OBAVIJEST


LJUDI, ZATVARAM OVAJ BLOG I JER SE VRAĆAM PISATI SVOJ STARI BLOG O CHLOE CANDLER (http://chloeinhogwarts.blog.hr) NO S MALIM PROMJENAMA. NAIME, OVU PRIČU KOJU SAM TU ZAPOČELA O CRNOM SAFIRU ĆU NASTAVITI UPRAVO NA ONOM BLOGU PA AKO VAM JE OVO BILO ZANIMLJIVO, TAMO ĆETE ČITATI NASTAVAK. VAŠA CHLOE TJ. JESSIE TJ. ANNA!


27.11.2006. u 20:21
° 9 thoughts of the world ° Print ° # °

Prolaz koji nikud ne vodi


Jednog nedjeljnog jutra na oglasnoj ploči u Griffindorskoj društvenoj prostoriji je izašla velika obavjest da se svi učenici i osoblje Hogwartsa mora okupiti u Velikoj dvorani radi jedne velike obavjesti. Zato smo Luna, Alex i ja pošli tamo gdje smo sjeli za griffindorski stol, no ovog puta na njemu nije bilo hrane, kao svakog jutra kad bi sišli na doručak. Nakon što smo se svi smjestili za stolove, a nastavnici i ostalo osoblje su sjedili za svojim stolom, ustao je Dumbledore.

DUMBELDORE: Znam da svi očekujete veliku senzacionalnu vijest, no ja imam samo jednu malu obavijest koja glasi da od danas više ne smijete prolaziti prolazom Budalastog Babuna i to važi za sve. I profesore i učenike. Svi koji će biti ulovljeni da onuda prolaze, bit će izbačeni iz škole, ako prije toga ne umru na vrlo neugodan način.


Zavladala je tišina. Svi su buljili u Dumbledorea.

DUMBELDORE: To bi bilo sve. Hvala vam i dobar tek!


Sjeo je i odmah započeo razgovor s profesoricom McGonagall. Na četiri domska stola je opet bila hrana i svi su počeli jesti i raspravljati o obavjesti koju su upravo čuli.

JA: I, što mislite?
ALEX: Ja mislim da zvuči kao i zabrana koju smo dobili na prvoj godini kad nismo smjeli na treći kat, sjećate se?
LUNA: Da, zato što se tamo nalazio Kamen mudraca. Što ako sad sakrivaju...Crni safir?
JA: Stvarno to misliš?
ALEX: Čudno, no slažem se s Lunom. Konačno da su i njezina usta progovorila nešto pametno.
LUNA: Začepi da moja usta ne bi progovorila kletvu! Nego...kad ćemo ići proviriti?
JA: Molim?!
ALEX: Zar nisi čula zabranu? Ne smijemo onuda prolaziti!
LUNA: Pa?!
JA: Nešto nas može proždrijeti ili gore, mogu nas izbaciti iz škole!
LUNA: Pobrkala si važnosti!
ALEX: Ja tamo ne idem!
LUNA: Naravno da ideš ako ne želiš da Cho otkrijem da nosiš aparatić za zube preko noći!
ALEX: Onda...kad idemo?
LUNA: Takvog te volim dragoviću!
JA: Ali ne smijemo tamo ići! Nema šanse da vam se pridužim u ovoj suludoj ideji!


No ipak jesam. Luna zna biti jako uvjerljiva u svojim pothvatima, pa sam im se pridružila. No pošto sam animagus, preobrazila sam se puha i sakrila se u Luninu džepu od pelerine sve do prolaza Budalastog Babuna. Na žalost, put do tamo nije bio baš bajan. Prvo su se Alex i Luna postađali, a onda je naišla Michelle.

MICHELLE: Zdravo Alex!
ALEX (ne baš sretno): Bok Michelle!
MICHELLE: Što ti i Luna radite sami? Gdje vam je Anna?
ALEX: Baš ju...baš ju tražimo.
MICHELLE: Ma daj Alex! Nisi dobar glumac! Znam ja što vi radite!


Zapela mi je knedla u grlu.

MICHELLE: Igrate se skrivača!
ALEX (laže): Da, točno!
LUNA: Zapravo, mi smo malo prestariji da se to ig...


Luna je naglo zašutjela kad je ugledala Alexov pogled.

ALEX: Možeš li nam Michelle pomoći da ju nađemo?
MICHELLE: Uuu, rado!
ALEX: Super! Ovako, svugdje smo tražili osim u tamnicama i po ženskim WC – ima. Ti možeš ići tamo pogledati, a mi idemo do tamnica. Ako ju nađeš, dođite do nas!
MICHELLE: Ok, već jurim!


