|
ovih dana iz nekih zaboravljenih razloga prelistavam svoje stare dnevnike od prije 5 - 6 godina
stalno sam pisala kako nikako ne mogu plakati, ma koliko se trudila (jednostavno nije išlo)
...a sad ne mogu prestati plakati ni na trenutak.
(valjda su me konačno sve te suze dostigle)
s 15 sam godina napisala kako je najstrašnija stvar na svijetu biti prepušten samome sebi
(draga 15-godišnja Ja, ni ne znaš koliko si bila u pravu...)
"ne želim pričati o sebi na iskren način. " (09.05.2010.)
(plaši me što se više gotovo ni ne sjećam Sebe,
od tada,
od prije 6 godina,
od prije davno,
blijedim samoj sebi iz pamćenja)
|