Tko se zadnji smije
najvjerovatnije je napravio backup

NOCTURNE

No inverno, as noites so mais duras
porque a pá está atrasada.

` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `

Refresh your faith, but not with talking.

You have secretly refreshed your desires.

As long as desires are fresh, faith is not;

for it is these desires that lock that gate.

Rumi
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `

Underneath the superficial self, which pays attention to this and that, there is another self more really us than I. And the more you become aware of the unknown self -- if you become aware of it -- the more you realize that it is inseparably connected with everything else that is. You are a function of this total galaxy, bounded by the Milky Way, and this galaxy is a function of all other galaxies. You are that vast thing that you see far, far off with great telescopes. You look and look, and one day you are going to wake up and say, "Why, that's me!" And in knowing that, you know that you never die. You are the eternal thing that comes and goes, that appears -- now as John Jones, now as Mary Smith, now as Betty Brown -- and so it goes, forever and ever and ever.

- Alan Watts

"Thousands of candles can be lighted from a single candle, and the life of the candle will not be shortened.
Happiness never decreases by being shared."
- Buddha

"Three things cannot be long hidden, the sun, the moon, and the truth"
- Buddha

"This enchanting story still brings tears to many who read it. Its purpose is to help you reclaim your memories of earlier times and great, forgotten civilizations upon this planet..." - Solara

*PSIHIJATRIJA*

---

Svanulo je, sunce je granulo u sobu, pomislih :
"Još jedan dan manje bliže grobu.".
Usta san i lagano diza roletnu i skužija:
"Jebate, želin minjat planetu.".
Napokon upalija sve klikere,
odlučija odjebat sve mamine sinove i šminkere.
I perverzne, bezvezne atmosfere di svi trepere i stežu sfingtere.
I svi se znoje od nervoze jer se boje da je premalo stvari kojima
će prišiti: "Moje!". Dobre barbe i tete vole lipit etikete, a ja,
nisan sa ove planete. Ja san čudno dijete, nosin čudne epitete,
iman čudne sklonosti. Mama, oprosti.

REFREN

Psihijatrija, ja san izvan tokova, donesi naranča, banani, sokova.
Psihijatrija, baš bi mi godila, šta je to mater rodila.

Tog kobnog jutra u mojoj glavuši, stari, probudili su se podstanari.
Grinte, Lude i Bena su preuzeli inicijativu na sredini terena.
"Hey, good day!", prvi će Lude, "mene zorom bude žute amplitude.".
"Meni ništa ne valja!", nato će Grinte,
dok je Bena cilo vrime cuca peperminte.
I promrlja samo: "Meni je baš genza,
imat ću brdo para i vozit Mercedesa benza.".
Nadoveza se Lude:
"Ma, biće šta bude i doće vrime kad će ententinesavarakatine.".

REFREN

Psihijatrija, ja san izvan tokova, donesi naranča, banani, sokova.
Psihijatrija, psihija odmila, šta je to roda donila.

Stiglo me vrime, dragon san reka, došli su po mene iz daleka.
Toster je u portu, hodi se obuci, jer na me čeka posteja meka.
Reka san, odlazin, idem i ja, pravac psihijatrija.
Kakva divna planeta, divnog li svijeta što tu šeta,
niko nikom ne smeta i baš je šteta, šta svi ne dođu vamo,
jer tu je tako bajno, puno teta nam dava pilula, tableta.
I baš je sranje, baš je super peh, šta svi ne dođu na planetu di
vlada samo smijeh i ludilo, sve je dobro,
moj pobro, neman briga i baš mi je prva liga.
Svakog prvog dobijem plaću, odem u birtiju i sve potrošim.

REFREN

T.B.F.

Cool , Cool, Cool, Cool!

Only fool wants to be cool!
We want fear, here, fear, here!
Fear, here, fear, here, fear here!
Adrenalin, horror camping, bungee jumping!
Adrenalin, horror camping, bungee jumping!
...!

R.A.S.M.C.

Tko o drugom loše zbori, dvaput je od njega gori!

Andrew Geoffrey Kaufman (January 17, 1949 – May 16, 1984) was a New York-born American self-described "song and dance man". Though many refer to him as a comedian, Andy himself hated this, saying "I never told a joke in my life". He is one of the most famous practitioners of anti-humor. He was also a composer. He graduated in 1971 from a now-defunct Grahm Junior College where he studied television and completed projects that informed his later work.
From Wikipedia, the free encyclopedia.

Iran je smješten na raskrižju velikih migracijskih i trgovačkih putova, između Mezopotamije i doline Inda, središnje Azije i Perzijskog zaljeva. Od najranijih vremena bio je važan dio tog kulturnog krajolika. Veliki planinski lanci koji okružuju visoravni, pustinje i plodne doline te različiti klimatski uvjeti, utjecali su na kulturni razvoj. U dolinama i na visoravnima ispresijecanim planinskim masivima stvorene su kulture nezavisnih umjetničkih stilova. Doline na jugozapadu bile su pod mezopotamskim utjecajem, no one su ujedno i mjesto kasnijeg ujedinjenja i stvaranja carstva.

Iran: Prapovijesno i rano povijesno doba

Kasni neolitik
oko 6500. - 5500. g. pr. Kr.

- najstarija staništa na otvorenom
- kolibe od šiblja ili od blata
- ručno izrađena keramika oslikana geometrijskim motivima ili jednostavnim prikazima životinja
- kameno posuđe
Tepe Zaqeh, Sakkizabad

---

Eneolitik
oko 5500. - 2900. g. pr. Kr.

- pojava gradova s nekropolama
- kovano, a kasnije i lijevano bakreno oruđe
- slikana keramika; počeci korištenja lončarskog kola
- upotreba valjkastih pečatnjaka - utjecaj južne Mezopotamije
- izum protoelamitskog pisma

Tepe Zaqeh, Qazvin
Čoga Miš, Khuzistan
Suza
Tell-i Bakun, Fars
Tepe Yahja, Kirman

---

Brončano doba
oko 2900. - 1300. g. pr. Kr.

- gradovi s palačama i hramovima
- razvoj trgovine
- ukopi s oružjem, oruđem, nakitom, konjskom opremom i grobnim prilozima
- pojava uglačane sive keramike
- rano elamitsko razdoblje (2000 - 1500. g. pr. Kr.)

Suza, glavni grad Elama
Sakkizabad, Qazvin
Suza, Khuzistan
Čoga Zanbil, Khuzistan
Šahdad, Kirman
Šahr-i Sukhta, Sistan
Tepe Hissar, Semnan

---

Željezno doba
oko 1500. - 600. g. pr. Kr.

- otkriće željeza
- seobe nomada sa sjevera prema iranskoj visoravni
- gradnja utvrda
- srednje elamitsko razdoblje (oko 1500. - 1000. g. pr. Kr.)
- osvajanje babilonskih gradova
- gradnja zigurata Čoga Zanbil
- neoelamitsko razdoblje (oko 1000. - 500. g. pr. Kr.)
- "luristanska bronca"
- Asirci osvajaju Suzu 646. g. pr. Kr.

Sakkizabad, Qazvin
Tepe Sialk, Kašan
Suza, Khuzistan
Čoga Zanbil, Khuzistan
Marlik Tepe, Gilan
Hasanlu, Azerbajdžan
Ziwiye, Kurdistan

---

Iran u antičko vrijeme

Međani
674. - 550. g. pr. Kr.

- Međani naseljavaju sjeverozapadni dio Irana
612. - međanski kralj Kiaksar u savezu s Babiloncima pobjeđuje u ratu protiv Skita i Asiraca, ujedinjuje Mediju, reorganizira vojsku i upravu; glavni grad Ekbatan
- naseljavanje Perzijanaca u pokrajinu Fars

Ahemenidi
558. - 550. g. pr. Kr.

558. - 530. - vladavina Kira Velikog
550. - Kir Veliki kod Pasargade pobjeđuje Astiaga, kralja Međana
539. - Kir zauzima Babilon
530. - 532. - vladavina Kambiza
525. - Kambiz zauzima Egipat
522. - 486. - vladavina Darija I
522. - Perzijsko Carstvo širi se do rijeke Ind
520. - 490. - gradnja palače u Perzepolisu
490. - poraz Perzijanaca na Maratonu
486. - 465. - vladavina Kserksa I
480. - 479. - međanski ratovi; razaranje Atene; pobjeda Grka kod Salamine
465. - 424. - Artakserks I
423. - 404. - Darije II
404. - 359. - Artakserks II
359. - 338. - Artakserks III
336. - 330. - Darije III
330. - Aleksandar Veliki zauzima Perziju
323. - Aleksandar Veliki umire u Babilonu, državom vladaju njegovi generali

Seleukidi
312. - 138. g. pr. Kr.