Kad je Michelle otišla, Alex i Luna su prasnuli u smijeh, a i ja bi s njima da se životinje smiju. Umjesto toga sam samo zamahnula svojim malim repićem. Kad smo došli do prolaza Budalastog Babuna, izašla sam iz Luninog džepa i skočila sam joj na lijevo rame. Kroz prolaz nismo mogli proći. Kad bi došli do vrata, neka nevidljiva sila bi nas odbacila.

LUNA (iznervirano): Što sad?
ALEX: Ne znam, ali bolje da otiđemo odavde! Skoro sam slomio glavu na ovom kipu Viteza kretenskog dok nas je ova nevidljiva sila odbacila!
JA (preobrazila sam se opet u čovjeka): Idemo, prije no što sretnemo Michelle ili nekog od nastavnika!


Došavši do društvene prostorije, moram priznati da mi zapravo bilo i drago što nismo uspjeli. Ne bih željela umrijeti bolnom smrću kako je rekao Dumbledore.

ALEX: Nešto se tu ne uklapa!
LUNA: Što?
ALEX: Zašto su nam zabranili da onuda prolazimo, ako su stavili tu silu da štiti prolaz?
JA: Pa, nisu mogli nakon tog upozorenja ostaviti prolaz nezaštičen. Kao da bi samo upozorenje spriječilo učenike da onuda prolaze! Vjerovatno da smo i skužili kako priječi tu silu, na drugoj strani prolaza se nalazi nešto još puno gore.
ALEX: Dobro su osmislili to sa tom nevidljivom silom. Nijedan učenik ju sigurno ne zna onesposobiti.
LUNA: A ako su s tako potrudili da zaštite taj prolaz, znači da je u njemu nešto stvarno važno!


Na to nisam znala što da kažem. U potpunosti sam se slagala s Lunom. Ta pa ne bi se toliko mučili postaviti sve te zaštitne sustave da se s druge strane prolaza ne nalazi nešto važno? Je li uistinu to doista Crni safir ili nešto drugo? Postoji još mnogo toga što bi se tamo moglo nalaziti. Ima li ikakve veze to sve s onim pismom? To je zapravo posrednik Crnog safira? I kakve veze imam ja sa svim tim? Pitanja je bilo sve više, a odgovora ni jednog, što mi nije pružalo veliku utjehu...


23.11.2006. u 20:36
° 15 thoughts of the world ° Print ° # °

Legendarni Crni safir



17.11.2006. u 20:50
° 10 thoughts of the world ° Print ° # °

Iskre, plameni i požari ljubavi


Bojala sam se da me nakon onog u knjižnici, Madame Pince više neće pustiti da posuđujem knjige, no hvala Bogu da se to nije ostvarilo. Nakon što sam odradila svoju kaznu (i McGonagalličinu i Snapeovu), pred mnom je bio predivan sunčan vikend koji je pružao mnoge mogućnosti: ljenčarenje vani, igranje hrakometa, piknik ispod breze pored jezera... Na žalost, zbog brojih zadaća, nisam mogla iskoristiti prednosti posljednjih ljetnih sunčevih zraka nego sam zaglavila s Lunom i Alexom u zagušljivoj knjižnici. Razmišljala sam o spoznaji da je ovo možda posljednji put ove godine da će biti ovako lijepo vrijeme, a ja ne uživam u njemu. Zato sam odlučila da ću ubuduće više zadaća pisati preko tjedna.
Kad me Madame Pince zamolila da joj pomognem neke knjige vratiti na police, nisam joj to mogla odbiti jer sam joj dugovala. Zato sam natovarila knjige na ruke tako da nisam ništa vidjela. Zato i nije bilo čudno kad sam se zaletjela u nekoga. Pala sam na pod, a sve knjige u bile oko mene. U nadi da Madame Pince to neće vidjeti, počela sam ih skupljati. Onda sam vidjela da ih je jedim trzajem štapića netko stavio na hrpu. Bio je to neki medeni dečko. Odmah sam ga prepoznala kao ravenclawskog goniča, Matta Tannera.

MATT: Evo, da ti pomognem!
JA: Hvala, ne bi htjela da me Madame Pince vidi kako zabušavam! Ovaj... ja sam Anna Summers.
MATT: Drago mi je, Matt Tanner. Čuj, obično ovo ne radim ovako spontano, no bi li željela...
JA: Rado!
MATT: Super! Onda, sljedeći puta kad idemo u Hogsmade?
JA: Zvuči super!

