POLJUBI ME AKO NE SMIJEŠ

subota , 30.03.2019.

Kad me jednom iskrižaju
sa crnom zemljom i crvenim cvijetom,
ispričat ću ti daškom proljetnog vjetra sve, baš sve o tome.

Tik prije no što sunce zađe za zadnje horizonte,
ondje, iza one posljednje planine koja nestaje,
tone u najdublje sinje more,

prije no što ti, draga, padneš svijetu u najljepše snove,
u njegove najdraže, apokaliptične noćne more.

Kad me jednom iskrižaju s praskozorjom, kamenom prašinom i mandragorinim korijenom,
zelenu travu tad obojit ću tvojom najdražom bojom:

bojom krvi ove jedine, crvene,
kao kad život smrti navlaš usne dotakne suhe, mrtve usne,
blijede i ispucale.

Nešto, negdje unutar tebe,
šaputat će ti otad pa zauvijek
kako pošao sam bilo gdje
za tvojim prvim i posljednjim,
za tvojim jedinim poljupcem.

>;,)-->

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.