MALI BOŽIĆ U KLUBU ŠIBENČANA
U Klubu se već tradicionalno godinama organizira slavljenje navodno jedinstvenog šibenskog blagdanskog običaja tzv. Malog Božića, pa smo se tako i ove godine, 17. prosinca 2009., vikend prije samih Božičnih blagdana, okupili svi zajedno, i stari i mladi, kako bismo se još malo podružili i uz klapsku pismu zabavili prije odlaska svojim rodnim kućama u Šibenik.
Zabava je započela već oko 17 sati i Klub se polagano punio i tako sve do nekih 20 sati dok se nije toliko prepunio da su neki ljudi stajali izvan Kluba na stepenicama i borili se za svoje mjesto. Svečanosti je prisustvovao i Odbor Društva Šibenčana zajedno s predsjednikom Društva, dr. Miljenkom Burom. U goste smo pozvali i mladu klapu „Falkuša“, inače pjevačku snagu agronomskog fakulteta u Zagrebu. Catering je i ovoga puta bio besprijekoran, te nam dostavio velike lonce prepune bakalara. I Vinarija Šibenik bila je dobre ruke, te nam tom prigodom donirala nekoliko kartona crnog i bijelog šibenskog vina.
 |  |
I tako je večer tekla pjesmom i smijehom, zabavom i pričom, kako to inače Šibenčani umiju da rade, sve do trenutka kad nas je mlada klapa očito htjela isprovocirati, pa su počeli pjevati neke pjesme navijačkog karaktera. Reakcija studenata bila je očekivana: pobunili su se i zahtjevali da klapa prestane pjevati, pa smo tako morali i reagirati: zamoliti klapu da prestanu s pjevanjem. Šteta što se u tako dobrim i pozitivnim atmosferama uvijek mora nešto izjaloviti. Ali novonastala situacija ipak nije pretjerano utjecala na cjelokupno raspoloženje i pozitivan duh kod gostiju i studenata. Lijep je taj osjećaj kad znaš da je došao trenutak da je vrijeme za povratak doma na slavljenje blagdana i provod vremena u toplom domu sa obitelji.
Studenti su nakon nekog vremena započeli sami pjevati, pa i kad nam je opet policija stigla već oko 22 sata, nije uspjela još neko vrijeme istjerati studente vani.
„Stvarno je već pomalo bezobrazno to što nam rade svaki vikend! Pa još malo će nam početi dolaziti zatvarati Klub u 15 h kad ga otvaramo! Ovo nema veze s mozgom! A tako je sve prekrasno i mirno“, otkrila nam je jedna od šibenskih studentica.
 |  |
Još neko vrijeme smo se zabavljali i razmjenjivali raznorazne priče i dogodovštine, a pri samom koncu večeri kad se Klub već gotovo ispraznio, ostali su oni najgladniji i prihvatili se preostalog lonca bakalara koji je nekim čudom izmaknuo, i pojeli sve što je ostalo u tren oka!
23.12.2009. u 17:17 | 0 Komentara | Print | # | ^
„FIZIKA EKSPRES“ POKUSIRALA KLUB
Putuju po osnovnim i srednjim školama diljem Hrvatske, rade popularne eksperimente te održavaju interaktivna predavanja iz fizike. Upitasmo se: zašto ne? Bilo bi zanimljivo pogledati sve te stvari kojima barataju. I tako smo odlučili pozvati SSHFD ( studentska sekcija Hrvatskog fizikalnog društva) u terminu art večeri (jer za neke od nas ovo zasigurno predstavlja određenu umjetnost), u utorak 15. prosinca u 20 sati u prostorijama Kluba Šibenčana.
 |  |
U svijetu je uočen pad interesa za studiranjem prirodnih znanosti, pa tako i fizike. Rješenje velikih globalnih problema poput proizvodnje energije, zaštite okoliša i očuvanja zdravlja teško se može zamisliti bez velikog doprinosa fizike. Godina 2005. poklopila se sa stotim rođendanom Einsteinove Kvantne teorije (1905.) te je bio odličan povod da se privuče pažnja na važnost fizike u svakodnevnom i budućem životu. Navedena godina proglašena je Svjetskom godinom fizike pri čemu je i Hrvatska bila jedna od predlagateljica manifestacije. Hrvatsko fizikalno društvo (HFD) je u skladu s tim organiziralo niz manifestacija koje bi približile fiziku svakom čovjeku. „Fizika ekspres“ kao projekt započela je 2005. kao jedan od projekata Hrvatskog fizikalnog društva, financiran od strane EU- a, u obilježavanju te godine kao Svjetske godine fizike.
I tako je „Fizika ekspres“ došla i do Kluba Šibenčana. Okupili su se brojni šibenski studenti koji su pokazali veliki interes za pokuse i demonstracije koje smo imali prilike vidjeti.
A među pokusima su se našli: tekući dušik kojim su se mijenjale tvari na niskim temperaturama (banana se ohladila u tekućem dušiku i toliko se stvrdnula da su njome zabili čavao u dasku), zatim hlađenje balona u tekućem dušiku (zrak se suzio te je volumen balona postao manji).
 |  |
Zatim su tu još bili pokusi implozije limenke, pokus sa šibicom i mikrovalnom (zapaljenu šibicu su stavili u mikrovalnu i onda smo vidjeli kako plamti plamen šibice i kako mijenja boju u mikrovalnoj). Isto smo tako u mikrovalnu stavili i žarulju koju smo uronuli u vodu i gledali kako žarulja mijenja boju. Zatim smo se upoznali s Lentzovim pravilom: puštanjem magnetizirane tvari da slobodno pada kroz bakrenu cijev pojavljuju se sile zbog nastale vrtložne struje koje stvaraju suprotno magnetsko polje što otežava napredovanje magneta kroz cijev. Ipak, meni osobno najzanimljivijim pokusom, izdvojila bih pokus sa Rubensovom cijevi: metalna cijev s jedne je strane spojena na izvor plina, a s druge strane postavljena je membrana od balona koja je usmjerena prema zvučniku koji šalje valove. Plin izlazi kroz male rupice, te se pravilno raspoređuje po duljini cijevi. Puštanjem valnih signala preko membrane u cijevi se stvaraju stojni valovi, a na mjestima trbuha plin izlazi pod pojačanim pritiskom dok na mjestima čvorova puno manje. Kad su zapalili plin, efekt je bio jako zanimljiv.
Nažalost, mi smo bili generacija koja nije imala priliku vidjeti sve te pokuse i lijepe stvari koje nam fizika omogućava. Da je bilo takvih pothvata za vrijeme našeg osnovnoškolskog ili srednjoškolskog obrazovanja zasigurno bi potaknulo učenike da više upisuju fakultete prirodnih znanosti, štoviše, fizike. I na samom kraju posjete, pokušali su nam malo očistiti pod Kluba tekućim dušikom. Zanimljivo!
14.12.2009. u 19:56 | 0 Komentara | Print | # | ^
AH, TA BOLNA BOLONJA!
Da je tema Bolonja neiscrpna i svakom studentskom uhu uvijek zvonka i primamljiva, zasigurno bi potvrdila većina naših vršnjaka jer vjerojatno postoji barem detalj, ako ne i puno više stvari s kojima u provedbi tog procesa još uvijek nismo upoznati.
Tom smo prilikom u Klubu Šibenčana 10. prosinca 2009., s početkom u 20 sati, na tribini o Bolonjskom procesu ugostili Šimu Višića, studenta informatike i člana Tima za implementaciju Bolonje, te Ivana Botu, studenta politologije i predsjednika Studentskog zbora u Hrvatskoj.
Pripremili smo im brojna pitanja, no ispostavilo se da nije bilo potrebe za tolikim trudom s obzirom da je posjećenost tribine bila zadovoljavajuća, a gosti su se, takoreći, jedva branili od gomile studentskih upita. Ništa začuđujuće, s obzirom na stanje i uvjete u kojima studenti studiraju.
 |  |
Šime Višić, inače još i član Croatian Bologna Promoters Team- a (Cro4Bologna) odgovorio je na većinu pitanja i pokušao obrazložiti sve ono što nas je dosad bunilo. Jedna ok ključnih stvari kojih smo imali priliku naučiti za tribine bila je ta da je Bolonja proces koji neprestano traje, mijenja se i mi moramo biti spremni na prilagodbe koje dolaze s vremenom.
Inicijativa o pokretanju Bolonjskog procesa u Hrvatskoj započela je na Sveučilištu u Zagrebu, a pridružila su joj se i ostala hrvatska sveučilišta, MZOŠ, te tri partnera iz EU- a. Projekt je nazvan Croatian Bologna Promoters Team- Cro4 Bologna, čiji je osnovni cilj osnivanje tima za promociju Bolonjskog procesa koji bi sustavno informirao sveučilišne nastavnike, studente, osoblje i upravljačke strukture fakulteta te služio kao promotor reforme prema budućim studentima, poslodavcima i ostalim graĂ°anima RH. Zamisao o potrebi stvaranja europskog prostora visoke naobrazbe izražena je u Povelji europskih sveučilišta koju su 1988. godine u Bologni potpisali rektori brojnih europskih sveučilišta, meĂ°u kojima i tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Vladimir Stipetić.
Hrvatska je potpisala Bolonjsku deklaraciju 2001. godine na Ministarskoj konferenciji u Pragu. Time je preuzela obvezu da će svoje školstvo do 2010. godine prilagoditi njezinim načelima i zahtjevima.
