Alter Egoist

21.11.2008., petak

Dijete u meni

Sretan sam. Igram sam se sa sobom. Gledam osjećaje kako se valjaju po podu dnevnog boravka, kao onda kada sam mali bio. Bacam riječi, nevine i prve, osnovne za život. Ljubim ženske ruke, s tamnijim motivima. Smijem se glasno, i ne smeta mi što zvuči blesavo. Lutkice radim od emocija i igram se dvoraca i mame i tate. Ponekad i doktora. Loptice radosti bacam visoko, visoko, a onda gledam kako padaju, udare o tlo i opet se odbiju, visoko, visoko. Majčinim riječima trčim, pomalo nespretno. Padnem tu i tamo. Vješto se dočekam na krvave laktove. Malo me strah, no onda me tata uzme u krilo i pjeva mi pjesmice. Obožavam kada mi pjeva pjesmice. Moj tata ima tako nježan glas, kada pjeva ulazim u maštu i igram se sa svim svojim mrtvim prijateljima. Nježan poljubac lijek je za svaku ranu. Barem dok si dijete, kao ja. Od lego-kockica slažem snove. Ponekad ih rušim, i nanovo gradim. Neki moji snovi su baš blesavi. Volim mog psa. Moja pas je Ben. Volim kada mi liže lice svojim veeeelikim toplim jezikom. Katkad ga zagrlim, onako jako, jako i zabijem lice u njegovo meko krzno. Miriše na maminu kosu. Sretan sam kada sam sa mamom i tatom. I Benom. I bratom, ponekad. Ne volim kada je ljut. Onda me strah. Tada plačem. Zatim njegovo strašno lice nestane i on je opet moj veliki brat. Kada me zagrli osjećam se sigurno jer znam da će me on štititi. On voli prolaziti svojim prstima kroz moju kosu i razbarušiti ju. Meni je to bezveze, ali on se smije. Volim kada se smije jer se i ja počnem smijati. Ponekad mi pomaže graditi snove sa lego-kockicama. Njegovi su uvijek pravilni i iste boje, dok su moji šareni i razbacani. Više mi se sviđaju moji snovi. Njegovi me pomalo rastužuju. Onda idem bacati kuglice sreće, i valjati se po podu svoga dnevnoga boravka sa svojim osjećajima. Volim biti dijete.
- 16:16 - Misliš? (5) -

<< Arhiva >>

Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)

Komentari On/Off

Blitva.

Ne.
Život mi nije pretjerano loš.
Nisam kao ti.
Uživam u lijepim trenutcima.
Katkad mi dođe pa sam loše volje.
Onako, reda radi.


ŽIVOT JE DAR

Ja znam da rane nisu vječne
Svjedoče o tom ožiljci moji
I ne prihvaćam model ružni
Haljine što sudba mi skroji.

Nad bezdanom prkoseć vjetru
S osloncem u sebi čvrsto stojim
I ne plaše me drhtave sjene
Jer svoj put ja vedrinom bojim.

I kad me život nemilo bije,
Udara kao bijesni grom,
Vrtlogu crnih, zlokobnih misli
Odupirem se snagom svom.

U tišini sobe plakati ću tiho,
Al' na sebe ruku ja dignuti neću,
Bol ću izreci majci il’ prijatelju svom
Jer u vječnoj mijeni sunca se kreću.

Negdje na mene čekaju mirne vode
I široka njiva plodonosnog sutra
I tko bi poželio umrijeti sada
A ljepotu novog ne vidjeti jutra.

morska zvijezda, blogerica




ROULETTE

Red is love
Black is death
My life is a roulette.

I hit red
But again
My life is unfair.
Instead of the love
I hear a cry
I spill some blood
Leave a scar
I wish to die.

I hit black
And guess what?
Now my life is fair.
I got the Death on my ass
Waiting for me to crack

I heard the last cry
I spilled the last blood
I left the last scar
Cause the Death had come.

Mladi Pjesnik, bloger




GOLUBOVI

Sjedim sama
Uz otvoren prozor
I gledam crveni krov
Susjedove kuće.
Sletješe dva goluba
Jedan smeđi, a drugi sivi
Dva goluba u ljubavi.
Golubovi vole krovove kuća
Sastaju se na njima
I slatko se ljube,
Njihova ljubav
Nježna je i umilna
On je siv, ona je smeđa
Ili je možda on smeđ, ona siva?
Tko bi to znao?
A zar je važno?
Oni se vole
I čitav svijet je ispod njih
Kao da ne postoji,
Ulicom prolaze ljudi
Užurbani, zamišljeni
Sami sa sobom
U oklopu svog ega
Izvan kojega je sve nepoznato
Sumnjivo i strano,
Golubovi se samo ponekad
Spuste tu među ljude
Da vide kako
Svatko svoje bitke bije
I kao da kažu:
Volite se ljudi,
Pogledajte samo nas sretnike.

Lasta, blogerica




*NO NAME*


U toplini svoga doma
Dok svi su vani
Meni je totalna koma
Kao i drugima lani.

Što bi bilo, kad bi bilo
Mene zanima samo.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

Boja bijela, bijele ruže
One što u vrtu cvate,
Sporo k'o što glista puže,
Dok joj se noge blate.

Moj život je crna lista,
Na kojoj crnim slovima pišem,
I to nikako ne blista,
Jer ispada da ni ne dišem.

Nesretna jesam,
To poreći ne mogu.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

K.K.

Linkovi: