Alter Egoist

23.12.2008., utorak

Opis (1)

Tu noć je nemirno spavao. Znojio se pod teškim pokrivačem, a pomogao je i alkohol kojeg je večer prije nemilosrdno lijevao u sebe. Znojio se, migoljio, a kad bi se otkrio bilo mu je hladno. Često se budio i šakom pokušavao smekšati jastuk kako bi mogao ponovno zaspati. Sanjao je. Ustvari, to su bile misli koje su se pretvarale u slike koje su ga bombardirale stvarajući vrtlog od kojeg mu je bilo mučno. Gledao je lica djevojaka koje je poznavao kako se vrte oko njega i šapću mu istine koje nije htio čuti. Mahao je rukama pokušavajući ih otjerati, no one bi dolazile sve bliže i povisivale ton dok ne bi skočio obliven znojem, opsovao, i opet legao nadajući se drugom snu. Jastuk mu je smetao pa bi ga maknuo, ali bi ga ubrzo opet stavio pod izmorenu glavu. Usred noći kovao je planove, onako, u polusnu. Ideje je imao, kreativnost dražio. Planirao je razgovore, pozive na dvoboj, svađe, pomirbe... Retrospektivno je proživio cijeli svoj život, cijelo vrijeme obliven znojem, gušeći se i tresući istovremeno. Sanjao je prijatelja. Činilo mu se da gleda horor film, koje je tako prezirao, dok je promatrao slike koje su tekle paralelno uz njegove misli. Tada bi se trgnuo, opsovao (često je to činio), i odlučio da neće dopustiti sumnjama da upravljaju njegovim snom. Htio je da barem snovi ostanu u njegovoj vlasti, kada je sve drugo odavno bilo upravljano "višim" silama. Dvaput je ustajao, teturajući išao do kuhinje i ispio nekoliko čaša vode. Osjećao je kako mu se iznutrice mješaju i u jednom trenu pomislio što će se desit s njegovim bubrezima? Jer, donorsku je karticu posjedovao. Znao je da je u novčaniku, treća pregrada, čak i u ovakvom stanju. Takav je on bio-voljan dat svoj život za spas nekog drugog. Ali Život je imao druge planove za njega. Životni Smisao dao mu je težak zadatak: skupljati bol i lječiti se osmijehom. Iako je patio, volio se smijati jer je svijet tada bio ljepši. Ali ne te noći. Drhtureći, zavukao se pod pokrivač. Sljedećeg trena već ga je s gađenjem zbacio sa sebe. Bio je umoran. Spavati je htio, ali crne misli nisu ga napuštale. Gledao je patnju koju je osjećao. Bila je prestravična čak i za njega, iako je to bila njegova bol. Opet je navukao prekrivač. Noć više nije bila crna kada se onesvjestio od prevelike patnje, napora i želje za snom.
- 10:22 - Misliš? (9) -

<< Arhiva >>

Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)

Komentari On/Off

Blitva.

Ne.
Život mi nije pretjerano loš.
Nisam kao ti.
Uživam u lijepim trenutcima.
Katkad mi dođe pa sam loše volje.
Onako, reda radi.


ŽIVOT JE DAR

Ja znam da rane nisu vječne
Svjedoče o tom ožiljci moji
I ne prihvaćam model ružni
Haljine što sudba mi skroji.

Nad bezdanom prkoseć vjetru
S osloncem u sebi čvrsto stojim
I ne plaše me drhtave sjene
Jer svoj put ja vedrinom bojim.

I kad me život nemilo bije,
Udara kao bijesni grom,
Vrtlogu crnih, zlokobnih misli
Odupirem se snagom svom.

U tišini sobe plakati ću tiho,
Al' na sebe ruku ja dignuti neću,
Bol ću izreci majci il’ prijatelju svom
Jer u vječnoj mijeni sunca se kreću.

Negdje na mene čekaju mirne vode
I široka njiva plodonosnog sutra
I tko bi poželio umrijeti sada
A ljepotu novog ne vidjeti jutra.

morska zvijezda, blogerica




ROULETTE

Red is love
Black is death
My life is a roulette.

I hit red
But again
My life is unfair.
Instead of the love
I hear a cry
I spill some blood
Leave a scar
I wish to die.

I hit black
And guess what?
Now my life is fair.
I got the Death on my ass
Waiting for me to crack

I heard the last cry
I spilled the last blood
I left the last scar
Cause the Death had come.

Mladi Pjesnik, bloger




GOLUBOVI

Sjedim sama
Uz otvoren prozor
I gledam crveni krov
Susjedove kuće.
Sletješe dva goluba
Jedan smeđi, a drugi sivi
Dva goluba u ljubavi.
Golubovi vole krovove kuća
Sastaju se na njima
I slatko se ljube,
Njihova ljubav
Nježna je i umilna
On je siv, ona je smeđa
Ili je možda on smeđ, ona siva?
Tko bi to znao?
A zar je važno?
Oni se vole
I čitav svijet je ispod njih
Kao da ne postoji,
Ulicom prolaze ljudi
Užurbani, zamišljeni
Sami sa sobom
U oklopu svog ega
Izvan kojega je sve nepoznato
Sumnjivo i strano,
Golubovi se samo ponekad
Spuste tu među ljude
Da vide kako
Svatko svoje bitke bije
I kao da kažu:
Volite se ljudi,
Pogledajte samo nas sretnike.

Lasta, blogerica




*NO NAME*


U toplini svoga doma
Dok svi su vani
Meni je totalna koma
Kao i drugima lani.

Što bi bilo, kad bi bilo
Mene zanima samo.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

Boja bijela, bijele ruže
One što u vrtu cvate,
Sporo k'o što glista puže,
Dok joj se noge blate.

Moj život je crna lista,
Na kojoj crnim slovima pišem,
I to nikako ne blista,
Jer ispada da ni ne dišem.

Nesretna jesam,
To poreći ne mogu.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

K.K.

Linkovi: