Izbjegavam misliti čitajući knjigu koja me veseli ali stvaraju mi se slike koje ne odlaze iako poželim biti na tim mjestima koje se nalaze u zanimljivoj knjizi. Poželim biti u tom dobu i raditi što radi glavni lik knjige ali... vratim se u stvarnost i razmišljam o sebi o svojim greškama koje su postojale jer život bi bio idila iz romana da grešaka nema. Možda bih bolje išla kroz život kada bih bila bez misli.
Može li se živjeti bez razmišljanja?
Ako netko zna odgovor neka mi napiše jer ja moram prestati misliti.