Dan živih mrtvih

Pospani u zoru
ranjeni,
vjerni i nevjerni,

slogani
u smartphoneu odgojeni,
slagani,
iznevjereni,

probuđeni
u sitne sate
od fizičke boli
ili duševne obveze,

tik prije zore koju pokušavaju
očajnički da uhvate,
da stave bogu soli na rep...

molitve,
laži i izdaje,
TV,
vlade,

nade i kurve,
poljupci i
jebanje...

Ja i ti,
konji i magarci,
mi,
svi mi,
mi smo rođeni mrtvi.

Mi smo živi mrtvi,
da li je to božja logika ili gotički stil,
paganski zakon ili samo prazan stih?

Pokeraško lice,
nevidljivi špil,
podijeljeni,

ujedinjeni,
zaboravljeni i
ušutkani...

Preboljeni i
bolesni,
svi mi,

unutar i izvan sebe,
bijesni ili
krotki,

čudni ili
normalni,
svi mi,

sutradan ćemo
možda ustati iz mrtvila
u krvavoj revoluciji
na dan svih živih mrtvih...

>;,)-->