♥ Juliet S.
"L'imagination entoure le monde."
♥ Prijatelji.
♥ Odbojka.
♥ Fotografiranje.
♥ Ljeto.
Buuuu!
murderscene
|
|
Dani prolaze, ali sjećanja zauvijek ostaju!
subota, 13.11.2010.
Sjedim na ljuljački i gledam sunce koje je već skrilo svoje lice i povuklo svoje zrake da ih ne bi netko ukrao. Sjedim tako i glavom mi prolaze mnoge stvari, škola i ocjene i moje želje koji nikad ne manjka.
Mnogo toga želim, no jedno više od ičeg, ponovo biti dijete i vratiti se u djetinjstvo. Znam da to nije moguće, ali baš zato to toliko jako želim jer ljudi obično žele nemoguće i ono što ih čini sretnim i zadovoljnim.
Želim se vratiti u djetinjstvo jer tad nikad ne bih razmišljala o ičemu, jer sam tad bila samo jednostavno, sretno i znatiželjno dijete kojem ništa nije bilo bitno. Tad je sve bilo jednostavnije i lakše, tad mi je jedina briga bila koju ću haljinu obući barbiki, tad sam bila puno hrabrija jer ništa nisam znala o životu, tad sam s osmijehom na licu gledala na svijet i život jer mi se sve to činilo samo jedna velika i uzbudljiva igra. Dok sam bila dijete željela sam biti princeza, vila ili takvo što, željela sam imati život iz bajke i princa na bijelom konju, željela sam imati najveću i najljepšu barbi kuću i one crvene mamine štikle koje nisam mogla obuti jer su mi bile prevelike. Voljela sam trčati gore-dolje jer sam znala da tim ništa loše ne bih učinila, voljela sam ići tamo gdje nisam smijela jer sam bila znatiželjna, voljela sam dirati svakakve stvari iako bi me roditelji upozorili da to ne smijem, voljela sam biti dijete jer su me tad i sitnice veselile. Dani su mi bila kratki jer bi ih potratili na igru, a noću ne bih mogla zaspati jer sam jedva čekala jutro da ustanem iz kreveta i istrčim vani u travu i pijesak te da se igram i saznajem za nove i uzbudljive stvari. Kako su dani odmicali došlo je vrijeme da krenem u školu što je većinu djece radovalo, ali ne i mene. Meni se nikad nije svidjela ideja o ranojutarnjem ustajanju da bih išla u školu koja je za mene bila mjesto koje djeci uskraćuje vrijeme za igru i zadaje zadatke i obveze koje ne bih željeli. Nikad nisam voljela ići u školu, no jedino lijepo u svemu tom bili su moji prijatelji zbog kojih sam s osmijehom odlazila u školu.
Voljela sam prvi razred jer smo onda svi bili jedna dobra i složna ekipa. Najdraže bi mi bilo kad bi preko velikog odmora nas trinaest istrčalo vani na onu prostranu livadu i valjali se u visokoj travi, deset puta utrkivali se do vrha livade i natrag ne obazirući se na vrijeme.
Tek sad shvaćam koliko je lijepo biti dijete jer kad odrasteš čeka te naporan i težak put sa puno prepreka. Ponajviše sam voljela biti dijete jer tad nisam znala za mržnju, nepravdu i zlo i sve druge loše stvari koje su sad svakodnevnica. Što više razmišljam o djetinjstvu to me jači osjećaj nostalgije i sjete hvata. Iako znam da vrijeme vratiti ne mogu te uspomene iz djetinjstva zauvijek ostaju u mom srcu gdje mi ih nitko ukrasti i oduzeti ne može!
by Juliet S. ♥
| 11:11 |
Komentari (8) |
On/Off |
Print |
# |
|
|
