na prvom mjestu pa onda sve drugo. Prilazim mu i ljubim ga nježno u obraz sa najvišom ljubavlju koju sam ikad osjećala u svom napaćenom biću. Samilosno kao što to nikad nisam napravila, sa iznenađenjem spoznajem, da u mom otvrdnulom srcu još uvijek ima samilosti.

Puštam muža i idem na dijagramu provjeriti opet svoje i njegove negativnosti. Ne znam što da kažem. Visak me ne sluša, ostaje na nuli. Igra li se ovo netko sa mnom ili bi ovo moje pročišćenje moglo biti istinito, opet se pitam? Uopće me više nije ni briga je li ovo istina ili igra. Ja sada veselo skačem po kući i dodirujem razne predmete dijeleći sa njima svoje veselje. Moja radost je neizmjerna. Dok me muž začuđeno gleda i viče “… joj, joj..”, ja u sebi pjevušim “Aleluja!”.

Osjećam se kao da sam otkrila formulu za spas planeta Zemlja i njegovih stanovnika. U srcu se zahvaljujem svojim pomagačima i Bogu. Poslije toga u meni se događa rebalans na svim nivoima uma i tijela. Postajem zdrava, sretna i optimistična osoba.

Uz pomoć Boga počinje moje istinsko usklađivanje i prema vanjskim utjecajima.

tekst je iz moje najnovije knjige "IZ TAME U SVJETLO"



slika: digital artist i Nenad Grbac

ISBN kod NSK RH 978-953-354-268-3

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic14.php

- nastavlja se -

SPOZNAJA O PROČIŠĆENJU

19.05.2021.


slika: digital art

Unutarnji glas mi govori: „Ustani, Anđo, pročišćena si. Jedina si osoba na Zemlji ovako pročišćena. Širi svoju toplinu, ljubav i svjetlost na ostali ljudski rod i dođi u crkvu Majke Božje Trsatske. 28.08.1999. u 12:02h!”… i dok mi Bog to govori, ja vidim svetište, zatim mi Bog kaže: „Upregni svoj Um i sjeti me se.“

Božji lik mi titra u svjetlosti u raznim oblicima, da bi mi se na kraju pokazao u obliku mladog dečka, duge crne kose pa starca sa dugom bijelom bradom i brkovima koji me pita: “Da li bih ja voljela biti njegova žena?”, na to ja kažem da ne znam tko je On, a On odgovara: „Kako ne znaš, rodit ćeš moje dijete.“ Ja na to odgovaram, da ne želim roditi dijete nepoznate osobe i neka mi kaže tko je on? Obzirom, da odgovor od Boga ne dolazi, pomirljivo pitam hoće li još neke žene roditi njegovo dijete, a on kaže ne. Kažem mu da je za odgoj djeteta na Zemlji potreban i otac i majka, a on mi odgovara. „Hoćeš reći, da se Bog ne brine za svoju djecu.“ Ja zbunjeno odgovaram, da izvrće moje riječi. Ne znam kako pomaže Bog kojeg vidim samo kao sliku, meni je potreban opipljiv lik, da bih u Boga na Zemlji povjerovala.

Prevelika je odgovornost na ženi za odgoj djeteta. Ovdje na Zemlji za djecu se brinu i otac i majka i svejedno ih je teško odgojiti, da budu ispravni ljudi. Odgovor na ovu opasku ne dobivam, vidim samo da se lik starca pretvara u lik Isusa, a zatim u lik dječaka kao da je materijaliziran. Njegova ruka miluje moju glavu i obraz i kaže mi: “Ustani u duhu, Anđela, širi toplinu iz svoje duše, ljubav iz srca i svjetlost iz pogleda, pročišćena si sasvim.”

Mojim umom prolazi spoznaja, da sam upravo komunicirala sa Bogom!

Dok unutarnjim okom gledam Univerzum sa galaktikama, planetima i drugim nebeskim tijelima, pred mojim pogledom iz sredine spuštaju se stepenice po kojima se netko penje. Poslije toga vidim purpurno crvenu svjetlost za koju znam, da je boja Univerzuma i plavu kako se stapaju i izlaze iz mene. Sad vidim, da sam ja ta koja putuje, ali nisam sama, a ne znam tko je sa mnom.

