| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Jesen stiže dunjo moja… Daljine me vuku.  A ja samo …  … tražim …  … mirnu luku.  I opet: „Pokraj mene stado krava niz nebesa lude ptice Priroda se proljepšava a ja mislim na sitnice.“ |
    Pojesti ga odmah ili kasnije popiti dobru kapljicu? |
|
Opet te moje male sive stanice! Postajem li ja to konzervativan? Jesi li moji pogledi na svijet i zbivanja zastarjeli? Jesu li moji životni stavovi zreli za odbacivanje? Ako mi smeta promjena u životnim usmjerenjima, ako želim nekakav predodređeni i već uhodani redoslijed radnji i zbivanja, onda svakako jesam. Ako me smetaju svakodnevna razmještanja namještaja po stanu i ako se ne želim noću sudarati s stvarima koje inače nisu bile tu, onda opet jesam. Neki dan, moje Svjetlo u tami, vrlo zabrinutog izraza lica, kaže: „Ma pogledaj samo ovaj stari i ofucani namještaj! Prave li danas išta kvalitetno? Ne čini li se i tebi da nam fali nešto komfornije, malo funkcionalnije, modernije? Stvarno je krajnje vrijeme za malo osvježenje stana…“ Povodljiv, kakav jesam, osvrnem se pogledom po stanu. Stvarno, trosjed je nekako izgubio onaj sjaj, stolić ima već par oštećenja, prenizak je za popodnevnu kavicu, a i pretežak je za svakodnevno pomicanje. Sad slijedi nekoliko (ma što nekoliko, jako puno) šetanja po dućanima, promatranja, traženja, isprobavanja, sabiranja i oduzimanja (novca naravno). Napokon odluka pada i kupnja je gotova. Stari namještaj ide van (poklanja se ili prodaje budzašto), a novi kreće u osvajanje našeg prostora. Srca nam je osvojio još u dućanu. Kako bi rekao vaš omiljeni konobar nad Lipom: „Sad se vi pitate…“ A što je u tome interesantno? Baš ništa. Svi mi shodno svojim financijskim mogućnostima promijenimo namještaj, pločice, odjeću, obuću… Pitanje koje moje male sive stanice zamara je: A što je sa slikama? Nije da se hvalim, ali zidove našeg malenog stana krase nekoliko nama lijepih i dragih slika. Neke od njih su samo lijepe oku, neke imaju sentimentalnu vrijednost, a neke i umjetničku – originali koje smo sebi priuštili. E, te slike su nešto što se ne dira, nešto što u svakoj kombinaciji namještaja ostaje, nešto čemu se podilazi izborom namještaja i po stilu i po bojama pa i razmještajem po stanu. Kažu da izbor namještaja i unutarnje uređenje stana jako puno govori o našem karakteru. Što je onda s slikama? Govori li njihova nepromjenjivost o nepromjenjivosti našeg karaktera ili ta njihova nepromjenjivost svjedoči o neprolaznosti umjetnosti? Osobno, bih volio vjerovati kako slike imaju dušu i da nam se duše spajaju u neraskidivu vezu, vezu svijesti i ljepote… |