312. - 306. - pod Seleukom I Iran postaje dio carstva Seleukida
247. - Parti proglašavaju nezavisnost i osnivaju vlastitu državu pod dinastijom Arsakida

Parti
247. g. pr. Kr. - 224. g. po Kr.
- Mitridat I pobjeđuje Seleukide i postaje Veliki kralj
- Parti vladaju Iranom i Mezopotamijom
123 - 87. - Mitridat II učvršćuje partsku hegemoniju
66. - ugovor s Pompejom o granici na Eufratu
53. - poraz rimske vojske pod Krasom, počinju stalni sukobi između Parta i Rimskog Carstva
20. - August sklapa mir s Partima
113. - 114. g. po Kr. - Trajan zauzima Armeniju i Mezopotamiju
117. - Hadrijan sklapa mir s Partima, Rimljani se povlače iz Mezopotamije
224. - vazalni princ Ardašir I pobjeđuje Velikog kralja Parta Artabana IV osniva dinastiju Sasanida

Sasanidi
224. - 651. g.

240. - 271. - Šapur I
260. - car Valerijan postaje zarobljenik Šapura I
288. - sporazum između cara Dioklecijana i Sasanida, granica na Eufratu
309. - 379. - Šapur II pobjeđuje Rimljane u Mezopotamiji i Armeniji
562. - Khusro I i Justinijan potpisuju vječni mir
630. - Muhamed osvaja Meku
636. - 642. - islamska vojska pobjeđuje u bitkama kod Qadisiyya u Iraku i Nihavandu u Mediji
651. - ubijen posljednji sasanidski kralj Yazdgard III, Sasanidsko Carstvo postaje kalifat
651. g. po Kr. - početak islamskog razdoblja
661. - dinastija Omajida u Damasku
749. - 1258. - kalifat Abasida
762. - kalif al-Mansur osniva Bagdad
786. - 809. - kalif Harun al-Rašid
863. - 883. - Samara postaje glavni grad Abasida
874. - 999. - dinastija Samanida na sjeveroistoku Irana
1038. - vladavina Seldžuka

---

Prapovijest i pretpovijest

Keramika, uobičajeno povezana s poljodjelstvom, javila se na području današnjeg Irana u drugoj polovini VII. tisućljeća. U tom razdoblju nastali su i prvi prikazi ljudskog tijela, uglavnom ženskoga te prikaz žene i djeteta. Sposobnost rađanja i produžavanja vrste stavlja ženu u poseban položaj i povezuje ju s kultom plodnosti.

U razdoblju između VI. i IV. tisućljeća razvijale su se međusobno nezavisne regionalne kulture, a naselja su postajala sve brojnija. Rukom izrađene keramičke posude ukrašavane su geometrijskim motivima i stiliziranim prikazima životinja. Na sjeveru središnjega Irana, na gornjoj iranskoj visoravni izrađivane su vrlo fine kamene posude.

Od IV. tisućljeća postupno je u upotrebu ulazilo lončarsko kolo; keramička proizvodnja dosegla je vrhunac u izradi slikanih posuda vrlo tankih stijenki. Osobito je bio omiljen prikaz muflona i kozoroga, a i drugih vrsta životinja.

Nastajali su gradovi koji su zbog dugotrajne naseljenosti tvorili umjetne brežuljke nazvane tepe na perzijskom jeziku (semitski tell) s posebno određenim mjestima za mrtve – nekropolama.

Zemljopisni i klimatski uvjeti jugozapada pogodovali su naseljavanju pa su velika naselja, nastala u ranim razdobljima, prerastala u velike gradove u kojima je, utjecajem Mezopotamije, počela upotreba valjkastih pečatnjaka i nastalo protoelamitsko pismo.

---

Elamiti

Jugozapadni dio Irana – Khuzistan, Grci su nazivali Elymais, a Rimljani Susiana. Odakle su se doselili Elamiti, stanovnici te države - saveza većeg broja manjih gradova-državica - nije poznato. Potkraj III. tisućljeća Elam se, nakon dugotrajnih sukoba sa sumerskim i akadskim državama, napokon osamostalio i osnovao svoju državu, glavni grad koje je bio Suza. U trajnim sukobima sa susjednim državama u XIII. st. pr. Kr. osvojili su Babiloniju pa je tako u Suzu, kao ratni plijen, dospio Hamurabijev zakonik (1792. - 1750. g. pr. Kr.) koji je tu i pronađen. Država je u tom razdoblju dosegla vrhunac o kojem svjedoče i ostaci velikih gradova i hramova u Haft Tepe, Suzi i Čoga Zanbilu.

Bez obzira na značajne kulturne i trgovačke veze koje su Elamiti imali sa Sumeranima, koji su imali vlastito pismo, protoelamitsko se pismo u Elamu formiralo već potkraj IV. tisućljeća pr. Kr. Ispisivane su dvije vrste natpisa: administrativni tekstovi na glinenim pločicama – popisi robe, potvrde i inventure te tekstovi na kamenu i metalu. Sa sve većom upravom i sve udaljenijim trgovačkim odredištima rasla je upotreba pečatnjaka pa se sve više upotrebljava valjkasti pečatnjak. Pojedini su nam ideogrami i brojke poznati, no još nije moguć potpun prijevod tekstova. Neoelamitski je bio jedan od službenih jezika perzijske države – uz perzijski jezik Perzepolisa i semitski jezik Babilona.

---

Prapovijest i pretpovijest

Iranska visoravan omeđena je na sjeveru gorjem Elbrus, a na jugozapadu gorjem Zagros. Srednji je dio zaravan na visini od 500-2000 metara nadmorske visine, veći dio koje, osim stepa, čine dvije slane pustinje, slano jezero i močvare. Klima je suha kontinentalna s vrućim ljetima i hladnim zimama. Poljodjelstvo je stoga zadovoljavalo osnovne životne potrebe. Korištenje rudnih bogatstava, prvenstveno bakra i poludragog kamenja, počelo je u VI. tisućljeću. Razvijala se bogata razmjena sa susjednim pokrajinama, šireći se tijekom IV. i III. tisućljeća pr. Kr. na udaljenije krajeve - Elam i Mezopotamiju - zainteresirane za trgovinu luksuznim predmetima. Ranopovijesni gradovi nastali su na rubu pustinje Lut uz velike i važne trgovačke putove koji su spajali Središnju Aziju i Mezopotamiju, npr. Šar-i Sukhta, Tepe Yahya i Šadad svjedoče svojim materijalnim ostacima o jačini tih zbivanja.

---

Sjeverni Iran

Pokrajine Gilan i Mazanderan na sjeveru su Irana između Kaspijskog jezera i gorja Elbrus. Plodnija područja Mazanderana jugoistočno od Kaspija bila su naseljena već od VI. i IV. tisućljeća pr. Kr. pa su se tamo razvila i važnija naselja, npr. Tureng Tepe, Tepe Hissar i Šah Tepe iz kojih potječe karakteristična jednobojna keramika.

Povezanost s ostalim pokrajinama i tragovi kulturnih utjecaja Turkmenistana zamjetljivi su od najranijeg neolitičkog sloja Tureng Tepea, a od III. tisućljeća pr. Kr. karavanski putovi iz današnjeg Afganistana, iz kojega se već u to vrijeme uvozio lapis lazuli, vodili su preko Tepe Hissara prema Mezopotamiji.

Prirodne prepreke - obala jezera s jedne i gorje Elbrus s druge strane - otežavali su doticaje Gilana s drugim pokrajinama visoravni. Blaga klima i bogato tlo pogodovali su stvaranju nezavisne i bogate kulture koja se po stilskim obilježjima jasno odvaja od regionalnog okružja.

Bogati i važni nalazi iskopani su na lokalitetima Kaluraza, Kalar Dašta, Hurvina i u okolici Amlaša. Osobito se ističu bogati grobni prilozi nekropole u Marlik Tepe, otkrivene 1960. g. - zlatne posude, muške i ženske statuete te brojne zoomorfne statuete.

Zoomorfne posude iz Gilana

Posude načinjene u obličju životinja nedvojbeno su najljepši predmeti kulture Gilan. Ističu se visokim umjetničkim izrazom i savšenom izradom. Upotrebljavane su za libaciju, tj. obredno ili žrtveno izlijevanje tekućine kad se za očišćenje prilikom ukopa iz njih izlijevala voda, ulje, mlijeko, vino ili možda krv žrtvovane životinje. Zbog toga na "leđima" imaju otvor za ulijevanje tekućine, a za izlijevenje služila su usta životinje u obličju koje je posuda načinjena.

Ljepotom posuda i brončanih zoomorfnih statueta, te antropomorfnim statuetama osobito se ističe nekropola Marlik Tepe.

Prikazane životinje, zebu - indijski grbavi vol, jeleni, kozorozi, obitavali su u prirodnom okružju stanovnika koji su se bavili poljoprivredom i lovom pa su kao grobni prilozi simbolično nadomještavali svakodnevicu u drugom životu. K tome, bik, kozorog i jelen su životinje povezane s rađanjem. Možda se u tom svjetlu mogu promatrati i statuete muškarca i žene naglašenih spolovila.

