Tzzzzzzzzzzz
Slatko. Kako je slatko, jesti slatke sitnice i topiti čokoladne čestice u ustima. Ah! Tko sumnja u tu ljepotu. Tko, tko. Danas bi pomicala granice, one velike, neku paralelu došla bi do Mongolije, a sve se svelo na odlazak automehaničaru na Klis. Nije važno, ma kako nije, jebemu, naravno da je važno. Pa gledam po ovome ekranu sva ta događanja, te ljude, pregršt informacija i ja bi da sam dio toga, a nisam. Ja sam dio......., ne znam, dio mora ili dio latice perunike, to je kraljevski. Ufffffffffffffffffffff, produžio dan, pa ja produžila svoje misli otvorenog tipa. I sve govorim, bit će ono šta mora da bude, i treba biti tu i sada i ja ću napraviti proljetno čiščenje organizma, evo sad, ali ću prvo očistiti kuhinju, tj, pojest ću one slatke čokoladne čestice, pa ću tako čistiti......, ma nemoj pizdit.................,reće mi jedan glas iz kuta sobe u kojoj stalno puše jedan mali vjetar. Nemoj biti tako jednocrtna,u tim mislima, nemoj ih stalno uljepšavati, neka su takve kakve su, kao i ti.
Mudra li glasa, posve mudra. Pokušavam se otvoriti kao veliki padobran, neka me nosi, kud stignem, stignem, pa svi moraju negdje ostaviti svoj trag ili barem obris ili boju svoju ili nešto.................., slatko, slatko,slatko.
|
