all the unspoken words? moš mislit. ženama se uvijek neke misli motaju po glavi. i to ne jedna , nego više njih. uvijek. ali uvijek! i kam bih ja došla da sve te misli pišem na blog?? one misli koje vrijedi zapisati; sve one prljave, genijalne, vražje, obojane, lude , nemoguće i moguće , komplicirane i jednostavne, o nekim događajima, stvarima, ljudima; one pišem u svoj dnevnik. a moj život je trenutno taaaako dosadan da nema ništ zapisanoga. istina bog, te misli pišem samo kad se mi da, a to je rijetko, ali bar su u mojoj glavi a sad nemam ništ!
by the way..kažu da je većina problema samo u našim glavama. pa normalno kad nam je mozak u glavi! hej, srce je mišić! mišić koji tjera krv našim žilama. amen, točka.
uglavnom... umrijet ću od dosade. ništ mi ne pomaže. ni nove role, ni nove kemijske u boji koje sam si kupila a tak su lijepe! ni csi, ni leptirići ni ljubičasta boja. ne ispravljam ljude više ni u "ja i netko", ne govorim gramatički ispravno... još ću zavoljet roznu boju !!!! osjećam se... ko žele..onak ...gelasto. ali ne ljigavo gelasto nisam više ni hiperaktivna
od 20. do 22. su štrigovske noći. će tko doći??