J.B. i pakleni šećer

Mnogi ljudi,među koje spadam i ja ne slušaju što im tijelo govori pa zanemare sebe.
Prvo zanemarimo jedan znak,pa drugi i tako u nedogled.
Jedna meni,vrlo draga osoba,tj najdraža na svijetu bila je upravo u takvoj situaciji.
Kada bolje razmislim ona je bila unikat....takvih žena i takvih ljudi ima minimalno.
U zdravlju te gospođe nije štimalo apsolutno ništa.
Imala je ciste na jajniku,zubi su joj otpali,kosa joj je opadala,a u međuvremenu se pojavio i šećer.
Vješto je zanemarivala sebe jer da se izliječiš i dovedeš sebe u red potreban nam je novac.
E sada...hrpa parazita oko nje,koji joj nisu da li da diše izmuzli su svaku kunu od nje,a ona je naravno uveseljavala druge,a zapustila sebe. Šećer kojeg je mjerila u ljekarni bio je oko 10,12...
Uvijek je bila sklona debljanju, a nije puno jela,ali trbuh joj je naglo rastao kao lopta.
Godinama se to vuklo....čitala je iz novina kako treba jesti,pila je tablete koje je dobila za taj šećer,ali uz to pila je i mnoge druge tablete.
Da bi se zdravo hranili i živjeli....hm trebaju nam financije.
Za njeno izlječenje trebalo je malo više financija,a i nekih drugih stvari.
Trebala je snažna volja i netko tko bi joj poklonio više pažnje i ljubavi.NIje slušala doktore....pomisao na inzulin nije dolazio u obzir.
Uvijek je govorila : "Kada jednom odem u bolnicu, neću ni izaći iz nje."
MIslila je može ona to sve sama izliječiti....malo će si praviti prirodne sokove,jesti povrće...
Ali sve to kratko traje....još ako si nesretan i ne ide ti u životu,ulijeniš se i ne da ti se voditi računa o sebi.
Pa i okolina oko nje je sve to prihvatila.
Ako ona ne želi slušati zašto bi je mi prisiljavali na to...."pa ima mozak nek se sama bori za sebe."
Naravno okolina misli na sebe...ipak je ona bila jedna majka koja je djeci trebala za čuvanje unuka,kuhanje,spremanje,rješavanje obaveza koje djeca ne stignu jer moraju raditi.
S vremenom,gospođa je počela imati psihičke posljedice....tj ako samo malo glasnije nešto kažeš ili se ružnije postaviš ona bi odmah zaplakala.
Ponekad nije uspjela kontrolirati mokrenje i izrazito se znojila.
Napravi par koraka i već se preznoji.
Izgubila je i volju za životom,zatvorila se u svoja 4 zida i tamo samovala.
Polako su joj počele i bježati oči.
A onda,jednog paklenog dana....zabolila ju je noga.
Gornji dio noge je poplavio i strašno ju bolio.
Doktori ti daju antibiotik i pošalju te kući...bol ne prestaje.
Odeš na hitnu,pošalju te kući s nekim zavojem,bol još uvijek traje.
Ponovno dođeš na hitnu,kukaš,moliš,kunjiš i ostave te na odjelu.
Na odjelu se boriš svim silama da odeš na wc da se otuširaš jer bol još uvijek ne prestaje,a nitko te konkretno ne pregleda.
Tek nakon 5,6 dana muke i bolova oni te otvaraju i gledaju što je s nogom.
Odlaziš na intenzivnu....imaš šećer koji se penje nevjerojatnim brzinama,bakterije ti jedu tkivo iznutra,svaki dan si na operacijama da bi se to tkivo izvadilo i da bi se taj šećer spustio.
Na aparatima si u komi i nema jela,nema priče,nema pomaka.
Čekaš da ti se netko smiluje,da ti netko kaže ima li nade ,spasa,ali nemaš konkretnog doktora,svaki dan ju operira netko drugi...I čekaš,i moliš i temperatura svaki dan raste. I cirkulacija nije dobra i bubrezi otkazuju i 15 dana moliš...jedni daju prijedloge da se noga odreže. Ma može sve,samo da ju ne izgubimo. Ali kako odrezati nogu kada se bakterija širi na tkivo prema jajnicima,trbuhu....dolazi sepsa,dolazi i bolnička bakterija i izgubili smo jedan unikat našeg svijeta,zbog nebrige i novca....
Kažu doktori, da je na njenom mjestu bila osoba koja redovito ima fizičku aktivnost vjerojatno bi se izvukla....eh da je....
Jedan život nekima kao nijedan,a nekima kao cijeli svijet,sada kada je više nema.
I bilo je onako kako je rekla "Odem li u bolnicu iz nje se vratiti neću."
Pazite na sebe, prvo na sebe jer teško ćeš moći pomoći nekome,ako ti nisi dobro.
Pazite na zdravlje....fizičko i duševno.
Tijelo nas upozorava....ne zanemarujte znakove.
Svi mi to znamo,ali rijetko tko nešto shvati zato što zna....iskustvo nas uči.
Ovo je jedno moje...na čast toj ženi.

Oznake: Bolest