Drhtavom rukom držiš olovku i gledaš u papir na koji bi voljela napisati pismo ali suze ti klize niz lice i padaju na prazan bijeli papir te si svjesna da se napisana ne bi vidjela nego bi se razlila po papiru natopljenom tvojim suzama. Znaš da moraš napisati nekoliko stranica jer to je sve što će ostati kao dokaz tvojih osjećaja prema osobi kojoj si davno podarila sve što imaš u nadi da će shvatiti koliko ti je značio i da je on u tebi probudio ljubav koju nikada kasnije nisi znala dati drugima jer ta ljubav pripadala je i pripada samo njemu koji ti je uzeo i dušu.
Već godinama pokušavaš maknuti slike prošlosti koje su se nenadano ponovno pojavile u tvoj život baš u trenu kada si htjela krenuti dalje ali on, da on ti to nikada dozvoliti neće jer sve to je tvoje sve što si ti pripada njemu čovjeku iz prošlosti.