Ana Šesto- photography

Kad se na jednom mjestu zagrle ljubav i tradicija onda to zasigurno rezultira onim pravim. A onaj pravi i već osam desetljeća "isti" samoborski je restoran "Gabrek" koji nekako ide naprijed geslom kako su ponekad dobre promjene upravo ne-promjene, odnosno očuvanje autohtonog po devizi "domaće ponuđeno, po domaći spravleno".



Osnovan davne 1929. restoran "Gabrek" na gastronomskoj karti velika je destinacija. Iako mali grad Samobor, velik je po svojim asocijacijama. A asocijacije na Samobor ponajprije su kremšnite, fašnik i svakako upravo restoran kroz koji su guštali mnogi znani i neznani obožavatelji dobre papice. U Gabrek su tako s razlogom sjedale i filmske zvijezde poput filmskog Jamesa Bonda iliti Piercea Brosnana, preko Stevena Spielberga do Zse Zse Gabor. U domaćim pak krugovima "Gabrek" je oduvijek bila sigurna karta za provode, čašćenja, nedjeljne obiteljske ručkove i odlične, male ali tople svadbe.



Kako je tradicija do kraja ispoštovana tako se i u "Gabreku" može naći čak 12 receptura koje datiraju od osnutka, pa tamo možete doista pojesti palačinke kakve su se jele prije osamdesetak godina i zadovoljno zaključiti kako našim starima uopće nije bilo tako loše.

Atmosfera je topla i obiteljska, bez lažne udvornosti i patetike, baš onakva kakva je potrebna da se čovjek osjeća super a uz to ispuni svoje gastronomske snove na najbolji mogući način. Upravo na primjeru "Gabreka" potvrđuje se ona stara da pravi i postojani restoran mora davati puno više od jela i pića. Dakle, to je neka izvrsna smjesa atmosfere, tradicije, ljubavi i doista prokušanih i potvrđenih delicija.



Kao što u prirodi imamo zaštićene vrste tako bismo mogli povezati i postojanje 12 zaštićenih jela kod "Gabreka". Nije bogohulno usporediti velebitsku degeniju s Gabrekovom poznatom juhom od gljiva. U to se, naravno, morate sami uvjeriti, jer svaki sastojak koji ulazi u meni pomno se bira kao što se pomno beru gljive na Žumberku. Kroz sva ponuđena jela progovara tradicija i kontinuirana veza s bazom odnosno selom. U dio te tradicije svakako ulaze i poznati fileki, pa čvarci, sir i vrhnje, dinstana jetrica te razne vrste kobasica koje ćemo danas rijetko više gdje drugdje naći.





Restoran "Gabrek" izvrstan je primjer kako posao koji se voli teče polako i kako se u konačnici zida poput kuće solidno, ciglu po ciglu. Nije nevažno napomenuti kako danas od tog posla živi šest obitelji i kako su svi zadovoljni poput gostiju. U današnje doba kad se restorani pompozno otvaraju i još brže zatvaraju, kad se kuharska ili konobarska postava mijenja iz tjedan u tjedan, ovaj kontinuitet daje primjer kako je i u ovim kriznim vremenima, a kriza je bilo i prije, marljivo, postojano, pametno i s puno žara i ljubavi moguće održati posao bez pada kvalitete i financijski stabilno.



Zasigurno bi i stari Gabrek, osnivač bio zadovoljan, jer u njegov restoran sada dolaze zadovoljni unuci njegovih ondašnjih sugodišnjaka s istim razlogom i zadovoljstvom s kakvim su dolazili njihovi djedovi i bake.





Lijep primjer kako nešto može funkcionirati. Lijep primjer za učenje i uživanje.


Gabreku
Fotografije- Ana Šesto

Kazalište Mala scena 8. prosinca svečano je proslavila je svojih 20 godina postojanja na zagrebačkoj kulturnoj sceni. Nakon otvorenja na Medveščaku 6. prosinca 1989. Mala scena postala je nezamjenjiva točka zagrebačkog kazališnog života, koja je do danas izvela 80-ak premijera za djecu, mlade i odrasle.
Povodom rođendana kazališta, njezini domaćini Vitomira Lončar i Ivica Šimić prije svečanog rezanja torte predstavili su monografiju " Mala Scena-dvadesetogodišnje putovanje" autorice Katarine Kolege* u dvorani prepunoj kolega, prijatelja, suradnika.





