srijeda, 29.08.2007. @ 11:29

Johann Wolfgang von Goethe

Iako smo u školskoj lektiri čitali "Patnje mladog Werthera", ja se te knjige ne mogu sjetiti. Mislim da sam tada bio premlad da shvatim o čemu se radi, a možda s mojim mozgom nije nešto (bilo) u redu. Moram to pročitati ponovo. Ne volim romane, slabo pamtim, teško se uživljujem u radnje, misli mi uvijek lutaju okolo. Čak ni filmove ne gledam s dovoljnom pažnjom. Uvijek mi nešto promakne... Ali ovaj post nije o meni, već o Goetheu. Da se vratim na temu...
Pročitao sam Goetheovog Fausta početkom 1991. godine, u Sarajevu, prvi i drugi dio. Sjećam se, kao u magli, nekih detalja. Ali i to sam zaboravio... Opet ja o sebi pišem. Što ćete, ovo je moj blog, a ne Goetheov.
Kad je počeo rat, ugledao sam na ulici u Zenici jednu mladu ženu s djetetom, kako na prevrnutoj kartonskoj kutiji prodaje knjige. Bio je tu komplet Goetheovih djela, 8 vrlo kvalitetno uvezanih, dobro očuvanih knjiga. Imao sam u džepu 2 Njemačke marke (DEM). Upitao sam ženu za cijenu kompleta, a ona je rekla: 8 maraka - marka po komadu. Još je dodala da ne moram uzeti čitav komplet. Rekao sam joj da će lakše prodati sve odjednom, a ona je odgovorila da to nije važno, jer joj hitno treba novac.
Uzeo sam dvije knjige - Goetheova pisma i knjigu "Maksime i refleksije" (zbirka Goetheovih mudrih izreka i citata). Mislim da su to bile knjige 7. i 8. tako da je žena mogla prodati ostalih 6 knjiga kao komplet.
Toliko za danas o Goetheu, ako vas zanima više, tu je link na Wikipedijin članak:
http://en.wikipedia.org/wiki/Johann_Wolfgang_von_Goethe

Ništa nije vrijednije od ovog dana.

Johann Wolfgang von Goethe

Vrij€me j€ novac

Jučer je bio Goetheov 258. rođendan (ako se ne varam). Prošetao sam danas do njegove rodne kuće. Bila je gužva, pa nisam ulazio. Inače, ulaznica stoji samo 5 €.

Many people take no care of their money till they come nearly to the end of it, and others do just the same with their time.

Johann Wolfgang von Goethe

Poslijepodne sam proveo u gradu, popio kavu s djevojkom, a zatim sam (dok je ona radila) razgledao glazbene instrumente, fotoaparate i mp3-uređaje po robnim kućama. Svidilo mi se puno toga ali nisam ništa kupovao jer sam ovdje došao s vrlo vrlo malo novca i povratnom kartom. Frankfurt je jako skup u poređenju s Hrvatskom ali nađe se i jeftinijih stvari. Vidio sam danas lijepu, novu bass-gitaru za samo 70 €. Nisam je isprobao ali dobro izgleda (kopija Fendera).
Prošli tjedan kupio sam metalni držač za usnu harmoniku (za oko 14,5 €). To sam tražio kod nas ali nisam našao. Još trebam kupiti blues-harmoniku. Ima ih i kod nas po istim cijenama. Problem s blues-harmonikicama je da jedna nije dovoljna jer taj instrument nema sve tonove, već samo određenu skalu (A, D, G...)
Mogao bih uskoro početi izlaziti na ulice velikih gradova i zarađivati sviranjem.
Djevojka me sada sponzorira, a ja ću nju kada dođe u Hrvatsku. Tako smo se dogovorili. Zato kad se vratim, počinjem raditi isključivo za novac.

Lack of money is the root of all evil.

George Bernard Shaw

It is better to have a permanent income than to be fascinating.

Oscar Wilde

Saving is a fine thing. Especially when your parents have done it for you.

Winston Churchill

Sutra ću pisati malo o Goetheu i dodati nekoliko fotografija (sve mukte, navali narode). Snimio sam puno toga, uglavnom Frakfurtske nebodere i stare zgrade, parkove i cvijeće.
Sad je 1:25, idem spavati. Gute Nacht!

