A l i e n ˙ T w e e t y
TANGO FROM DEEP SPACE (Ceo Svemir zna)
Jegžemeš!!!
(ha, tu sam foru pokupio od svog drugara Alien Borata :) Ja sam danas jako sretan, jer je danas jedan poseban dan! Kakav? Moje drage rodjendan!!! Jucer je bio moj, a danas je njen. Moja draga je naime od mene mladja tocno 111 godina i 1 dan! Za ovaj rodjendan sam odlucio da joj napisem jednu pjesmu, i uglazbim. I naravno, odsviram, otpjevam, itd. Po obicaju, muzicku inspiraciju sam nasao u svom studiju etnologije. Draga!!! Sretan ti rodjendaaaaaannnnnnnn!!!!!! :************************** Play (SWF) Sadrzi samplove iz pjesme Latino, Boban Markovic Orkestra Muzika: Boban Markovic Trube: Boban i Marko Markovic Ostali instrumenti, sampling, beats, mix: Alien Tweety Tekst, glas: Alien Tweety Produkcija: Volunteers Welcome TEXT (klik!)
SLIKE (klik, klik!)     |
||||||||
DRAGO MI JE, NLO
Moj NLO se tako umislio zbog izlaska price o njemu, u zbirci SF prica s bloga (vidi post nize), da je napisao i snimio pjesmu o samom sebi.
I jos je natjerao i mene da mu pomognem. Zlada smo izabrali za muzicku podlogu, jer je zahvaljujuci njemu Molvanija (njegova zemlja) postala najmladja clanica Galakticke Federacije, i ujedno prva drzava clanica sa Zemlje. Play (SWF): Tekst ovdje Hey baby, drago mi je, NLO. Ili kako neki kazu, UFO. Leteci Objekt, a skoro i subjekt, Neidentificiran, vrlo sofisticiran Pozitronski je sav mozak moj Pozitrona u njemu je veliki broj Kad ja uzmem nesto da izracunam Na svome chipu racunam u hipu Softverski je moj skoro savrsen dizajn Objektno-orjentirano sasvim sam programiran Imam i rezervnu verziju u Javi Kad nestane struje da i dalje radim Osloni se na moj umjetni mozak Mjesto svojom misli mojom glavom S pravom me zovu hiperkompjuter Pozitronski mozak moj Ultrazvucni, elektronski [sample] Elektronik, supersonik. [/sample]Supersonik, pozitronik. Ne trosim puno, gorivo stedim U prtljag mi stane ko u kamion A radno iskustvo, sta da ti kazem: Brojac mi triput preso bilion Otac avion, majka raketa U krvi mi svaka vrsta leta, U mojoj obitelji letimo svi I baka i djeda i mi djeca svi. Djed satelit, baka svemirska sonda Letjeli visoko i daleko jos onda I majka raketa, jos kao maketa I otac avion, i sestra Sonda. Opusti se, uzivaj u letu mome Jedi kokice, gledaj TV Il hibernaciju vise volis, da skratis vrijeme? Usput se kvarcas, popravis ten… Osloni se na moj hipersvemirski pogon Hipersvemirske prolaze u malom imam chipu Kroz Pamela galaksiju ima dobar prolaz Za pozitronski pogon moj Ultrazvucni, elektronski [sample] Elektronik, supersonik. [/sample]Supersonik, pozitronik. The sun in sky is bright like fire Cut off communication wire Svemir bljesti od mojega sjaja Furam te po prostoru bez kraja Svemirom se krecem poput zmaja Dostojan sam viteza Jedija |
MOJ DRAGI NLO
BLAGO VAMA ZEMLJANIMA...
