Kave bez cigareta

Sjedim jučer na kavi i razgovaram s poznanicom i čudi se ona kako to da ne pušim.
Kaže, pričljiva si,voliš piti kavu a ne konzumiraš cigarete.
Veoma čudno da.
Konzumirala sam ja cigarete itekako.
Uživala sam u njima,one su bile moja najbolja prijateljica,moja utjeha,mir,ljubav ma sve potrebno da bih mogla normalno funkcionirati.
Teški dani na poslu,nerazumijevanje drugih ljudi,nedostatak pažnje od strane supruga,dječja dreka i vika čim dođem kući.
Cigareta mi je jedina davala taj mir,taj bijeg od svih tih stvari koje su me živcirale.
Pušila sam jednu za drugom,ujutro se probudim razmišljam o cigareti,ma šta god da sam radila jedva sam čekala da završim posao samo da zapalim.
I bila sam očajna,nisam mogla bez njih a tako mi je smetalo to što su mi stalno na pameti i što su preuzele moje misli u potpunosti.
Bila sam veliki ovisnik.
Onda sam pokušala pušiti električnu cigaretu.
Na početku je bilo čudno,slatkasto,bzvz,ali eto,činilo se fora.
I to je funkcioniralo jedno vrijeme,mijenjala sam te tekućine potrebne za cigaretu,ali i tu je nastao problem.
Tu cigaretu nisam ispuštala iz ruke,konstatno sam mijenjala i isprobavala te tekućine te tako postala ovisna i o njima.
Kada sam primjetila da sam samo skočila iz jedne ovisnosti u drugu,vratila sam se svojim starom nikotinu.
I tako stalno,tjedan za tjedan,od sutra ću prestati,pa opet,pa opet i tako sam se vrtila u krug dobrih pet godina.
Oko mene većina puši pa me i društvo kočilo.
Zalila sam se tako drugim ljudima i svima većinom išla na živce,ali bila sam očajna,toliko sam se htjela izvući a nisam znala kako.
I onda sam jednog čovjeka nepušača pitala,kako on,koji je stalno u kafićima,pije,druži se uspjeva da ne zapali,a on mi je rekao: "Ma nema šanse,cigareta je za mene obaveza." OBAVEZA , i tada sam našla pravu riječ za svoj slučaj. Bila sam rob cigarete i umjesto da mi bude opuštanje ona mi je bila samo još jedna obaveza u moru njih koje moram napraviti. Krala je moje vrijeme.
Nakon toga sam počela intenzivnije razmišljati,ali naravno nisam prestala pušiti zbog te riječi.
Pročitala sam kniga i knjiga o prestanku,a pošto ja vjerujem u Boga,čitala sam i one vjerske.
I nevezano za pušenje našla sam rečenice o tom kako trebamo promjeniti svoje misli,tj istrenirati svoj mozak da misli ono što smo odlučili i što hoćemo. I ta jedna rečenica je bila "Riješila sam se toga i odlučna sam da tako i ostane." Nju je trebalo ponavljati što više puta na dan kako bi ti se urezala u mozak i kako bi to mozak registrirao.
Phhh glupost,mislila sam,ali pošto sam bila očajna,na rubu,a nisam imala novaca da isprobavam razno razne hipnoze itd. nije mi preostalo ništa drugo nego da pokušam. I ponavljala sam si tu rečenicu u glavi valjda 100 puta dnevno. Plus uz to što me čitanje i molitva smiruje....što je također imalo značenje u mom uspjehu.
I uz ponavljanje,sve sam više prestala razmišljati o cigareti,a to je bio i cilj. Da je izbacim iz glave. Da je teško,teško je,ali je ostvarivo.
Znači na najlakši način istrenirala sam mozak da prestane razmišljati o nikotinu.
Smiješno,ali istinito. Danas se više ne sjećam ni kada sam prestala,a dobrih godinu dana sam pamtila datum prestanka. Počela sam vježbati,šetati,gledati filmove.
Bila sam strastveni pušač i činilo se nemoguće da prestanem i meni i mojoj okolini.
Ali uspjela sam, to je bio pravi recept za mene. Uvjerila sam samu sebe da mi to ne treba.
I tako ja danas mogu sjediti,piti kave i pričati satima....bez cigarete.

Oznake: cigareta