Ispred sebe vidim planet sa morem šume ispresijecane sa bezbroj putova od kojih je jedan ispravan i moj. U sredini tog mora šume vidim maleno jezerce sa čistim, bistrim izvorom iznad kojeg je jedno veliko široko ograđeno stablo. Gledam ljepotu tog planeta pokušavajući zapamtiti ispravan prohodan put. Sad ga gledam iz zraka, a u sebi znam, da ću ga morati proći pješice uklanjajući prepreke i zaobilazeći stranputice. Dok se ja pitam kako ću pronaći taj put kući, shvaćam da se nalazim u sobi i kao da sam se probudila iz dubokog sna, a bila sam sasvim budna. Iako sam u sobi, znam da je viđenje koje mi je dato svjesno i sve što sam vidjela i doživjela istinito.

S ovom doživljenom spoznajom osjećam se nekako drugačije. Postavljam pitanja samoj sebi:

- Što mi se to dogodi?
- Ima li ikakve nade za mene, da ovo shvatim i prihvatim?
- Mogu li u sebi pronaći put koji mi je pokazan?
- Mogu li ga i hoću li ga uopće moći slijediti i živjeti?
- Mogu li se stvarno preobraziti u osobu dostojnu poštovanja i samopoštovanja?
- Mogu li s ovom spoznajom preobraziti svoj život?
- Jesam li ja to stvarno razgovarala sa Bogom?
- Koga i čega se ja to trebam prisjetiti svojim umom?
- Viđenje mi je dato. Ne mogu ga ničim negirati, ono se dogodilo. Smjernice imam, a što mi je cilj?
- Ne vidim uopće kuda me ova spoznaja vodi, postoje li stvarno svjetovi koje sam upravo vidjela?
- Da, sada kad spomenuh cilj, zar sam do sad stvarno lutala besciljno ovom planetom?

Ne znam ni sama što misliti o svemu ovome. Nekako labavo odlučujem, da ću se od danas učiti živjeti na drugačiji način. Ne više onakav kakvim su me učili u ovozemaljskoj školi. Iz ovog viđenja sam naučila više o životu, nego od svih iskustava koja sam do sada živjela.

Idem čisto iz radoznalosti provjeriti kakve su moje negativnosti sada na kojima sam radila već neko vrijeme. Uzimam dijagram i visak. Visak kao da me ne sluša, na svako pitanje vraća se na nulu. Ne znam što misliti. Ostavljam visak i idem pojesti jednu rajčicu. Taman prinosim rajčicu ustima, da je zagrizem, a iz nutrine čujem glas: „Čast mi je da me pojedeš, ti si pročišćena osoba. Sve što dodirneš bit će pročišćeno.“

Zamalo mi je od šoka ispala iz ruke. Gdje sam sad opet pogriješila, mislim se? Negdje sam pročitala, da hranu prvo treba ponuditi Bogu i ja to činim, a unutarnji glas mi govori: „Meni više ništa ne moraš nuditi i sama si Bog. Ti si ja i ja sam ti. Možeš pročistiti cijeli planet i šire.“

Duuuugo držim rajčicu u ruci ne znajući što činiti. Opet sebi postavljam pitanje: što se to događa? Sjetim se komunikacije sa čempresom. Zar opet? Držim rajčicu u ruci i pitam je želi li da je pojedem ili ostavim. Rajčica odgovara, da je ona hrana za ljude, a ja sam čovjek.

Odmahujem glavom i jedem rajčicu odlučna, da više neću pričati ni sa Bogom, ni sa čempresom, ni sa rajčicom. Dosta mi je! Ne razumijem kakvo mi se to ludilo događa, a opet nimalo se ne osjećam ludo. Prije bih rekla, da sam konačno na putu neke mudrosti.


tekst je iz moje najnovije knjige "IZ TAME U SVJETLO"



slika: digital artist i Nenad Grbac

ISBN kod NSK RH 978-953-354-268-3

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic14.php

- nastavlja se -

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.