Play post (SWF): Listen (MP3): Moj dragi NLO:  odnosno moj dragi NLS (po novom) Tekst ovdje Blago vama zemljanima, nemate pozitronske kompjutore ugradjene u sve i svasta. Zalio mi se naime neki dan moj dragi NLO - ili kako ga mi u svemiru zovemo, UFO - da ga tretiram kao objekt. Pa jebote, nego sta si nego objekt; kako da te tretiram. Fino pise u prometnoj dozvoli: Neindentificirani Leteci Objekt. Unindentified Flying fucking Object. Pa da, kao, znam, al ruzno zvuci, ovo ono, nismo vise u 21 stoljecu, nemos me tak tretirat, ipak ovo, ipak ono…. Ma mislim si ja, volim ja tebe, i ponosan sam na tebe, super si ti meni, i pokazujem te prijateljima i blogerima i sve, al si super objekt, jebiga, sta je tu je. Zivi s tim. A drugo je recimo moja draga. Nju recimo ne tretiram kao objekt. Bar ne po danu. Po danu, ona je meni iskljucivo subjekt. Konverzacija, socijalizacija, rucak, kino, vino, vamo tamo… kucni budzet, kurac palac. Sami subjekti, obadvoje nas. Dobro, bude nekad i predikat, kad opere, spremi, skuha, opegla… normalno. Ali i onda je predikat, nije objekt. Al’ inace, cisti subjekt. Znam ja, imam ja 5 iz gramatike. Dobro, po noci nekad bude i objekt, jebiga, i to je normalno; i uostalom, ne buni se; Bas naprotiv vice jos jos, tretiraj me tretiraj, kao objekt, to, to! Doduse ovisi i kakva je noc. Ako je noc pred televizorom, onda zna bit i subjekt, i duze nego sto valja; onda samo gdje je daljinski, de prebaci na ono, e zvala me ova i rekla ono, bla bla bla. Onda i pozelim da se malo objektivnije postavi, da tako kazem… Ali NLO, da ga jebes, je objekt, pa sta god on o tome mislio. Ako je netko objekt, on je. A da je ipak netko; pa da se moze rec “ako je netko – on je”. Jer, sarafciger je naprimjer isto objekt, ali nije uopce netko, nego skroz nesto. I nemisli ni da je nesto, a kamo li da je netko. Zato se i ne buni; ko ni saraf. Saraf ne kaze boli me glava, nemoj me nocas sarafit, niti sarafciger kaze ne mogu pogodit, pio sam s deckima u ladici. Nego sute i sarafe. A NLO, iako mu je kompjutor tako kompliciran da misli da je netko i nesto, je isto objekt, dakle pretezno nesto; a to “netko” je samo stvar dobrog softverskog dizajna - a jos cesce loseg; i brzih procesora. Kako da ga tretiram nego kao objekt, kad je objekt. Nego, ta danasnja tehnologija, ja neznam… to razmazeno do bola. Nemoj ovo, nemoj ono, uvazi masinska prava, pazi na zagadjenje prirodom… Lako vama zemljanima, vasa je tehnologija jos primitivna; …ne zali se, ne kenja. Kod nas u svemiru, ubi boze. Nego, ja cu moj NLO ako se opet bude zalio lijepo prebacit na busene kartice, a iskljucit zvucnike. Neko vrijeme, pa cemo vidit. I na rucno navodjenje. Mislim mudrosti, vozit kroz svemir. Nanisanis dobro – za to ce mi trebat par minuta duze nego njemu - i onda si hiljadu ipo svjetlosnih godina miran. To ako je kratak put, inace i vise. Osim ako koristis hipersvemirske prolaze, al hipercestarina je tamo da se smrznes. To samo bogate face, i njihove mica mace redovito, koriste; vecina samo kad je hitno. Nego ljepo citas, pusis, jedes kekse, rjesavas krizaljke, surfas… Strpis se malo, prodje to zacas. Za 15-16 godina, vec si tamo. Jedina ce razlika biti sto cu sad