ponedjeljak, 29.06.2015.
Gdje smo?
|
Još od najranijeg djetinjstva usađeno je u tebe da moraš postati uspješan, moraš zarađivati novac. Novac znači udobnost, sigurnost, moć. Nije bitno tko si ti, cijenjen si po tome koliko "vrijediš“, po veličini vlastitog bankovnog računa. Tako su tebe učili, tako su učili i sve druge. Možeš li se onda čuditi da je svačiji život postao utrka za novcem i da je cijelo tvoje postojanje pretvoreno u borbu za posjedovanjem, za bogatstvom?
Glad za novcem raste što se čovjek više trudi utažiti tu glad. Siromašan čovjek se bori za dostojan život, za malo ugode. Dobrostojeći čovjek želi veća bogatstva, da mu pruže sigurnost i da ga zaštite od straha neizvjesne sutrašnjice. Kada postane kapitalist, glad i borba se nastavljaju, jer uvijek mora držati jedno oko na suparnicima iz straha da ne izgubi u utrci od koga drugoga. Na ovaj način svatko je natjeran da sudjeluje u toj mahnitoj utrci, te glad za posjedovanjem postaje sve jača u čovjeku. Postaje najvažniji dio života; svaka misao posvećena je novcu, sve snage upregnute u bogaćenje, i u trenu glad za bogatstvom postaje opsjednutost, ludilo koje zahvaća one koji imaju i one koji nemaju. Tako je život izgubio svoje istinsko značenje radosti i ljepote; postojanje je postalo nerazuman, razuzdani ples oko zlatnog teleta, suludo klanjanje "bogu" materijalnog bogatstva i pohlepe. Tijekom tog plesa i klanjanja čovjek je žrtvovao sve uzvišenije osobine srca i duše – ljubaznost i pravdu, čast i čovječnost, suosjećanje i razumijevanje s drugim čovjekom. "Svatko za sebe, a đavo neka nosi posljednjeg“ – nužno mora postati princip i poriv većine ljudi u takvim uvjetima. Je li ikakvo čudo da se u ovoj ludoj utrci za novcem razvijaju najgore ljudske osobine – pohlepa, zavist, mržnja i druge najniže strasti? Čovjek postaje pokvaren i zao; postaje opak i nepravedan; okreće se prevari, krađi i umorstvu. Alexander Berkman |