Jedan od ključnih problema kod nas jest taj da nam sveučilišta nisu integrirana, već fakulteti postoje kao pravne osobe od kojih svaki živi i razvija se autonomno, a ključ Bolonjskog procesu jesu integracija i autonomija sveučilišta, naglasio je Šime Višić.
 |  |
TakoĂ°er, gosti su nam odgovorili na pitanje o značenju ECTS bodova i ERASMUS programa, o kojima su studenti takoĂ°er slabo upućeni. Tako smo saznali da je ECTS (European Credit Transfer System) sustav za prijenos bodova učinkovit za poticanje akademske mobilnosti i priznanja diploma. Kreditni bodovi izražavaju ukupnu količinu rada za pojedini predmet u odnosu na ukupnu količinu rada potrebnu za završetak akademske godine (seminari, praktični radovi, ispiti, itd.) Jedna studijska godina sastoji se od 60 ECTS bodova (opterećenje studenta iznosi 38- 44 tjedna, tj. 1500- 1800 radnih sati godišnje).
TakoĂ°er, veliko zanimanje studenti su pokazali i za ERASMUS program o kojem takoĂ°er nisu znali previše (pogotovo brucoši). Naime, ERASMUS omogućuje mobilnost studentima i profesorima da provedu od 3- 12 mjeseci na sveučilištu ili drugoj visokoškolskoj ustanovi u stranoj zemlji.
Na repertoaru su se našla još mnogobrojna pitanja i dileme o kojima se raspravljalo na tribini do kasno uvečer. U svakom slučaju, došli smo do zaključka kako je Bolonja proces koji nas je zahvatio i koji traje, kojem se još uvijek prilagoĂ°avamo, za kojeg još uvijek nemamo adekvatne mogućnosti- ni prostorne, ni kadrovske. Profesori takoĂ°er predstavljaju jednu vrstu problema jer ima dosta onih koji se uopće ne žele prilagoditi načelima rada Bolonje, već tjeraju po svom starom sistemu. A što je sa tržištem rada, i koliko je ono spremno zaposliti sve te brojne pravnike, ekonomiste, politologe, novinare i slične stručnjake- na to nam nitko ne može dati konkretan odgovor. Dakako, nismo ni očekivali da ćemo ga dobiti jer još smo uvijek, i nakon 5 godina provedbe Bolonje, pomalo izgubljeni u cijelom tom procesu koji traje.
 |  |
AUKCIJA SLIKA U SHERATONU
Veliko šibensko srce došlo je do izražaja i ovoga puta, dokazavši da je predaja tek posljednja stanica. Dana 8. prosinca u zagrebačkom hotelu Sheraton s početkom u 19 sati organizirana je humanitarna aukcija slika kako bi se prikupljenim novcem što prije riješilo dugogodišnje pitanje prebivališta svih Šibenčana sa zagrebačkom adresom i svih onih koji se na toj adresi ugodno osjećaju, bez obzira odakle pristižu.
 |  |
Društvo Šibenčana i prijatelja grada Šibenika u Zagrebu zajedno sa Studentskim odborom koji je uvijek na raspolaganju u takvim akcijama, prikupilo je stotinjak umjetničkih slika većinom priznatih hrvatskih (i susjednih) autora, te pozvalo drage prijatelje i goste koji su voljni financijski pomoći pridobitku ovog zavičajnog Kluba u naše konačno vlasništvo, da kupe vrijedne umjetnine poznatih autora.
Ovo je tek prva od predviđene tri aukcije slika koje će se održati u zagrebačkim hotelima još u siječnju i veljači 2010. godine. Početna cijena slika kretala se od 1000 kuna, pa sve do 5000 kuna, i više, ovisno o vrijednosti same slike. Za prvu aukciju predviđene su 32 slike, od kojih je tijekom same aukcije izlicitirano njih petnaestak (gosti su nam bili malo sramežljivi u početku), no dobili smo ohrabrujuću informaciju da su se koncem samog programa gosti javili i kupili sve do posljednje predviđene slike. Umjetnine su za ovaj događaj donirali Itea galerija u Zagrebu, Matica Hrvatska Šibenik (Odjel za likovnu umjetnost), te pojedini prijatelji Društva Šibenčana u Zagrebu. Samim time, prvi dio trilogije aukcije slika završio je s pozitivnim predznakom.
 |  |
Cijeloj svečanosti uvelike su pridonijeli i poznata šibenska sopranistica sa zagrebačkom adresom, Ivana Krajina, koja nas je svojim očaravajućim tonovima, uz pratnju harfe motivirala i opustila prije same „licitacije“, te u pauzi između prvog i drugog dijela ove sheratonske epizode. Na raspolaganju kroz cjelovečernju svečanost bile su i hostese - šibenske studentice u Zagrebu, koje su marljivo izlagale slike potencijalnim kupcima i gostima.
Nadamo se da će i iduće dvije aukcije proći u ovako ugodnom ozračju, sa sličnim, ako ne i još boljim ishodom za sve Šibenčane i njihove prijatelje u Zagrebu. 04.12.2009. u 12:31 | 0 Komentara | Print | # | ^