krizaljke rjesavat stvarno ja, a nece mi pomagat komputor. Bar ce mi duze trajat krizaljke. E moj NLO, savrseni objekte, sportski modelu, statusni simbolu, i objektu svacijeg divljenja, sta da ti radim ako ti to nije dosta? Ako ne maris sto si naj naj, nego te muci sto ti kazu “objekt”. Moja draga je sretna, i pocikuje kad ju tretiram kao objekt, a ti se zalis. Jebi ga, uvijek struja u tudjem generatoru izgleda jaca, kazu na Antaresu. A i docuo si za emancipaciju kad sam ja slusao radio, znam ja. Cuo si sigurno kako su se na Aldebaranu tosteri izborili za pravo glasa. I sta su dobili, molim te? Desnicarsku vladu, eto sta, i to tri puta za redom… dok se nisu Aldebaranjani sjetili, i zabranili i tost i tostere. Morala cijela planeta preci na kekse, zbog necije propagande. Ma hadje, molim te… deder ne budali, nego lijepo otvori vrata da udjem i odvezem se da pokupim dragu, vodim ju veceras u desetodimenzionalno kino, prikazuju seksi film o cvijecu iz zvijezdja Kasiopeje. Ako bas hoces, zvacu te NLS, Neidentificirani Leteci Subjekt; ili NIN, Netko I Nesto, samo zacepi i odvezi me do one koju jedinu volim vise nego tebe, i na koju me svojim zanovjetanjem sve vise podsjecas. Suti, i vozi! [ UPDATE, UPDATE !!! ] Gornji post (MOJ DRAGI NLO) izasao je kao znanstveno fantasticna prica u zbirci BLOG.SF, u izdanju SFERA-e, Zemaljskog Društva za znanstvenu fantastiku. Srecom, urednica Ire, jedna od znanstveno najfantasticnijih zemljanki, nije diskvalificirala pricu iako je istinita (dakle, nije fantastika). A ionako je nasa tehnologija za vas cisti SF. Takodjer, moja pricica je odgovarala pravilima natjecaja, jer je "smjestena ili u znanstveno mogucu buducnost, ili u svemir razlicit od vasega, ali koji s vasim dijeli temeljne znanstvene postavke, pri cemu je element razlicitosti kljucan za pricu". Ovako sam se prijavio na natjecaj: Pozdrav Ire, poznatoj naucno fantasticnoj zemljanki! Gledam pravila natjecaja, i ne vidim da pise da price moraju biti u pisanom obliku. Moja prica nije pricana na klasicni nacin, vec u obliku monologa jednog vanzemljanina (mene) problematizira neke aspekte savremene tehnologije na mojoj i drugim razvijenim planetama. Ima tri lika: jedan pripadnik AI (artificial intelligence) populacije, te narator i njegova draga. Kroz nadahnutu ispovijed naratora, komparativno se analiziraju se neki socioloski aspekti tehnologizacije u rasponu od najprimitivnije (poput sarafa) do najnaprednije (svemirski brod). Takodjer, da bi se izbjegla suhoparnost, u sporednoj, ljubavnoj prici povremeno se pojavljuju tenzije (npr. pred televizorom, i sl), ali i katarze; a ubaceno je i nesto socnih detalja, naravno u granicama ukusa. U glavnoj prici, osjecaji naratora prema njegovom inteligentnom stroju su kompleksni, i tokom price se transformiraju od potpunog odbijanja, na nevoljko pristajanje. Sve u svemu, nadam se da moja prica odgovara pravilima, minimalnoj kvaliteti, i nivou natjecaja. Hvala i pozdrav! Alien Tweety P.S. Hvala mojoj baki sto mi je izlektorirala pismo. Sreca da smo ju onomad sejvali na disk. |
VAN/ZEMLJANKIN BLUES
Posveceno svim dragim van/zemljankama koje vole ovaj blog, i koje pitaju kad cu ih povesti malo u svemir...
Rado! Morate samo svladati vjestinu disanja vakuuma, i naci neku jako dobru dijetu, od koje cete pozivjeti par tisuca godina! ...eventualno ako nekog treba samo odbaciti tu do Marsa... ;) :* ! Play VAN/ZEMLJANKIN BLUES (SWF): Melodija: tradicionalna svemirska Aranzman, izvedba, tekst i vokal: Alien Tweety Produkcija: kucna Tekst Aliene, svud se kreces Aj, sto i mene ne povedes Aj, po Svemiru me provezes Ajde mala ne budali Mora da se samo salis Svemir nije bas za svakog Nije bas za svakog, znas li Dobro dodje ako zivis Tisucama godina Vremena ti inace malo fali Svemir nije znas bas mali! Udaljenosti su strasne Za tvoj mali kratki vijek A okolo sve je vakuum Zraka nema ni za lijek Pa nemogu tako vozit Sve do tamo tko zna gdje Prozor da nemogu otvorit Idi bre, ugusicu se! Povedi me u svoju daleku galaksiju Aj, da upoznam aliensku naciju Aj, od planete tvoje populaciju Jao ne znam da bi bas Ti to tako jako htjela Da ti samo samo znas Kako svijet je zgusnut nas To je razlog sto su nasa Tako mala mala tijela Tamo zrak je vrlo gust Implodirala bi cijela Poludjela bi zauvijek Ti da naseg probas vina Naša hrana nama fina Malo bi ti teško sjela Radijacija je jaka Protiv tvoga krhkog tijela I od toga i od tlaka Stisla bi se jadna cijela Onda me bar odbaci tu do Marsa Odakle sam jos davno davno pala ja I otkad se osjecam kao vanzemljanka I otkad se osjecam kao vanvanzemljanka |
NOVA GODINA
IPAK NAJBOLJE KOD KUCE.....
Play post (SWF): Tekst E bok svima, evo mene nazad. Bio sam naime ovih dana na novogodisnjem partyju na jednoj planeti tu u blizini, u sistemu Proxime Kentauri. Slavila se nova svjetlosna 100 006 godina. Nova svjetlosna inace pada 12 dana poslje pravoslavne. Ovo mi je bilo prvi put da nisam slavio ni kod kuce ni na Zemlji. I mislim da to vise necu radit. Party je bio skroz bezveze. Mislim, klopa je ustvari bila relativno okej; ne ono da se najedes, ko na mojoj planeti, da se iznese juha, pa sarma, pa macka sa raznja, nego onako vise Uranski stol. Raznih stvari, pa si sam slazes sendvicice, na tost sa Aldebarana... bilo je dobrih stvari, radioaktivnih crvi, stokrilnih insekata iz Oriona, tisuconoga sa Plutona, buljookih larvi, antismjese za tovne svemirske pilice, i odlicnog cetverodimeznionalnog prsuta tako tanko narezanog da su samo dvije dimenzije ostale... Za cugu je isto bilo svega, od domace gljivovice, preko vina svih boja, do piva svih temperatura - od apsolutne nule do preko milion stupnjeva. Znaci, klopa ok, cuga ok, nego atmosfera... Atmosfera - uzas! 70% metana, 20% propana, 10% butana. A jos najgore u wc-u - cisti amonijak! Mislio sam da cu crtj dok sam se popiskio. Sreca da sam pio infra zeleno vino, a ne pivo, pa nisam dugo piskio; inace bi uginuo od smrada, i osto tamo lezat ko kaki mrtvi 'tic. Ko da me je pticja gripa