Grad u kojem se nikad ne umire

srijeda , 29.08.2018.

Sve ove godine
mojom životnom (od)štetom otplaćene,
sad me kamatare političari
mrtvom ideologijom ili
ubijenom nostalgijom.

Ne poznajem grad
u kojem sam rođen i jednom sretno živio,
ne prepoznajem ljude sa kojima
sam odrastao,
ljude koje sam volio.

Kreće se jednako,
izgleda gotovo identično,
ali nije to to,
ovo više nije moj dom.

Ovo je grad bez sjećanja,
grad bez kulture i ideologije,
ovdje više nema morala ili tradicije,
ovo je grad koji se jeftino prodaje.

Ovdje više ljudi ne žive,
odavde ljudi odlaze ostavljajući proklete duhove,
ovdje tek dođe pokoji stari gastarbajter
da u prividu bogatstva umre svima u lice.

Ali ovdje se nikad ne umire,
i to uz kamate.

>;,)-->

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.