Tad se nidkuda stvorio Jason Leal. Jason je odvratni mali štreberko koji je u mene zaljubljen od dana kad me upoznao, no ja prema njemu osjećam samo aroganciju.

JASON: Žao mi je Matty, no dama te odbija! Već ima dogovoreno sa mnom!
JA: Jasone, odbij!
JASON: Uuu, volim kad si vatrena!
JA: Jasone, ako ne otiđeš u roku od pet sekundi, baš me briga ako opet zaradila kaznu, kunem se da ću te ureknuti!
JASON: Bolje da gibam! Vidimo se patkice slatkice!

Jason je otperjao iz knjižnice, a ja sam začula deranje Madame Pince. Posve sam zaboravila na knjige. Na sreću, Matt mi ih je pomogao odnesti na police, a onda smo se pozdravili i on je otišao. Vratila sam se za stol gdje su Luna i Alex pisali zadaću.

ALEX: Zašto si ti tako prpošna?
JA: Matt Tanner me upravo pozvao na deat!
LUNA: Ideš! Da mi je znati kako si ti upecala takva komada!
ALEX: Ima nešto što ti nemaš!
LUNA: A što je to?
ALEX: Pamet!

Luna ga je prostreljala otrovnim pogledom, a ja sam zaključila da ovaj dan ipak neće biti tako loš.


10.11.2006. u 15:49
° 34 thoughts of the world ° Print ° # °

Malfoyjeva nesreća


Stalno mi je ono pismo bilo na pameti. Tko mi ga šalje? Je li sve to samo šala? Nikako se nisam mogla oteti dojmu da se netko poigrava sa mnom. Ponekad bi se zatekla na nekom mjestu, a da nisam ni znala kako sam tamo dospjela. Kao da sam imala rupe u svom sjećanju. Pamtila sam duga prazna razdoblja u kojima nisam ništa radila. Jednostavno sam bila oslobođena svih misli i emocija. U tim trenucima sam bila poput biljke. Luna i Alex su bili užasno zabrinuti za mene, no imali su oni i svoje probleme.
Kao prvo, bile su tu školske obaveze. Nastavnici su nas toliko opterećivali zadaćama da više nije bilo čudno da netko brizne u plač ili da ga nastavnici moraju pustiti s nastave jer se mora smiriti. Cho je bila prva koju je McGonagallica morala pustiti s nastave jer je počela ridati na satu kako je glupa i kako ne može izdržati pritisak te je zahtjevala da odmah napusti školu. Madame Pomfrey joj je prepisala napitak za smirenje.

LUNA: K vragu! Zašto joj nisu uslišili želju i jednostavno je nogom napucali iz ove škole u njezinu predebelu guzicu?
ALEX: Začepi! Nije ona uopće tako loša!
LUNA: Ma daj molim te! Toliko je ružna da bi trebala nositi bedž na prednjoj strani pelerine da joj možemo razlikovati guzicu od glave!

Alex je Luni uputio pogled pun mržnje i otperjao dalje. Vjerovatno k Cho u bolnicu da provjeri kako je. Luna i ja smo otišle u knjižnicu da posudimo dodatnu literaturu za našu zadaću za Flitwicka. Na našu nesreću, tamo je bio Malfoy.

LUNA: Čovjeće Malfoy, nisam mislila da ti zalaziš na ovkva mjesta! Tko bi rekao da uopće znaš čitati?
MALFOY: Ti Riversice hoćeš dobiti po svojoj lajavoj gubici?
MADAM PINCE: SPREMITE TE ŠTAPIĆE! NEMA IZVOĐENJA ČAROLIJA U KNJIŽNICI!
LUNA: Imaš sreće Malfoy! Da nas stari lešinar nije sprječio, sredila bi te!
MALFOY: Jedino što mi ti možeš napraviti jest da me poprskaš iskrama!
JA: Expeliamos!

Malfoyja je pogodila moja čarolija i odletio je na drugi kraj knjižnice se udario u policu. Teške, debele i prašnjave knjige su pale na njega tako da mu je samo glava virila van. Luna me je zadivljeno gledala, Madame Pince je urlala na mene, Goyle je otišao po Snapea, Crabe po Madame Pomfrey dok je Malfoy ošamućeno ležao na podu. Nakon što su ga odvezli u bolnicu, ja sam morala ići k McGonagallici u kabinet.

MCGONAGALLICA: Gospođice Summers, jeste li vi svjesni da ste počinili kazneno djelo?
JA: Hm?
MCGONAGALLICA: Jeste li, unatoč zabrani Madame Pince da nema čarobiranja u knjižnici, izvukli čarobni štapić te ga upotrijebili protiv gospodina Malfoyja?
JA: Jesam i jako mi je žao.
MCGONAGALLICA: Žao vam je?
JA: Pa, nije mi žao što sam ušutkala Malfoyja i što ima frakturu lubanje, ali mi je žao što smo zbog mene izgubili pedeset bodova.
MCGONAGALLICA: I osim toga ćete do kraja ovog tjedna odrađivati kaznu!
JA: Razumijem.

Vrativši se kasnije u društvenu prostoriju, bila sam posve zatečena svojim postupkom. Nikad prije nisam tako burno reagirala, uglavnom sam ja mirna osoba koja ne voli sukobe. Doista mi nije jasno što me moglo navesti na takav postupak.

ALEX: Luna mi je ispričala što si uradila! Svaka čast!
JA: Ovaj...hvala, valjda!
LUNA: Dobila si pismo, buntovnice!
JA: Ne zovi me tako! I od koga je pismo? Još jedno nepotpisano?
LUNA: Ne, ovog puta je potpisano i nije napisano krvlju! Od tvoje mame je.
JA: Što kaže?
LUNA: Od kud da znam? Pa ne čitam ti poštu!
JA: Luna...
LUNA: No dobro, malo sam zavirila! Piše da je tvoj tata ozlijeđen dok je bio na zadatku za Red, ali da je dobro i da se oporavlja u Sv. Mungu.


06.11.2006. u 20:24
° 22 thoughts of the world ° Print ° # °

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


design: moi

< studeni, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


coments no/si?


Moji frendovi i nefrendovi

...BOXEVI SU U IZRADI...

Image Hosted by ImageShack.us
Ja, Anna Summers. Imam 15 godina i na petoj sam godini u Griffindoru. Dobra sam u Čarolijama i Preobrazbi, a grozna u Povijesti magije. Također sam Legiliment i Oklument. Kao osoba sam vrlo komunikativna, društvena i vječiti optimist. U svemu vidim dobro i trudim se sve gledati s vedrije strane. Obožavam jesti kolače, crtati i plesati. Ja sam pra pra pra unuka Rowene Ravenclaw i Gordrica Griffindora. Štapić mi je dug 35 cm i sadrži vlas jednorogova repa. Dementor mi je u obliku pegaza, a bauk u obliku pauka. Igram u Griffindorskoj metlobojskoj momčadi na mjestu lovice. Nakon školovanja voljela bi se zaposliti u Vještičjem tjedniku i biti novinarka.

Image Hosted by ImageShack.us
Moja best frendica Luna Rivers. Tipična buntovnica. Uvijek prvo nešto napravi, a onda tek razmisli. Često puta nešto izvali, a tek onda shvati kakvu je glupost rekla. Roditelji su joj bezjaci i imaju vlastiti rock bend, pa ona živi s bakom preko puta moje kuće i frendice smo do malena. Stalno izaziva nevolje, pa je često u kazni i četo gubimo bodove zbog nje. Nitko ju ne može ukrotiti jer je jako divlja. Jako je ponosna na svoj urok bala šišmišica. Iako mrzi Snapea, najbolja je upravo u Čarobnim napitcima.

Image Hosted by ImageShack.us
Moj bets frend Alex Corwin. Šarmer bez pokrića, rekla bih! Hobi mu je slamanje ženskih srdašca, a za sebe misli da je glavni frajer na školi. Pomalo je umišljen, no jako ga volim, a i unatoč tome je izuzetno pametan i brzo povezuje stvari te ima veliki IQ. Zaljubljen je u Cho Chang koja na njega ne mari! Dolazi iz čistorkve obitelji.

Image Hosted by ImageShack.us
Moja 13 - godišnja sestra Melissa. Ravenclawka je i metamoformagus iako ne voli mijenjati svoj izgled. Zaljubljena je u Alexa koji nju doživljava kao samo moju mlađu sestru. Najpametnija je na svojoj godini. Jako je sramežljiva i povučena, no nimalo dosadna. Najbolja frendica joj je Lunina mlađa sestra Kyra. Melissa je luda za muffinima i dobrom glazbom, a najbolje se upušta uz njezinu najdražu knjigu "Ponos i predrasude".