alitaa
09.07.2006., nedjelja
...još malo GIBONNI
 Kad te spomenem I to što si rekla ne boli k'o ono što si mi prešutjela i mjesta mi nema na usnama tvojim ni za jedno slovo moga imena Reci mi sad što ću sa sobom sve mi ide nizbrdo kad te spomenem i svaka kap moga sjećanja boli me do ludila kad te spomenem Gradim još uvijek mostove svoje koji neće doć' do tvojih obala poslije stotinu suza i pogrešnih riječi već sam pomalo i umoran od poraza Znam… Vrime da se pomirim sa svitom Među ljudima za koje ne pitam odavno netko postoji kome ne praštam a trebao bih Otkad stavljam križ kraj njenog imena vodi me bis kroz godine a jedva se sićan zbog čega je Već je vrime da se pomirim sa svitom tiho k'o da zaronim na dah u svemu sad mogu naći nešto lipo i reći živote dobar ti dan Na te grane ja više ne smi'm past' na njenu dušu prišiti sve što nismo dospili koliko krivih riči pobigne kroz zube a k'o će ih stić' ka i perje bačeno u vitar ne mo'š pokupit' Al' učim se kupit' Među ljudima o tome ne pričam al' znaju mi s lica čitati kome ne praštam a trebao bih Suviše sam njen S bezbroj nepoznatih boja vrijeme crta bore na licu mom ko brod zaboravljen od mora Bože lud sam za njom I sve je tako kako treba sve na svome mjestu isto je ko prije samo fali ljubav njena da me vrati bar na tren Bože suviše sam njen o, Bože, suviše sam njen dođoh da te zamolim daj mi da je ne volim bar na tren Bol je stvorena od nota i zato noćas neću pjevati o njoj nisam grana s bezbroj kora Bože lud sam za njom |
97
 Bila si maleni sramežljivo ljepuškast pupoljak... vidjevši Te, u meni je pocvjetalo nešto neopisivo, zaljubljenost pomješana sa srečom, strašću željom... Tvoje otvaranje, buđenje bilo je divno, za mene i za Tebe, znam osjetio sam! Sve je postalo drugačije, svijet je postao drugačiji... sunce je dobilo zrake koje su dopirale ravo do srca, kiša je postala toplija i nije nam smetala, a vjetar je mogao otpuhati svaku paučinu iz mojih misli, svaki cvijet bio je pjesma, svaka travka osmijeh, glazba je poprimila drugačije tonove, tonove s više razumjevanja i više značenja, zvijezde s djedom mjesecom, davale su nam posebnu čaroliju, hranili nas mirnočom, tišinom i na kraju strašču... Sad više nema ničeg, nema vatre, nema sreče, nema želje, žara...nema Nas. Ostala je samo hladna kiša, koja me ponekad probudi iz proživljenog sna. Teško je bilo živjeti život procjepan dugim trenucima praznine i trenucima sreče, ljubavi i zadovoljstva. Ako ništa drugo život je sada... jednak :-( |