pokosila. Ili neko dijete s prackom, ko mog zemaljskog polubratica kojeg su poslje morali izrucit Evropskoj Uniji, ko kakvog ratnog zlocinca. A decko bio posten vrabac, skroman, gledo svoja posla. Sto kazu, ne bi mrava zgazio a da ga ne pojede. Dusa od vrabca. Nego, da se vratim, sta je na partyju meni najvise falilo u atmosferi: ima metana; ima propana; ima butana; ali nema tetra-hidro kanabutana, Ili kako ga mi u svemiru krace zovemo, THC, mog rodnog plina, to jest glavnog plina na mojoj planeti. Ni za lijek! Zato nisam lako diso. I zato party i nije bio groovy kako ja volim. A ja zaboravio ponijet prirucni generator THC-a koji inace uvijek nosim. To jest zaboravio sam ponijet punjenje, komprimirani THC, ili takozvani kanabit. Imao sam inace u letecem tanjuru svu opremu, i filtere i sve, samo nisam imo najbitnije, grumen kanabita. Zato smo se draga i ja morali ubit cugom. Ja sam dero po svemu, a najvise po otrovnom pelinkovcu i infra zelenom vinu, a Draga je ljustila gljiivu, samo je izvrtala stamplove, jedan za drugim. Malo pred ponoc, po staroj svemirskoj tradiciji, je pocelo odbrojavanje, jedno cetri sata prije. Sto hiljada, 99 999, 99 998, 99 997, 99 996, 99 995… i tako redom. Svi u glas, kako to svemirska ekipa voli. Meni to opce nije bilo fora, da se krece od tako male brojke. Lako je to. Kod mene na domaji, krecemo od milijun. Pocnemo negdje oko petnaestog u podne. Poslje, kad smo se u sitne sate vracali ubijeni kuci, imo sam sve neke pehove sa NLO-om. Neki bi rekli nije ni cudo, kad sam vozio zmirecki. Al nije mi to prvi put. Em su inace sanse da te nesto pogodi u svemiru nevjerojatno nevjerojatno male, em jednostavno nisam mogo gledat. Bio sam pre pre mrtav. Nego u nekom trenutku osjetim da mi nesto piri po licu. Zmirim tako i vicem dragoj “de zatvaraj taj prozor, ulazi mi vakum!” Ona nista. Okrenem se, pogledam, ona se izvalila preko cjelog zadnjeg sjedista, ne zna za sebe, onak u snu ispovracala ganc nove presvlake i kvake na vratima… al prozor joj nije otvoren. Kad ono vidim zapravo sofersajba naprsla. Neki meteorcic kvrcnuo u sajbu i sad se napuklina siri malo po malo… Onda jos poslje probusim gumu na neki asteroid, jebem mu ja mater malu i ostru. I to tu kod Jupitera, samo sto nisam stigo vamo… e jebiga, peh kad oce oce. Zato sam ja sretan da sam se vratio na moju drugu najdrazu planetu, Zemlju. Jedino na Zemlji je tetrahidrokanabutan kvalitete ravne nasoj domacoj. Iako ovdje ne raste sam od sebe u atmosferi, ko kod nas, nego moras nekog znat, ko ti moze nabavit. Sreca pa imam dobrih drugara. Evo bas sad mrvim pis kanabita dok vam ovo pricam, za pred spavanje. To zderem pa u krevet. Pusticu neki video da me podsjeti kako mi fali moja draga, i uzivat, dok ne zaspem. Laku nooooc! |
MOJA DRAGA DRAGA
Opet ja audio... lakse je ovako!