Monografija sadrži gotovo 400 stranica koja fotografijama i i tekstovima prati razvoj kazališta njezinih početaka do danas. Na svečanosti je i kao prije 20 godina kada se na istom mjestu otvaralo kazalište zasvirala harfistica Branka Janjanin, a
povodom proslave, otvorena je i izložba crteža i skica scenografkinje Dinke Jeričević koja je od samih početaka suradnica Male scene.







Na otvorenju su osim Vitomire Lončar i Ivice Šimića govorili su glumci Goran Navojec, Nataša Janjić, Ankica Dobrić, Larisa Lipovac, redateljica Snježana Banović, zamjenica gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević , Duško Ljuština....







Mala scena može se pohvaliti brojem od 70 tisuća gledatelja godišnje koja od svojih početaka djeluje na svjetskoj sceni, a za svoje predstave dobila je brojna međunarodna priznanja. Gostovala je u najuglednijim svjetskim kulturnim središtima, poput Kennedyjeva centra u Washingtonu i Sydneyjske operne kuće.































Dokumentarni film o dvadesetogodišnjem putovanju Male Scene možete pogledati u ponedjeljak 14. 12. u 15.50 na HTV 2.

Ostale fotografije s proslave možete pogledati ovdje.

*monografiju je moguće pogledati u pdf izdanju na stranicama kazališta Mala Scena - link


Mala Scena
HRT
SYDNEY OPERA HOUSE
The Kennedy Center
Fotografije - Ana Šesto

Zlatko Turkalj Turki već godinama je prisutan na našoj medijskoj sceni, prije svega jedan je od jačih radijskih uredničkih i voditeljskih imena. Iako se okušao i u televizijskim vodama, radio mu je ostao prva i za sada jedina istinska profesionalna ljubav. Svestran, duhovit i precizan, autor je brojnih radijskih projekata vezanih uz glazbenu produkciju, a istinski i s posebnim žarom „progurava“ i studiozno prati domaću glazbenu scenu. Od malog ali „velikog“ radija – radio Velike Gorice do sadašnjeg Hrvatskog radija II, Zlatkov je način rada prepoznat i od publike i od struke, te je i za ta zalaganja primio nagradu. No, malo je poznato kako je Zlatko kao urednik i voditelj brojnih glazbenih emisija i autorskih projekata promovirao većinu od sadašnjih domaćih glazbenih zvijezda. U njegovim su emisijama sramežljivo i po prvi put nastupali velikani naše glazbene scene. Primjerice, mnogima je u sjećanju ostalo „prepoznavanje“ i prezentiranje jednog skromnog ali vrlo darovitog anonimnog splitskog kantautora. Ubrzo nakon tog „prepoznavanja“ i prve svirke zaredale su mnoge uspješnice. Rođena je nova zvijezda – Gibonni.
Kao radijski čovjek, Turki s posebnim je marom sudjelovao u različitim projektima, a posebice je vrlo uspješno sudjelovao u stvaranju radijskih reklama. . Uza sve poslove koje obavlja Zlatko je i vrstan pjevač, te je tako sudjelovao u nekoliko glazbenih projekata, a ne dvojimo kako je pred njim još duga i uspješna karijera s obzirom da je još uvijek pun ideja i autorskih projekata koji samo čekaju pravu priliku da se realiziraju.





Poznatog radijskog voditelja i glazbenog kritičara zatekli smo kako neumorno skuplja ideje za svoje emisije u predblagdanskom ozračju maksimirskog parka. Što trenutno radite, planirate…?
Razmišljam kako sve drage osobe razveseliti za Božić? Kome što darivati? Ali prije toga moram čekić suočiti s kasicom prasicom. A što se tiče posla, planiram za sam početak 2010. serijal emisija o značajnim najljepšim domaćim pjesmama svih vremena. Iste će biti izvedene unplugged u studiju Bajsić na HRT-u i izvodit će je drugi izvođači. Npr: pjesmu „za tvoje snene oči“ umjesto Colonije izvest će Doris Dragović. Pjesmu „Tonka“ umjesto Novih Fosila Marko Tolja...







