O štakorima i ljudima

petak , 07.09.2018.

Ovdje vrijeme postaje sve gore,
krv se sliva na glave, niz krovove,
kiše su obilne
kao da žure da zaliju
svako mrtvo polje.

Drač raste iz uglova kuće i ulice,
drač i korov obrastao je i
kuću moje duše,

a onima koji imaju da ih plate
i dalje uslišuju se sve molitve,
a molitve nesretnih, molitvu siromaha
nitko više i ne čuje,

a ja još zalud molim se:
neka sve bude kao prije,
neka nas ne zavade,
nek se svatko od srca smije,
neka nam ne zabrane,

neka svatko smije i može
da živi od svoje proklete sudbine.
Nek' smo samo svi jednaki
nek' smo svi samo ljudske životinje.

>;')-->

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.