Credits.^^
x Design: Sk8designs
x Bascode: Heartbeatzxc
-->Rea
-->18
-->Rijeka
--> Fejs.
To je ona (:
-->. Molim vas ostavljajte samo jedan komentar.
-->. Nemojte mi pljuvat po blogu. Ako vam se ne svidja jednostavno izadjite.
-->. Prihvacam i primjedbe i pohvale. Ni za sto takvog se ne ljutim. :)
On je onaj čije riječi volim više od ičega.
Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.
Zamrzavam sliku na poznatom liku dok se šunjam u san,
da ne primete tamo da sam odsutan.
Od nekih stvari se nikada ne oporaviš.
Jednostavno ih preživiš...
Snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede,
kad s tobom ostare.
Bila je lepa kao san umornog anđela.
Samo retki nađu retke.
Uvek sam ljude zamišljao boljim nego sto jesu,
i tako sam nekako i prošao...
Ja nisam rođen da čekam smak, ne. Moj život nije na prodaju.
A kad pleteš svoj oreol, za to ni nema boljeg mesta, nego mrak.
Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo.
A naročito kucka tu. U tvojoj sobi...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo, al ti si jedino čemu se molim.
A onda shvatih na prepad da te volim
ko nekad...vreme samo raspiruje plam.
Ja? Znaš mene. Ja sam se rodio zaljubljen.
Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama.
Snovi su frka živa. Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih.
Đorđe Balašević.
(Jesam li to uopće trebala pominjati?)
Vjerujem da ga je katkad i teško shvatiti.
Ja sam, ipak, odrasla na njegovim riječima.
Možda sam baš zato danas to što jesam. On je bio dio moga odgoja.
On je bio dio moga odrastanja. On je bio (i ostao) dio mene.
Dio moga života. Veliki dio. Da.
|
Shvatili smo, znamo na čemu smo.
Katkad prekasno shvatimo da volimo.
Hodao je kraj mene, nije se osvrtao. Njegove su oči bile uprte u nju.
Ja, koja sam stalno bila tu, ja koja sam se trudila, u ovom sam trenu bila nevidljiva.
On sjedne kraj nje. Ona se skupi, povuče torbu k sebi, kao da će ju on opljačkati. Nije ga ni pogledala.
Gledao ju je i dalje, a ja sam gledala njih.
Izgleda da u tom trenu nisam postojala, ne znam gdje sam nestala ili jesam li postala nevidljiva, možda. Ali on nije obraćao pažnju na mene.
Nisam se baš najbolje osjećala zbog toga. Mi smo, kao, bili najbolji prijatelji.
Ne, mi smo zaista bili najbolji prijatelji. Moj bi život bez njega bio apsolutno nezamisliv.
Ne znam zašto me ovo zaboljelo. Znala sam da ona nije za njega, ali on nije odustajao.
U tom sam se trenutku okrenula jer nisam više mogla gledati što se ondje događa.
Poznavala sam ga bolje od ikoga u tom krugu ljudi, ondje, i znala sam točno što je sada radio.
Okrenuvši se ugledala sam najljepše plave oči koje sam ikada vidjela.
Dugokosog dječaka koji me gledao tim lijepim plavim očima nisam poznavala. Ipak sam mu prišla, još uvijek pod dojmom.
'Imaš prelijepe oči.'
Nasmijao se. Bila sam malo popila, ne znam je li me u tom trenutku shvatio ozbiljno.
Danas je taj dugokosi i plavooki dječak osoba kojoj se najviše radujem u danu. Danas je on moj dugokosi i plavooki.
Već dugo nisam bila zaljubljena i trebalo mi je ovo.
A moj najbolji prijatelj...on je još uvijek moj najbolji prijatelj. Nikoga na svijetu ne volim kao njega.
I on voli mene.
On danas prekasno voli mene.
x Komentari [ 16 ] x
Tumblr
Naviknuvši se na Tumblr, sasvim sam zaboravila kako izgleda blogeditor.
Ali, da, lijepo se vratiti i napisati nešto ovdje, čisto se prisjetiti kako je to.
Pa koliko god to glupo zvučalo, osjećaji su vezani za ovaj mali virtualni, tako javni, a tako privatni svijet. Banalno mi je sve ovo što sada čitam, a što sam prije pisala. Osjećam kao da sam ne znam koliko odrasla, kao da sad znam tko zna što više nego prije.
Nisam. Ostala sam ona ista, stara ja, nepromijenjena, samo s malo više iskustva.
S druge strane, puno sam se promijenila. Sve je drugačije nego što je bilo. Ja, i sve oko mene.
Komplicirana sam, kao i uvijek. Valjda se to ne mijenja, ne znam.
Kako bilo, nadam se da ovaj tihi blogerski svijet još uvijek živi i da još uvijek postoje ljudi koji ovdje pišu i blogovi koji dišu.
Razmišljam da se vratim.
x Komentari [ 5 ] x
|