Iz dobro obaviještenih izvora saznali smo da ste u bliskoj prošlosti na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu ulovili titulu…
To je jedan od projekata na koji sam posebno ponosan, jer sam se baš temeljito spremao sa svaki ispit. Sam sam nabavljao knjige, dobar dio knjiga sam kupio, ako mi zatrebaju jednoga dana za diplomaciju u svijetu, radio skripte, učio noću, polagao ispite, a da pri tom nisam izostao niti jedan dan s posla. To je diploma i mojoj obitelji koja je imala razumijevanje za moje „nove“ studentske dane.


U mladosti ste bili vrstan gimnastičar, al' nešto Vas je odvelo na radio. Nekoliko riječi o počecima…
Jednostavno još kao klinac sa šest godina pratio sam radijske programe najviše radio Zagreb 2. Oni su imali kolažne mozaične i glazbene emisije koje su predstavljale novitet s engleske, američke, talijanske, francuske i domaće scene. Glazbu sam zavolio, ne sjećam se, oduvijek. Sa šest godina štedio sam kako bi nakon splitskog ili zagrebačkog festivala drugi dan kupio lp ili barem single ploču s najdražom pjesmom. Kasnije sam sa 16 godina odlazio u Trst i za ušteđevenu kupovao maxi singlove i albume. Prvo predstavljanje kao najmlađi discofil imao sam u emisiji Maje Sabolić na radio Zagrebu. Iste godine otišao sam do Velike Gorice, tada utjecajne i popularne radio stanice, na audiciju i prošao sam. Tamo sam od sjajnih ljudi kao što su Borivoj Zimonja, Lidija Delov te Boro Kokan, naučio zanat i profilirao se i evo i dan danas radim ono što najviše volim. Radim na radiju i bavim se glazbom.




Vaša dva sina sad su već školarci. Pokazuju li afinitet za glazbu, medije novinarstvo?
I Lovro i Luka jako vole glazbu, imaju svoje omiljene izvođače, svoje kolekcije cd-a, svoje mp3 playere. Svaki dan otkrivaju neku novu pjesmu koja im se sviđa, a mene veseli to sve promatrati sa strane, jer vidim da im se sviđaju pjesme i izvođači koje sam i sam u njihovim godinama otkrivao i slušao (Pink Floyd, Led Zeppelin, Beatles...).

Malo je poznato da ste našu zabavnu glazbu oplemenili i svojim glasom. Hoće li biti na tom planu novih izleta? Hvala ako tako stvarno mislite, ali to su bili glazbeni komentari, kritike i zezancije. Bez nekih ozbiljnih ambicija. Tako da, ako ću imati potrebe, ako ću biti nečim inspiriran, javit ću vam

:)

Turki party
www.hrt.hr
Fotografije - Ana Šesto

U prepunoj galeriji Cro Art Photo Club-a večeras je otvorena prodajna izložba fotografija Ariane Meleš -Miljević i umjetničkog nakita Andreje Šćurić.
Dvije umjetnice odlučile su udružiti zajedničke snage te pomogle Udruzi Debra
u nabavci osnovnog pribora za njegu rana "djece leptira" odnosno pacijenata koji su oboljeni od teške kožne bolesti, bulozne epidermolize.









Ariana Meleš- Miljević umjetnica koju najviše inspirira makro fotografija, hrvatskoj se javnosti prestavila još 2008. godine kao pobjednica na natječaju časopisa National Geographic u kategoriji " Životinje".
Andrea Šćurić mlada dizajnerica također javnosti već poznata pod umjetničkim nazivom Amorfia izrađuje umjetnički nakit od posrebrene žice i poludragog kamenja. U protekle četiri godine često je izlagala u sklopu raznih događanja diljem Hrvatske, a ovoga puta učinila je to humanitarne svrhe .



Izložba i prodaja radova nastavit će se i nakon zatvaranja izložbe 16.12, u prvoj hrvatskoj 3D galeriji "Leptir" koja se nalazi na web stranicama udruge Debra.
Ako ste zainteresirani za kupnju mozete se javiti na broj telefona Udruge 01/4555200. Sve uplate vršit će se izravno na žiro račun Udruge Debra ( 2481000-1120011104), a radove će biti moguće preuzeti po zatvaraju izložbe u prostorijama Udruge u Zagrebu (Prilaz Gjure Deželića 30.)

www.debra-croatia.com
Amorfia-Nakit
www.croartphotoclub.hr