---

Luristan

Područje Luristana obuhvaća središnji planinski masiv Zagrosa, južno od Kermanšaha, bogat metalnom rudom i ispresijecan plodnim dolinama i visoravnima. U takvim se pogodnim uvjetima počela razvijati jedna od prvih značajnih ranopovijesnih kultura Irana između III. i I. tisućljeća pr. Kr.
Kultura Luristana, a posebno njezini brončani artefakti zainteresirali su stručnjake tek tridesetih godina XX. stoljeća, kada su tržište umjetnina preplavili brončani predmeti koje su slučajno pronalazili lokalni stanovnici. Sustavna iskopavanja poduzeta su tek šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su stručnjaci nastojali mnoštvu predmeta dati znanstveni okvir koji je do tada izostao zbog nedostatka arheološkog konteksta. Unatoč tome, mnogo toga još nije rasvijetljeno. Luristanska kultura nije poznavala pismo pa rekonstrukcija običaja samo na temelju materijalnih ostataka onemogućuje njihovu pouzdanu interpretaciju.

Bogato ukrašeni predmeti svjedoče ne samo o originalnom i nezavisnom stilu već i o jedinstvenoj ikonografiji prikaza životinja, ljudi i božanstava.

Luristanska bronca

Mnogo je predmeta kojima je mjesto nalaza nepoznato, no ipak se može ustvrditi da brončani predmeti uglavnom potječu iz grobova, a rjeđe iz svetišta - zajedničkih vjerskih središta, npr. Sorkh-Dum, oko kojih se u nekoj vrsti amfiktionije* okupljala zajednica plemena na vjerskim svečanostima, u kojima su predmeti ostavljani kao votivi.

Predmeti pronađeni u grobovima svjedoče o bogatstvu i prestižnoj ulozi ratničkog društvenog sloja zaokupljenog ratovanjem, lovom i konjima. Asirski pisani izvori spominju kako se trgovalo iranskim konjima koji su, k tome, bili i vrijedan plijen.

Predmeti pronađeni u grobovima nisu bili u svakodnevnoj upotrebi, služili su prilikom ceremonija i kao oznaka pokojnikova ranga.

Najčešći ukras na predmetima su prikazi životinja: lavovi, kozorozi, bikovi; uglavnom divlje životinje za koje se vjerovalo da imaju čudesnu, nadnaravnu snagu tako da i pojavom na ukrasu štita ili na sjekiri utjelovljuju snagu i moć onoga koji ih posjeduje i koji će sebi, zahvaljujući tome, osigurati mjesto u zagrobnom svijetu.

Luksuzno posuđe i ratnička oprema ukrašavani su često i prizorima lova kojim su se mogli baviti samo seoski i plemenski vođe.

---

*amfiktionija – savez grčkih plemena oko nekog zajedničkog svetišta na skupštinama koje su se rješavali i sporovi gradova-država

---

Ahemenidi i Perzijsko carstvo

Zemlja Parsa na jugu i jugozapadu od Urmijskoga jezera prvi se put spominje 834. g. pr. Kr. u asirskim analima Salamanasara III. U tom su području vjerojatno živjela perzijska plemena prije nego što su nastavili migraciju prema jugoistoku, odnosno prema zagroskom prijevoju. Oko 700. g. pr. Kr. smjestili su se u Parsumašu, na ograncima Bakhtiarskih planina, jugoistočno od Suze, u predjelu koji je bio dio elamitske države. Dok su se vodile borbe između Elama i Asirije, Hakamaniš ili – kako ga Grci nazivaju – Ahemenes, osnivač dinastije, okupio je perzijska plemena i krenuo u osvajanje drugih teritorija. Njegov sin i nasljednik Teispes već je nosio naslov "kralj grada Anšana" i svom je kraljevstvu pripojio pokrajinu Pars, današnji Fars. Nakon njegove smrti kraljevstvo je podijeljeno između njegova dva sina: Ariaramna, koji je vladao u pokrajini Pars i Kira, koji je bio "veliki kralj Parsumaša". Ta dva mala kraljevstva nisu se mogla oduprijeti snazi Međana pod Siaksarom pa ih je ponovno ujedinio Kambiz (600. - 559. g. pr. Kr.). Nova era Perzijskog Carstva nastupila je pobjedom Kira Velikog (558. - 530. g. pr. Kr.) nad Astijagom, kraljem Međana. Uskoro su pobijedili svoje suparnike u Iranu, osvojili Afganistan, Anadoliju i Babiloniju i uspostavili temelje carstva koje će se za vrijeme Darija I (522. - 486. g. pr. Kr.) proširiti na sjeverozapadni dio Indije, Egipat, Trakiju i Makedoniju. Neprestane pobune diljem tako golemoga carstva slabile su perzijsku vojsku koja je u slavnoj bitki na Maratonu 490. g. pr. Kr. napokon poražena. Njegov sin Kserkso (486. - 465. g. pr. Kr.), unatoč razaranju Atene 480. g. pr. Kr., nije uspio pokoriti Grke te se nakon poraza kod Salamine 480. g. pr. Kr. i Plateje 479. g. pr. Kr. povukao u Perziju.

