srijeda, 31.05.2006. @ 23:04

Sevdah

Siv je soko preletjeti ne može.
Djevojka je pregazila bez konja.

Rock 'n' Roll

Pronašao sam jutros tri stare knjižice s trikovima i matematičkim zavrzlamama. Posudit ću ih susjedi. Kad sam ja bio dijete, maštao sam kako ću postati mađioničar. Zapravo, znam izvesti nekoliko vrlo efektnih trikova. Desetak ih je dovoljno da biste priredili jedan zanimljiv magični show pred publikom. Najbolja publika su djeca. Jako važna stvar je glazbena podloga. Ja bih puštao rokenrol.

Rock ’n’ roll won’t save your soul
Rock ’n’ roll turns plastic into gold

Edgar Broughton

Osim publike potrebni su vam i mađioničarski rekviziti. Uglavnom ih možete sami napraviti. Ako budem našao vremena u budućnosti, snimit ću neki takav trik pred kamerom, pa ću poslati da pogledate.

Primjetio sam da mi slušanje glasnog rokenrola pomaže protiv alergije. Čekam pet sati, pa ću pojačati.

Ambrozija

Čuo sam prekjučer da će ovih dana početi cvjetati ambrozija, pa će alergične osobe tek imati prave probleme.
Mene ovo izluđuje. Totalno sam onesposobljen za rad. Oči svrbe, peku, nos stalno curi, a začepljen, kada me uhvati, po dvadeset puta kihnem, pa me bole pluća, puna su vode, stalno kašljem... Najteže je noću i ujutro.
Takav sam išao i na likovnu koloniju. Žena koja je odlučila kupiti moju sliku, htjela je poći kući, pa me požurivala. Svi su slikari već oko dva poslijepodne predali svoje radove, a ja sam u četri sata još uvijek radio, očiju punih suza...
Večeras je pala kiša i osvježila zrak, pa je malo lakše.
Pola dana sam prespavao, a mogao sam i ne ustajati iz kreveta jer sam potpuno bezvoljan, slomljen...
Pijem neke lijekove ali ne osjećam da mi pomažu...
Tražio sam jučer naočale koje bi mi potpuno zaštitile oči od peluda iz zraka. Najvažnije bi bilo prekriti nos i usta kirurškom maskom.
Dok sam pohađao srednju školu, jedan moj školski prijatelj patio je od ovakve alergije, a ja sam se čudio jer nisam znao što je to.
Tješi me činjenica da mnogi pate od ovoga, pa se nadam da će biti pronađen pravi lijek.

utorak, 30.05.2006. @ 02:17

Russian woman

Jučer ujutro me preko ICQ kontaktirala jedna dvadesettrogodišnja Ruskinja. Razgovarali smo o slikarima (Gustav Klimt, Paul Klee) i književnicima (Francoise Sagan, Charles Baudelaire, Sergej Esenin i još jednome za kojega nikad nisam čuo), filmu (Da Vinci Code, Amelie...) i glazbi (Sarah McLachlan, Can...). Kad mi se javila pogledao sam njene detalje i tamo ugledao broj 53 (a možda je bio 57...), pa sam mislio da su to njene godine. Razgovarali smo pola sata, a ja sam bio uvjeren da pričam s nekom mlađom bakicom. U početku sam pomislio da je robot. Malo je falilo da je pošaljem na ignore listu. Ponovo sam otvorio detalje o njenom ICQ accountu i tada shvatio da je to njen kućni broj u adresi, a da je ona stara samo 23 godine. Ispričao sam joj da sam u subotu išao na likovnu koloniju (u Trnovicu). U jučerašnjoj Slobodnoj Dalmaciji možete naći grupnu fotografiju sudionika ove likovne kolonije.
O tome ću pisati u sljedećem postu, kad ću vjerovatno poslati i fotografiju slike koju sam tamo napravio, a koja se odmah prodade i bi odnesena čak u Veneciju. Baš sam ponosan. I to je zdrav osjećaj. Šta ima veze. Snimala me i TV. Nisam uspio pobjeći. Bilo ih je više od mene. Snimatelj, voditelj i držatelj mikrofona. Ili je voditelj sam držao mikrofon? Hm, što je onda radio onaj treći...
Pitali su me zašto sam izabrao baš taj motiv. Rekao sam da taj motiv ljudi vole. Slikao sam crkvicu iz 1823. godine, u jednom prelijepom parku, mnogo starijem od nje.

