Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

***maLa bEauTy***

* poznato o poznatome, neke stvari, neki stavovi. nista mi se ne da, ne pilajte puno. volim vas sve. mwa *
* je ja san ona koja uvik razbie negdi čašu il nešto prolie, i sta s tim? *
* šljokice su zarazne, al samo je jedan misec. *
* nisan napusena ni nadrogirana samo pisem ono sto mi se pise. *




***to bi bila ja***

i jos malo o meni

Uživljena u...
-Iluminate
-ogledala i stakla
-vilenjake i vampire
-knjige
-ljubistaču, rozu i crnu boju
-sviće
-žvakače gume
-Finsku

Čudne navike...
-lizanje stakala
-grickanje kože po prstima
-pucanje prstiju
-beljenje ljudima
-promatranje
-cucanje palca

Volim...
-nebo
-kamenje
-glazbu
-zvuk klavijatura i violine
-mačke i pauke
-neke ljude
-kišu

Ne podnosim...
-ljde koji se prave pametni
-ogovaranje
-predrasude
-vjetar

Strahovi...
-konji
-beskonačnost
-nepoznato
-rijeke
-letenje

Slušam...
-HIM
-Cradle of Filth
-Children of Bodom
-Nightwish
-Within Temptation
-My chemical Romance
-Evanescence
-Six pack
-Coveka bez sluha
-T.A.T.U.
***ne komentiraj***

Možemo se pretvarati da smo netko drugi,ali u sebi znamo što smo i ne možemo pobjeći od toga što jesmo.

Opet je počelo. Ovoga puta je bila sama. Ruke su joj se počele tresti, lice joj je pocrvenilo dok je bježala zovu tijela koji joj je naređivao da se počeše. Cijele ruke su ju češale, pokušavala je ne misliti na to.
Te glupe napade ima već nekoliko dana. Sve će to proći samo za nekoliko sekundi, mislila je, tješila samu sebe. Onda je osjećaj postao ne podnošljiv i odazvala se je životinjskom porivu, počela se grepsti. Nokti joj nisu baš bili veliki, no bili su oštri. Grebala se je 15-ak sekundi, te se počela smirivati.
Ruke su ju pekle, žarile. Naslonila ih je na hladni zid, a nekoliko kapljica krvi palo je na pod kraj nje. Sam miris krvi, onako prelijep, mnogim ljudima neopisiv. Slankasti, u isto vrijeme sladak, jednostavno nešto čemu nije mogla odoljeti. Znala je da ne može više ovako. Kao narkoman kojem je droga krv. Narkomanka je, nema smisla od toga bježati.
Rane su zacijelile, podigla se. Idemo u lov, rekla je samoj sebi.
Topla krv, ukradena tuđem tijelu, tuđoj duši, polako se spuštala od usta gdje je dobivala okus, niz jednjak i davala joj kakvu-takvu toplinu koju nije osjetila već danima. Čvrsto je držala malo krhko smrtno dijete i zavidjela mu na tome, na smrtnosti. Moglo je umrijeti, oduzeti si život i prekinuti prokleto ponavljanje, borbu sa svijetlom. Djevojčica se još trzalo dok mu je ona, držeći ju, zabijala nokte kroz laganu haljinu. Ubrzo je ispila većinu krvi i pustila tijelo da padne na tlo. Bila je još bilo živa. Tada, prvi put nakon toliko godina, zapitala se je, griješi li? Preslaba da plače, djevojčica ju je molećivo gledala i ona ju podigne, zagrize svoje zapešće otvrdnulo od vremena i bijede, stavila joj ga kraj usana. Neka pije kad joj nije suđeno da sada umre. Bijedna djevojčica nije znala što radi, nije bila svjesna u što se pretvara.
Svoju besmrtnost je predala i sad je mogla nestati, iako je bila prokleta i prognana od dobra i zla. Isparila je djevojčici ispred očiju.
Godine su prolazile, i djevojčica, sada već djevojka shvaćala je da taj događaj ne može izbrisati iz pamćenja. Dva mala ožiljka na njenom vratu bila su podsjetnik da se to uistinu dogodilo.
Oduvijek izolirana, vrijeđana, počela je prezirati ono što je bila, iako ni sama nije bila sigurna što je. Jela je i pila, ali uvijek bila žedna. Sve do jednog dana.
Pronašli su ju u učionici okruženu polumrtvim i mrtvim tijelima ljudi koju su ju natjerali da pije…