Čvrsta uprava i podjela carstva na provincije (satrapije) i vjerska snošljivost koju su veliki kraljevi iskazivali prema vjerama drugih naroda omogućavala je vladanje tako velikom i heterogenom multietnčkom državom. Gradili su putove, kanale i velike sustave za navodnjavanje, velebne palače u Suzi i Perzepolisu. U svom carstvu, prvom u povijesti po veličini, stvorili su carsku umjetnost koja je spojila tradiciju Suze i iranske visoravni s umjetničkim nasljeđem Asirije, Egipta, Grčke i Skitije.

U riznice carskih palača slilo se kao plijen, darovi ili danak pokorenih naroda golemo bogatstvo primjeri kojega su i zlatni ritoni.

Za vrijeme vladavine Darija III Aleksandar Veliki pobijedio je perzijsku vojsku i prekinuo vladavinu Ahemenida.

Ahemenidi: Jezik i pismo

Iranski jezici pripadaju indoeuropskim jezicima, točnije indo-arijskom ogranku. U početku nisu imali pismo pa su se služili pismima koja su već postojala na području carstva. Tako su svi službeni i administrativni tekstovi bili prvenstveno pisani klinastim pismom na elamitskom jeziku.

Darije je poticao razvoj pisma koje bi više odgovaralo perzijskomu pa je nastalo pismo koje je također klinasto, no mnogo je jednostavnije nego elamitsko i babilonsko. Ima trideset i četiri znaka, a koso pisani znakovi odvajaju riječi jedne od drugih.

Tijekom V. st. pr. Kr. staroperzijski jezik postupno nadomješta u službenim tekstovima semitski aramejski kojim se govorilo u velikom dijelu ahemenidskog carstva. Bio je jednostavan, a i alfabetska slova su bila lakša za učenje od klinastih. Aramejski postaje službeni jezik državne uprave pa se često naziva i carski aramejski. Istovremeno nestaju glinene pločice, a u upotrebu ulazi koža i tinta.

Perzepolis

Ahemenidski su kraljevi stolovali u Ekbatanu, Pasargadi i Suzi. Kraljevsku palaču u Parsehu (grčki Perzepolis) u pokrajini Fars izgradio je Darije I (522. - 486. g. pr. Kr.). Smještena na obroncima Planine milosti, palača je izgrađena na golemoj terasi koja obuhvaća 13 hektara, manjim dijelom zasjeca planinu, a većim dijelom je nastala nasipavanjem i ravnanjem zemljišta.

Građa je dopremana iz svih dijelova carstva, odakle su stizali graditelji i umjetnici. Središte palače je Apadana, svečana dvorana za primanje u kojoj su prilikom svečanosti Nove godine primani predstavnici iz cijelog carstva. Prema dvorani su se uspinjali širokim stubištem sa dva oprečna kraka koja s istoka i sjevera vode na srednje odmorište te dalje na gornju terasu. Stepenice su bile široke i plitke, podešene tako da se po njima mogu uspinjati konjanici. Završavale su pred monumentalnim Kserksovim vratima ukrašenim likovima bika s ljudskom glavom kroz koja se dolazilo na gornju terasu s palačama za stanovanje, riznicom i velikom Darijevom i Kserksovom Apadanom - hipostilnom dvoranom visina koje je dosezala 20 metara, a dužina 60 metara.

Radovi koje je započeo Darije I nastavili su njegovi nasljednici Kserkso i Artakserks tijekom sljedećih 120 godina. U Darijevo je vrijeme izgrađena Apadana, Palača i Riznica. Kserkso je izgradio Vrata naroda i "dvoranu sa stotinu stupova". Cijeli je kompleks obuhvaćao i upravne zgrade, arhive, skladišta, radionice i vojarne.
Perzepolis je 330. g. pr. Kr. razorila i zapalila vojska Aleksandra Velikoga.

---

Religija – mazdaizam

Naziv potječe od staroiranske riječi mazdayasna: poklonik Mazde, i označava iransku predislamsku dualističku religiju kojoj prorok Zarathuštra dodaje neke monoteističke elemente. Kada se to dogodilo - još je dvojbeno: jedni smatraju da je to početak I. tisućljeća, a drugi pretpostavljaju da je prorok i vjerski reformator kojeg Grci nazivaju Zoroastres živio potkraj VII. ili početkom VI. st. pr. Kr. i da je tada nastala vjerska reforma prema kojoj je Ahura Mazda postao središte vjere.

O mazdaizmu saznajemo iz pisanih izvora ahemenidskih i sasanidskih kraljeva, kada je bio službena religija, no osnovni je izvor djelomice sačuvana sveta knjiga Avesta. Do današnjih dana mazdaizam su zadržale male vjerske zajednice u okolici Kermana i Yazda. U Indiji ga u obliku parsizma (reformiranog mazdaizma) prakticira iranska etnička zajednica Parsa.

Ahura Mazda (avestički: mudri gospod) je bog u drevnoj staroiranskoj religiji, zatim vrhovni bog u Zarathuštrinom religijskom učenju. Stvorio je svijet iz kaosa na načelu vječnog dualizma između dobra i zla, svjetlosti i mraka. Mudar je i milostiv stvoritelj svjetlosti i svega dobroga. Ahriman je zlo i mrak. Onaj tko slijedi Ahura Mazdu, slijedi istinu i njegova će duša doseći svjetlost; onome koji odabere zlo i laž dosuđen je mrak. U tom etičkom dualizmu zlo će, na kraju vremena, biti pobijeđeno.

Vatra, zemlja, voda i zrak sveti su elementi zoroastrizma.
Vatra kao simbol svjetlosti, čistoće i dobra ima posebnu ulogu pa je kult vatre u vrijeme Ahemenida osobito naglašen.

Od kraja V. st. pr. Kr. staroiranska božica rata i plodnosti Anahita i indoiranski bog zadane vjere, ugovora i svjetlosti Mitra, postali su osobito štovani. Anahita, jedina božica iranskog panteona, gospodarica je stada, božica vode i plodnosti, a preuzimajući neke moći od mezopotamske božice Ištar, postaje istovremeno božica ljubavi i božica rata.

Mitra pomaže Ahura Mazdi u borbi protiv zla, a kasnije postaje bog sunca i gospodar podzemnog svijeta. Donosi kišu, potiče rast biljaka i plodnost. Njegov se kult proširio preko Bliskog istoka do Grčke, a u Europu ga donose njegovi štovatelji među rimskim vojnicima.

---

Razdoblje Seleukida

Pobjedom Aleksandra Velikoga nad Ahemenidima između 334. i 330. g. pr. Kr. u Iranu je započelo razdoblje makedonske prevlasti koji će trajati sljedeća dva stoljeća. Prerana smrt kralja 323. g. pr. Kr. prouzročila je među njegovim generalima mnoge sukobe koji su naposljetku završili podjelom carstva između Ptolomeja i Seleuka. Južni krajevi i Egipat pripali su Ptolomeju, a krajevi istočno od Eufrata, dio Sirije i Anatolije Seleuku Nikatoru (Pobjedniku), koji je između 312. g. i 301. g. pr. Kr. zauzeo nakon Babilonije i cijeli Iran. Oženio se baktrijskom kraljevnom i osnovao dinastiju Seleukida.

---

Parti

Nomadsko pleme Parni naselilo se u III. st. pr. Kr. na iransku visoravan i 250. g. pr. Kr. osnovalo svoju državu pod dinastijom Arsakida. Poznatiji su pod imenom Parti koje su preuzeli prema svojoj novoj državi, satrapiji na sjeveroistoku Irana. Pod vodstvom Mitridata I (171. - 139. g. pr. Kr.) Parti su zauzeli zapadni Iran i Mezopotamiju, a Mitridat I postao je kralj.

Tijekom osvajanja Parti su dolazili u dodir s helenističkom kulturom koju su prihvaćali, nastavljajući tradiciju svojih prethodnika Seleukida. Partski su velikodostojnici uvelike cijenili grčku umjetnost i književnost, grčko kazalište, u upotrebi je bio grčki jezik, a novac je nosio grčki natpis. Ostalo je malo umjetničkih djela iz toga razdoblja. Od arhitektonskih spomenika treba istaknuti gradove Hatru i Dura Europos. Na reljefima i punoj plastici prevladava frontalnost i linearnost.

Grčka se helenistička vjerovanja miješaju sa zoroastrijskim; Zeus se pridružio Ahura Mazdi, Apolon Mitri.

U I. st. pr. Kr. Parti su se sukobili s Rimskim Carstvom, a nakon pobjede nad rimskim vojskovođom Krasom, Eufrat je postao granica između dva carstva, no međusobni sukobi potrajali su nekoliko stoljeća. Posljednji partski kralj Artaban V svrgnut je 224. g. po Kr., kad ga je pobijedio sasanidski kraljević Ardesir.

---

Sasanidi

Nakon velike pobjede nad Artabanom V 224. g. po Kr. Ardesir I proglasio se kraljem nad kraljevima. Sasanidska dinastija, nazvana tako prema Sasanu, jednom od njegovih predaka, preuzela je vlast u Iranu i stvorila carstvo koje je na Istoku bilo jedina ozbiljna prijetnja Rimskome Carstvu. Sasanidi potječu iz Farsa, domovine Ahemenida, čiju su slavnu prošlost prihvatili kao svoju i jačali carstvo, uspostavljajući i obnavljajući staru iransku tradiciju. Zoroastrizam je ponovno postao državnom religijom. Sasanidsko su carstvo obilježili sukobi s Rimom. Šapur I (241. - 272. g.) pobijedio je tri rimska imperatora: Gordijan III poginuo je u bitki s perzijskom vojskom, Valerijan je zarobljen i prvi je rimski car koji je pao u ruke neprijatelja, a Filip je poražen.

U razdoblju Sasanida carska je umjetnost dosegla procvat – a središte njezina zanimanja je slavljenje kralja i isticanje njegova božanskog bića. Na velikim pećinskim reljefima prikazan je kako prima kraljevske insignije od Ahura Mazde; kada sjedi na prijestolju prilikom audijencije njegova je božanska priroda istaknuta zvjezdanim simbolima; njegove se vrline slave u prikazima lova na divlje životinje ili prikazima bitaka u kojima poražava neprijatelje. Ta želja za isticanjem apsolutne moći osobito je zamjetljiva u monumentalnoj arhitekturi palača u Firuzabadu i Ktesifonu, zidovi kojih su obloženi mramorom, statuama i reljefima od štuka, mozaicima i freskama. Ista se ideologija moći očituje na reprezentativnom, bogato ukrašenom i djelomice pozlaćenom srebrnom posuđu. Ti su predmeti izvan Irana također bili vrlo cijenjeni kao diplomatski darovi i statusni simboli.

---

Islam

Kada su arapski muslimani sredinom VII. stoljeća prekinuli četiri stoljeća staru vladavinu Sasanida, započelo je novo razdoblje u povijesti Irana. Iran je postao dijelom kalifata i gotovo je cijelo stoljeće bio pod vlašću kalifa iz roda Omejida koji su vladali u Damasku. Nova religija promijenila je sve: običaje, društveni poredak, kalendar. Umjetnost je za vrijeme Omejida bila pod utjecajem Bizanta i Perzije.

Dinastija Abasida (749. - 1258. g.) iz Damaska preselila se u Bagdad i u tom je razdoblju iranska umjetnost potpuno integrirana u islamsku.

U IX. st. Tahiridi su, pod vlašću Abasida, osnovali u Khorasanu na sjeveroistoku Irana prvu islamsku dinastiju na iranskom tlu. U X. i XI. stoljeću slijedili su lokalne dinastije Samanida i Safarida, no te su male, djelomice samostalne države trajale kratko. Unatoč tome, prinčevske su palače postale kulturna rasadišta u kojima se razvijala umjetnost, književnost i filozofija. Samanidi koji su stolovali u Buhari poticali su spajanje arapske i iranske kulture. Iranski povjesničar Al Tabari (839. - 923. g.) u djelu Povijest proroka i kraljeva dao je iscrpni pregled arapske i perzijske povijesti, a Firdusi (940. - 1020. g.), iranski pjesnik i epik, napisao je Šahname, Knjigu šahova, u kojoj je u 50000 distiha opjevao povijest Irana od mitskih početaka do arapskog osvajanja.

Među najznačajnije nalaze ranog islamskog razdoblja ubrajaju se predmeti iz Nišapura, jednog od značajnih gradova samanidske dinastije.

preneseno s Iskon.hr

"I nakon nekoliko desetljeća samostalnosti u Africi nemamo vode, hrane, električne energije. Afrikanci su siromašni, postoje veliki problemi s narkomanijom i općenito zdravstvom. Ljudi umiru jer si ne mogu priuštiti lijekove, a zemlja je u totalnom kolapsu. Ne postoji politički vođa u Africi o kojemu mogu lijepo govoriti, svi su korumpirani."
Femi Kuti

You could wake up dead tomorrow.

- Homer Simpson