Čim sam vidio njene fotografije koje mi je poslala u prvom emailu, zaljubio sam se. Poslao sam joj fotografiju iz Evergreena (onu koju ste nekidan vidili na blogu), a ona mi reče da izgledam kao pravi umjetnik...

Usamljeni blogeri, ako ne možete naći ženu za brak, upišite u Google "Russian woman" i naći ćete stotine tisuća ljepotica koje traže muškarca svog života, pa im počnite slati poruke. Ili ostavite posvuda na webu oglase i čekajte da vas neka od njih sama pronađe.

Večeras sam vozio bicikl. Svirali smo. Susjed je iznio svoju Hohner gitaru s dvanaest žica. Zvuči prekrasno. Drugi susjed svirao je na mojoj Yamahi. Gipsy Kings, Pink Floyd, Dire Straits...
Jučer mi je netko odšarafio prednji točak, mogao sam poginuti ili barem slomiti zube. Sigurno neko dijete. Uvijek je bilo zločaste djece i uvijek se činilo da su današnja djeca najgora. A nije tako. Dolaze uvijek neka nova djeca ali omjer zločestoće i dobrote ostaje podjednak. Kod starijih se te osobine teže primjećuju u svakodnevnici, osim u ekstremnim slučajima zloće. Ali svi smo nekad bili djeca. Nemam ideju zašto bi mi netko od djece to uradio ali poznajem i zločestu djecu stariju od mene koja bi uvijek iskoristila takvu priliku. Bicikl sam bio parkirao ispred robne kuće (dobro ga vezao sajlom). Možda je polugu pomakao netko tko me ne poznaje, neki zločesti turist... Možda je netko htio ukrasti točak, pa je odustao... Zloća nikad ne prestaje. Baš kao ni ljubav. Ni spoznaja...
U (ovom) životu sam spoznao da nitko nije apsolutno dobar, niti je itko apsolutno zao.
U svemu što postoji odražava se konstantna borba (vječnog) Dobra i (prolaznog) Zla.
Dobro je Red, a Zlo je Kaos. To su bile moje misli. Sada je 2:52 i želim vam lijepe snove i dobra jutra, ma otkud se blogirali danas.

nedjelja, 21.05.2006. @ 23:59

Moj dom je Hrvatska

Večeras sam se provozao biciklom do prijatelja, nešto smo kemijali oko kompjutera, a kasnije smo napravili kratki đir kolima, poslušali

Moj dom je Hrvatska...

s novog albuma Prljavog kazališta, koji još nisam preslušao potpuno. Prije ih nisam slušao, kao ni većinu domaćih (ex-Yu) muzičara. Ovaj najnoviji album mi se sviđa.
Večeras uživam u tamnoj čokoladi i štimam gitaru. Jučer sam nešto lijepo sanjao, zapravo dogodilo se u snu nešto vrlo opasno ali znao sam da to samo sanjam. Smisao je da mi ovaj san dolazi kao poruka s druge strane.

Imao sam ugodne susrete s ljudima ovih dana.
Slušam radio. Oliver. Magdalena. Magdalena.
TV priča neku detektivsku priču. Nitko ne gleda. Daljinski upravljač je na stolu. Ne ustaje mi se. Kad bih ga mogao isključiti mislima...
Zanimaju me rezultati referenduma u Crnoj Gori...
Stigla je mama. Kaže "Nema vijesti na programu..." (počela je pratiti TV-program iz novina) "...nema ništa nego filmovi"....

- Što to gledate? - pita neki lik u engleskom filmu svoju ženu i djecu.

Gledao sam taj film. Kažem mami da je odličan.
"Prolaznik" se zove.
A na radiju:

Volim te, budalo mala...
Kad bi samo samo znala
Nije ovo igra, šala...
Volim te, budalo mala...

Mama je ustala, otišla do kuhinje, isključila Franu Lasića.
Idem napraviti još jedan đir prije spavanja. 0:29
"Bože-sačuvaj wash-mašine..." - govori mama na povratku pred TV. Promijenila je program. Neki njemački film. A sada - moda. Modeli. Pršte riječi: "naušnice, torbice... heklanje... dosta nakita, velike torbe... prepoznatljivi stil...". Opet "Prolaznik"... 0:44

Nebo

Sinoć navečer bili su jako lijepi oblaci na zapadu.
Sljedećeg tjedna očekujem jedan mali fotoaparat, pa će biti novih fotografija na blogu.
Maloprije sam pogledao "Nedjeljom u 2", interview s Rambom Amadeusom Svjetskim Mega Carem. Bilo je zanimljivo...

subota, 20.05.2006. @ 15:40

Have a nice day

Ne znam što da pišem. Idem se vozati biciklom. Dan je lijep.

petak, 19.05.2006. @ 01:46

Haaška škola

Sad je 1:45. Piše o Ojos de brujo u novinama.
Jede mi se nešto slatko.
Mogao bih sutra praviti kolače. Mmm, dobra ideja.
Ujutro ću kupiti sve sastojke. Čokoladu...
Zaboravio sam u Zenici otići do slastičarnice.
Bio sam, zapravo, prvoga dana. Popio sam salep i pojeo pitu od jabuka.
Kasnije sam došao dvaput, na bozu.
Bolje hladan salep, nego vruća boza...
Film na prvom ali ne gledam. Samo slušam. Ali ne razumijem francuski. Samo ponešto.
Listam novine... Unatrag...
Van Gogh, Mondrian, Haaška slikarska škola...
Imam još vremena za otići. Do 4.6.
Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb.
Još samo 18 dana do zatvaranja...
Sad je 1:58.
Sjetio sam se anegdote iz Zenice, iz sredine osamdesetih, a zove se "Bečka škola". Drugi put ću ispričati. Možda.

četvrtak, 18.05.2006. @ 23:53

Novine

Bio sam u Vidu oko 3, provozao se. Cesta je opasna. Nedostaju mi nizozemske biciklističke staze. Kad sam tamo bio (1994.) nisam imao bicikl.
Bilo je vruće danas. Pio sam puno vode. Od sad je nosim kud god krenem, 1/2 L, na biciklu ili u džepu. Vratio sam se brzo i popio kavu polako, blizu Neretve.
Čitam novine. Ponoć je već prošla, 1:05...

Mostar Sevdah Reunion & Ljiljana Buttler. 31. svibnja u Zagrebu.
Morrissey - 6. srpnja.

Našao sam nešto za čitanje: Hysteria and cyberspace: Interview with Zizek (English).

Hysteria, or neurosis in general is always a position of questioning.

Slavoj Žižek

Sutra ću.
Sljedećeg tjedna posvetit ću se slikanju! Idem na likovnu koloniju, moram malo trenirati.
Spomenuli su na TV psihologa Lacana kojega se nisam mogao sjetiti, pa sam upisao u Google...
Postoji vjerovatnoća da uskoro dobijem novi fotoaparat...
Razmišljam promijeniti mobitel. Stari mi dosadio.
Ili da mami kupim novi TV. I satelitsku. Digitalnu.
Vidio sam večeras reklamu za neke vrlo zanimljive knjige (filozofija, arheologija, mistika...), zapamtio sam, pa ću ih potražiti... Ne gleda mi se TV, idem nastaviti s novinama, pa na spavanje. Čitam: Reizdanje epohalnog albuma iz 1981. godine, PLES S AFRO DUHOVIMA, Brian Eno i David Byrne, "My life in bush of ghosts"...

Koliko vremena odvajate za čitanje dnevnih novina?
Čitate li svakoga dana?

utorak, 16.05.2006. @ 23:59

Budgie

Opet sam bio u Opuzenu (na slici). Drag gradić. Na jednom mjestu popio sam kavu, a na drugome travaricu i jeo (ekološki uzgojene) jagode... Uživao sam svim čulima, zaista. Najviše vidom.
Vidio sam lijepe radove jedne mlade slikarice. A vidio sam i nju. Sviđaju mi se.
Na povratku u Metković svratio sam na čašu bevande, popio dvije i poslušao izvrsnu pjesmu neke grupe koju nikad dosad nisam opazio. Blues. Zapravo rock. Hard rock. Ime im sadrži tri riječi. Nisam zapamtio.
Jutros sam slušao grupu Budgie. Progressive rock. Nešto slabo poznato, a jako dobro (za moj ukus). Prvi put sam ih čuo prije skoro petnaest godina, a preporučio mi ih (između ostalih starih dobrih bendova) jedan veliki prijatelj koji sad živi u Zagrebu. Dugo se nismo čuli. Nadam se da ću uskoro gore, pa bismo se mogli sresti na kavi u gradu. Razgovarali bismo o glazbi (o čemu bismo drugome), popili kafu, ispričali neki vic i smijali se. Kad se tako sjetim ljudi, kao da im prizovem duh i osjetim prislutnost... Ljudi komuniciraju i intuitivno. Mislima i osjećajima. Na daljinu.
Ujutro ću imati raznih poslova, puno telefonskih kontakata, pa se moram naspavati.
Promijenio sam vrijeme objavljivanja, već je srijeda, 2:31...

Ne da mi se još ići... Otkrio sam da je budgie - papiga! Meni sliči na običnu tigricu. Imao sam ja takvoga tigrića. Zvao se Kićo. 2:53...

ponedjeljak, 15.05.2006. @ 17:38

Sablast

Postavio sam nekoliko mp3 pjesama: Sablast.mp3 (1,4 MB).

Ko anđeli oštrih zjena
bešumno ću ja, o snena,
do kreveta tvoga doći,
sa sjenama gluhe noći.

Poput mjesečine blijede
moj poljubac bit će leden.
Milovat ću te k'o zmija
što se oko rake svija.

A kad stigne zora siva
prazno mjesto gdje uživah,
mrznut će te lednim dahom.

Kao drugi nježnostima,
nad tobom, nad tvojim snima,
ja hoću da vladam strahom.

Tekst: Charles Baudelaire
Glazba: Melancholic Babies

Ostale pjesme poslušajte na stranicama vokalno-instrumentalnog sastava Melancholic Babies. Napominjem još jednom da je kvalitet vrlo slab, snimljene su starim kazetofonom marke RIZ (Radio Industrija Zagreb), u mono tehnici. Digitalizirao sam ih na 64 kb/s.

Mixed emotions

Vratio sam se iz Zenice prije jedan sat. Glava mi je puna kao i kofer. A srce puno više nego ruksak.
Dobio sam od prijatelja dvije knjige. Jednu o smrti, drugu o Neretvi. Prvu sam ostavio baki, a ovu ću dati tati. Meni se ništa ne čita. Samo mi se spava.

This world is a comedy to those that think,
a tragedy to those that feel.

- Horace Walpole

Archive for AlongTheWay can be accessed at:
http://groups.yahoo.com/group/AlongTheWay/messages

Vrijeme sam proveo skanirajući stare fotografije i prebacivajući muziku s magnetnih traka na laptop. Sutra ću poslati jedan dio ali ne očekujte previše. To je ipak snimljeno daleke 1993. godine, u trenutcima kada bi iznenada došla struja, pa bismo okupljali muzičare, hitro kuhali leću ili rižu, gorki čaj, malo poslušali radio, a nakon što bi se prijatelji okupili, svirali smo na starim, tvrdim, petožičanim i četverožičanim gitarama i tu tragikomičnu muziku odmah snimali radiokazetofonom marke RIZ, na stare audio kazete. Nakon dva-tri sata svjetla iznenadio bi nas mrak, koji bi se zadržavao dva-tri dana. Palili bismo uljanice i čekali ponovni dolazak svjetla.
U prošlotjednoj Zenici sreo sam brojne prijatelje i poznanike:

- Kako je?
- Dobro je. Nije loše.

- Šta ima?
- Nema ništa.

Hvala dragom Bogu što nije gore.
Pisao bih o detaljima kada bi opisivanje svega što sam vidio i čuo imalo smisla. Svaki dan bio je prebogat mislima, riječima, događajima. Gledao sam kablovsku TV, kanal "National Geographic" najviše. Jeo sam pitu od sira. Pio sam sok od divlje jabuke. Spavao sam puno. Sanjao malo. Nisam išao na internet. Bio sam na groblju jučer. Opekao sam svijećom desni kažiprst. Kad sam se vratio, otvorio sam onu knjigu (Osho: Smrt - najveća izmišljotina) koju mi je poklonio prijatelj, i pogled mi je pao na podcrtanu rečenicu: "Nepodnošljiva bol ne postoji"...

nedjelja, 07.05.2006. @ 09:15

Sex

Spominjali smo Freuda. Rođen je na jučerašnji dan, 1856. godine, u mjestu Freiberg u Moravskoj (današnji Pribor u Češkoj), a umro je 23. 9. 1939. godine, od raka grla. Pušio je puno.

Veliko pitanje na koje nije dat odgovor i na koje nisam ni sam u stanju da odgovorim poslije trideset godina istraživanja ženske duše glasi: što žena zapravo želi?

http://bs.wikipedia.org/wiki/Sigmund_Freud

Muškarac je sretan s bilo kojom ženom dok je ne zavoli.

Slijedi vic o Lali i Sosi (vojvođanski likovi, muž i žena, poput Muje i Fate):

Odu Lala i Sosa kod liječnika. Požale se da boluju od konstantne glavobolje, imaju nizak tlak, depresivni su i općenito lošega zdravlja. Upita ih liječnik vode li ljubav redovito. Oni odgovore: "Nikako, gospon' doktore".
"Pa u tome je problem, trebate svakoga dana voditi ljubav i bit ćete zdravi" - posavjetuje ih liječnik.
Čim su izišli iz ambulante, Lala i Sosa skrenu u obližnje polje kukuruza i skinu se. Prolaznici se počeše krstiti gledajući ih što rade. A Lala reče: "Vidiš, Sosa, kako je naš svet primitivan. Ovi ljudi misle da se mi seksamo, a mi se lečimo". cerek

subota, 06.05.2006. @ 10:41

Podsvijest

Sanjao sam kako sam jučer napisao točan povod nekidašnjeg gubljenja živaca. Glavobolja je bila uzrok ali nešto sam zaboravio napisati. Podsvijest je to skrila. A pošto vjerujem da treba osvijestiti sve nesvjesno, odlučio sam pisati o tome. Sad nemam vremena jer idem nekamo.

There's a big difference between you as the
musician and the music that you're playing in
the cosmic orchestra.

Sometimes, you'll all play together.

Sometimes, though, you'll be required to play
all alone.

And sometimes, you'll just be expected to sit
there quietly.and do absolutely nothing.

But, even your silence is part of your music, too.

- Chuck Hillig

četvrtak, 04.05.2006. @ 09:53

Kos

Sigurno vam se dogodi da tražeći jednu stvar pronađete neku drugu, koju ste nekad prije bezuspješno pokušavali pronaći. Tako se ovih dana meni dogodilo da sam naletio na tablature (pojednostavljene note za gitaru) za pjesmu Blackbird (The Beatles), što mi prije nije uspjelo. Našao sam ih na: www.guitarnoise.com. To mi je jedna od najdražih pjesama uopće. Mislio sam da je nikad neću skinuti, a sad mi se čini vrlo jednostavnom. Uvježbat ću je.
Poslušao sam nekoliko različitih izvedbi i najviše mi se svidila ona koju izvodi Sarah McLachlan. Primjetio sam kako je Sarah pametna umjetnica, ponudila je svoje pjesme za download u mp3 formatu (196 kb/s) ali to naplaćuje (prema trajanju pjesme).
Prvom prilikom kupit ću neki njen CD.

"The Sarah McLachlan Foundation is dedicated to the advancement of music education for young people in Canada, and in particular, to benefit youth in under-served communities." (www.smmo.com)

srijeda, 03.05.2006. @ 01:10

Kad san bija lud i mlad

Odgledao sam zanimljivu emisiju o psihologiji, o Freudu, Jungu i jednom trećem velikom psihoanalitičaru, kojega smo spominjali na blogu ali mu se sad ne mogu sjetit imena. Potražit ću tekstove Slavoja Žižeka ali ne večeras.

Ruzinavi brod

Više ne pantin ča san tija kad san bija lud i mlad.
S kime san cile noći bija, s kin san karta, s kin san pija.
I ko je sve za menon plaka kad bi odrišiva kraj.
Možda me tamo, di sad iden, čeka raj.

Debelin moren sad me vozi stari ruzinavi brod
Po provi mu restu friži, a timun mi uvik biži
Tamo di bi tija i tamo di ne bi smija.
More je izabralo put.

Na kraju. Moran ti reći da već dobro vidin kraj.
Da su valovi sve veći i da mi ne liči na raj.
Samo olupine stare ča su zarile za dno.
Pa mi ono ča san tija, ča san godinama snija......nije to.

www.marijanban.hr/pjesme.htm

utorak, 02.05.2006. @ 18:01

Ludilo s kraja svijeta

Jučer me bolila glava namcor

od kiše i niskoga tlaka, pa sam pio crno vino. Nakon tri čaše izašao sam vani, udahnuti zraka, potražiti joint smokin

(I like marijuana) jer to je meni najefikasniji lijek protiv svih vrsta glavobolje. Tablete ne pomažu, osim nekih američkih koje smo dobivali u humanitarnoj pomoći, u Zenici. Pri prolasku kraj jednog kafića, neki poznanici su me pozvali na piće. Nisam htio piti ali na njihov nagovor sam ostao i naručio vino i vodu i dobio običnu vodu iz česme. U čašu je upala kap kiše kroz šuplji krov, pa nisam htio piti. Kad sam popio vino, prešli smo u drugi kafić, konobar mi je donio led u čaši, a zaboravio je donijeti vodu. Rekao sam mu da ne pijem s ledom, pa ga je izbacio u žardinjeru, a vodu mi nije donio. Rekao sam mu kako je neki grčki filozof rekao da samo barbari piju čisto vino, a kulturni ljudi razrijede vino vodom. Popio sam i tu bočicu vina, pa smo prešli u treći kafić gdje sam popio samo gutljaj vode iz vodovoda, pune klora, a vino nisam pio. Konačno sa se odvojio od poznanika, koji je ostao s nekom curom ali sam tad napravio grešku. Nisam znao kud sam krenuo, pa sam ušao u četvrti kafić i naručio još jedno vino i bocu vode. Nakon što sam to nabrzinu popio, krenuo sam u peti kafić, s namjerom da uzmem samo bocu vode. Još uvijek me bolila glava. puknucu

Na ulazu kafića shvatio sam da nemam dovoljno novca. Tu sam vidio prijatelja koji mi je dao nekoliko kuna. Za šankom su bili moji poznanici s kojima nisam želio razgovarati u pijanom stanju, pa nisam ušao u taj kafić. Otišao sam u susjedni kafić, međutim, promašio sam vrata i udario nosom u staklo. headbang

Potekla mi je krv. Svi su se nasmijali. smijeh

Konobari su prišli ali umjesto razumijevanja pokazali su drskost, pa sam počeo vikati na njih - zašto nisu zatvorili taj prolaz - uopće se nije vidilo da to nisu vrata, bilo je vrlo zamračeno... cool

Netko je skočio na mene, nisam ni vidio da sjedi tu u mraku, pokraj nepostojećih vrata. Udaljio sam se hitro(.hr). Bilo mi je žao jer sam ga mogao povrijediti (bacio sam jednu stolicu preko njega). Zatim sam otišao po bicikl i nekoliko sati jurio ulicama (vrtio se u krug) da alkohol ispari. Pio sam vodu. Vikao sam razne budalaštine... burninmad

Jutros uopće nisam bio mamuran, glavobolja je prestala tokom noći, a svo vrijeme pio sam mnogo vode i to mi je pomoglo. Bio je sunčan dan, provozao sam se biciklom i uživao, a kasnije svirao gitaru i harmoniku.
Ne osjećam nikakvu grižnju savjesti zbog sinoćnjeg napada ludila nut

i baš me briga što tko misli o meni u ovom gradu.

ponedjeljak, 01.05.2006. @ 07:56

Fly me to the Moon

"Dobro jutro, Hrvatska" i "Na rubu znanosti" najbolje su mi emisije na HRT, ali često ih propustim jer u vrijeme njihovog prikazivanja ne budem pred TV-om. Jučer sam se naspavao preko dana, pa sam ustao ranije nego inače. Upravo kad sam sjeo pred računalo, začuh ovu pjesmu u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska":

Fly me to the Moon
Let me play among the stars
Let me see what spring is like
On Jupiter and Mars
In other words, hold my hand
In other words, baby, kiss me

Fill my heart with song
And let me sing for ever more
You are all I long for
All I worship and adore
In other words, please be true
In other words, I love you

Fill my heart with song
Let me sing for ever more
You are all I long for
All I worship and adore
In other words, please be true
In other words, in other words
I love ... you

Frank Sinatra

Mislio sam da sviraju gosti iz američke vojske ali to su bile uniforme HV. Truba i kontrabas. Fly me to the Moon...

Sretan Praznik rada!

U subotu sam s mojim starim bio u Ljubinju, na vjenčanju jedne rodice. Moja prabaka i njen pradjed su brat i sestra. To je valjda treće koljeno. Bilo mi je lijepo, bilo je puno lijepih đevojaka, a najljepše su moje rodice.
Plug mi je posudio fotoaparat, pa sam snimio mnogo fotografija i dva kratka filma, međutim, bez zvuka. Možda je greška na mojemu laptopu, zbog najnovijeg DivX codeca, nadam se. Na jednom filmu tata rodice koja se udala, svira usnu harmoniku. Odličan je.
Vjenčanje je obavljeno u općini, a zatim je održan obred u crkvi (na slici).

Vratili smo se oko 1 ujutro. Izašao sam u šetnju gradom, a oko 3 ujutro otišao u disko. Tu sam vidio još mnogo lijepih djevojaka, ali sam ostao sam i vratio se kući, pjevušeći pjesmicu Ede Maajke "Prži se srce moje od ljubavi tvoje, drugi nam sreću kroje, tužni smo oboje..." i mislio na moju najdražu koja je otišla daleko, a ja sam ostao sam sa samim sobom...

Večeras sam googlao na upit "Jung" i "star symbol", a kasnije gledao Hitchcockove Ptice i čitao ovaj tekst: www.awakeninthedream.com/bushchrist.html. Citiram:

For the believing Christian, Christ is everything, but certainly not a symbol, which is an expression for something unknown or net yet knowable. And yet he is a symbol by his very nature. Christ would never have made the impression he did on his followers if he had not expressed something that was alive and at work in their unconscious.

- Carl Gustav Jung

Otvorio sam nekoliko pronađenih stranica o simbolima:
http://paganwiccan.about.com/library/weekly/aastarpoints.htm

The pentacle is often used as an identifying piece of jewelry for Pagans, much like the way Christians wear a crucifix...

www.thestarlink.net/meaning_of_star.htm

Thinking of the Star, first of all, gives each of us the feeling that we are shining with light. Actually, shining beings - each of us. In this state we feel secure but free, and can be more loving, more accepting of other people.

Dan ću provesti neradno, pogledat ću dokumentarni film "Putovanje s Che Guevarom" na DVD-u, piti samo vodu. Kiša još nije stala, pa ne mogu provozati novi bicikl.