ponedjeljak, 27.08.2007. @ 12:43

Dialog im Dunkeln®

Jučer sam posjetio muzej slijepih u Frankfurtu. Oko sat i pol proveo sam u potpunome mraku, u grupi od sedam osoba. Teško mi je ukratko opisati što sam unutra doživio.
Osjetio sam kako slijepi ljudi doživljavaju svijet - samo zvukom, opipom i njuhom.
Na ulazu smo dobili bijele štapove, a vodič (mlada, slijepa žena) govorila nam je (na njemačkom jeziku) kada trebamo skrenuti lijevo ili desno. Jednom rukom dodirivali smo zid, drugom držali štap, ispitivali prostor kojim smo se kretali. Nalazili smo se u nekoj egzotičnoj, budističkoj zemlji na Istoku, putovali smo brodom (tako stvaran doživljaj, more nas je zapljuskivalo...), slušali divnu glazbu, meditirali... Već nakon pola sata boravka u tami pojavila se nervoza. U jednom trenutku naletio sam na palmu (nisam je opipao na vrijeme), a dok smo sjedili na brodu, neka djevojka mi je nenamjerno sjela u krilo.
Svi smo nestrpljivo očekivali svjetlo. Na kraju smo se našli u jednom kafiću. Konobarica je također bila slijepa. Nismo je mogli vidjeti. Naručio sam kavu. Bila je izvrsna. Inače sam u Frankfurtu naručivao espresso makijato i uvijek bih ga dobio u staklenoj čašici bez ručke, iz kakvih se kod nas pije rakija. Ovaj put dobio sam pravu espresso kavu, normalnog okusa. U mraku sam bez problema dodao šećer i vrhnje.
U kafiću smo razgovarali s voditeljicom. Prenio sam joj moju ideju da bi dobro bilo kada bi postojala neka crkva u kojoj bi bio potpuni mrak, a vjernici bi dolazili doživjeti unutarnje svjetlo. Svidilo joj se.
Na izlazu sam u knjigu dojmova upisao "Es war so dunkel...".

www.dialogmuseum.de

srijeda, 22.08.2007. @ 16:41

Birthday

Jučer mi je opet bio rođendan, 37. Rano ujutro doputovao sam u Frankfurt, prekrasan grad u kome do sada nisam boravio. Ovdje mi je prelijepo. Danas poslijepodne povezao sam se na internet, pa se uz prijenosno računalo osjećam kao kod kuće, iako sam gost u stanu moje nove djevojke. Dok ona radi, ja spavam, slušam muziku i po drugi put čitam Sofijin svijet, na hrvatskom. Prije sam tu knjigu pročitao na engleskom ali nisam sve razumio. Kada se vrati s posla, vježbam njemački jezik.
Sinoć smo večerali u nekom indijskom restoranu, jeli smo subji i pili crno, francusko vino, slušali indijsku muziku.
Iako bih volio ovdje ostati dulje vrijeme, namjeravam se vratiti početkom sljedećeg tjedna, jer mi je mama u bolnici.
Pročitao sam maloprije da je ovih dana u Njemačkoj prvi put dopuštena legalna nabava kanabisa u ljekarni, u medicinske svrhe. Možda bi to mojoj mami pomoglo. Ima rak i jake bolove.
Večeras sam otkrio vrlo zanimljiv blog s animiranim ilustracijama filozofskih audio-predavanja Alana Wattsa. pjeva

Uz ovaj post prilažem sličicu moje rođendanske torte. Poslužite se.

utorak, 14.08.2007. @ 20:07

What is Science?

CD-omot

Zanimljiva ideja (link sam našao na Monitor.hr)

subota, 11.08.2007. @ 12:25

The Secret

petak, 10.08.2007. @ 04:03

Heart of Gold

Rad

Ljubavne pjesme ponekad izriču ono što bismo sami htjeli izricati.
Osjećam stihove romskih pjesama. Ako ne razumijem, osjećam glazbu. Ritam.

Želim otići na koncert Šabana Bajramovića i Dobrovoljnog Kovačkog Društva, za nekoliko dana u Dubrovniku. Ne znam hoću li uspjeti. U poslu sam.

Nomen est omen

. Moje ime je Radenko. Das Rad je točak u njemačkom. A kod Roma je točak na zastavi. Imaju zastavu, a nemaju državu. Zastava im je zeleno-crvena. To je komplementarni par. Ne znam što boje simboliziraju. Točak simbolizira put, kretanje, život, rad.
Rom znači čovjek. Dakle, Romi su ljudi. :-) Ubuduće se deklariram kao Rom. Danas je popularno biti Rom. Možda je ovo u meni neki stari Romski gen, koji se bori sa životom na svoj način. Tako da se smije i pjeva čak i kad mu je najteže. Nepodnošljiva bol ne postoji, govorio je Osho. Čini mi se da je i on Rom. Pa naravno kad je iz Indije.
Volio bih naučiti romski jezik. Čuo sam na HTV od Esme Redžepove da je u Indiji razgovarala s nekim Indijcem na romskom.
Još jedan Rom kojega obožavam slušati je Django Reinhardt. Vidio sam na YouTube nekoliko njegovih snimaka.