|
Pitao me Taško jednom „o čemu si pisala sve ove godine?“
Ne znam, Taško, to mi ti reci
O čemu sam pisala sve ove godine?
I jesam li pisala uopće
ikad?
Prvo sam samu sebe uvjeravala
ovo je san, probudit ću se
moram
svi snovi moraju završiti
tragično ili komično (konačno), ali moraju
a onda sam počela pisati o tome kako samu sebe moram uvjeriti da to ipak NIJE bio san
jer ako ne postanem svjesna da je to stvarnost, ispizdit ću
učinit ću si nešto (loše)
zašto bi to bio san?
u snovima se događaju lijepe stvari
u snovima je sve moguće
zašto uopće moram biti svjesna stvarnosti? stvarnost me tako boli
tako me boli
i boli
i…
jebem ti.
Nikad nisam reagirala
(što su ustvari reakcije i gdje se one nauče?)
ali baš nikad nikad
ni prerano, ni na vrijeme, čak ni prekasno,
nikad nisam imala reakcije ni na što u životu
i uvijek je nakon toga uslijedio samo zajeb
zajebala sam se
(za)jebo si me.
|