Svarogov tren

srijeda , 29.08.2018.

O more sinje, oseci se zauvijek,
nekad bistra kolijevko Južnoslavenskog života, zaustavi svoje sinje vale,
povuci ih natrag u dubine sa prodane mrtvačeve obale!

Smradni, kužni vjetre s Dinare, udahni nazad u se svu svoju trulež,
o'ladi malo i te lešine koje,
tako mudro u najcrnjoj, najdubljoj jami svoje crne duše kriješ!

Zlatno žito poveni sad sve do klasi zadnje,
pogni glave kao izgladnjen narod, kao crni židov Isus kopile
kad ono bjaše izdan, mučen i potlačen.
E jeb'o mu fino Baraba mater,
ma najbolje ti zasoli polja sva, Barabo, meštre!

Gladne vukove, velebni Velebite, pusti dolje na opustjele ulice,
priprema se samo od sebe
krotko sirovo meso,
topovski manakini škrguću sitnim zubima,
oni pacaju sami sebe.

Oluje neka bijesne,
nek sijevaju munje zauvijek
dok srca ponosna zabijaju nož s leđa jedno drugome,
zna se, na čisto je:
ovo je Svarogov tren!

>;,)-->

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.