PLIVA PATKA KROZ HIPER-SVEMIR, NOSI PISMO U MP3 FORMATU: PLAY (SWF): Tekst: Alien Tweety Muzika: Ori Kaplan i Tamir Muskat Izvodi: Balkan Beat Box Vokal: Alien Tweety Special guest: Alien Borat Tekst [rap] Pliva patka kroz hiper-svemir nosi pismo u MP3 formatu o mome zlatu velike glave i kose plave U tom pismu pise: volim te sve vise! u tom pismu pise!! volim te sve vise!!! To je jedno otvoreno pismo sto da se krijemo - djeca nismo! neka cijeli svemir zna kako te jako volim ja Mica-Mace i slicne face da bude vam jasno, da nema zabune: od moje drage oteti mene - pa to su samo vase zablude! U tom pismu ja pisem kako je volim, i nista vise ali nadjem dobar nacin rimom, metaforom, sluzim se svacim Za zemljane i svemirce za mlade i stare i pionirce ovo je moje muzicko pismo, a muzika od grupe Balkan Beat Box! [/rap] O kako ja volim tebe moja Draga Ja volim te do Plutona I vise te volim moja draga Draga Ja volim te sve do Rigela A da je to jako puno znas i sama Preko milijun milijuna milijuna i tristo kilometara Sve cu uciniti za ljubav tvoju Ako treba promjenicu i boju Da ultraljubicast budem i ja Da budemo ultraljubicast par Ne mogu da se nagledam Ta crna oka dva A sad ispuni zelju moju: Zapjevaj draga i ti koju! (moja draga kaze: lalalalala) Kada samo tebe gledam Nisam gladan ni zedan Kada samo tebe gledam Meni niceg ne treba Obuzima me nemir Kroz hiper-svemir Bez tebe kad letim Kad tebe nemam ja Ne mogu da se nagledam Ta crna oka dva I uvijek te sjetim Svemirom kad letim U NLO-u ja A kad vec spomninjem moj NLO, Predlozicu ti draga nesto: U leteci tanjur moj ti sjedni Draga Odvescu te do Plutona Opusti se u moj sportski tanjur Draga Odvescu te sve do Rigela Da vidis sama kako te jako volim Draga Preko tisucu kiloparseka Ti si meni draga sjajnija od najsjajnije supernove! Iako si manja od najmanjeg bijelog patuljka! Volim te dublje od najdublje crne rupe! Uvijek tebi hitam brzinom vecom od brzine svjetlosti Poput tahiona ili hiper-fotona! Izgubio bih se u tvom osmjehu kao na Mljecnom Putu... draga... Za ignorantne zemljane, rijecnik: (in order of appearance) Hiper svemir, Svemir, Balkan Beat Box, Pluton, Rigel, NLO, Leteci tanjur, Kiloparsek, Supernova, Bijeli patuljak, Crna rupa, Brzina svjetlosti, Tahion, Foton, Mlijecni put, Alien Borat |
MISLIM DA SAM VIDIO MICU-MACU!!!
Danas sam popravljao intergalakticki hiper-generator, i slusao radio; pa nisam pazio, te sam sprzio prste, pa ne mogu kucat na tipkovnicu. Evo vam zato audio-post, a mozda ubuduce tako i nastavim:
PLAY: Vas Alien Tweety. Laku noooc! Tekst Znao sam, tocno sam znao! Mica-Maca. Bas sam si prije par minuta razmisljao o pjesmi Don't cha koju cujem na svemirskom radiju stalno u zadnje vrijeme. Don't cha wish your girlfriend was hot like me? Don't cha wish your girlfriend was a freak like me? Don't cha. Don't cha wish your girlfriend was raw like me? Don't cha wish your girlfriend was fun like me? Don't cha. Bla bla bla bla. Kao, "zar ne bi volio da je tvoja cura poput mene?" Ma mozes mislit. Volila bi ti da si poput nje, mala, da ju samo znas kao ja. Slatka si ti, ali slatka je i ona, a ti nisi ni upola sve ostalo sto je ona, pa da jos stoput tolko puta prodefiliras na mom televizoru. Ni sarmantna ni divna ni draga ni pametna ni bistra kreativna ni duhovita ni lijepa ni slatka, a narocito ne moja, kao ona; a ni bolje ne kuhas, garantiram. Imas jedino duze noge, ali nakon plesanja u studiju cijeli dan, sigurno ti vjecno smrde. Dam kilometar tvojih nogu za centimetar njenih trepavica. I dam sve tvoje lazne osmjehe upucene kameri i publici za jedan njen osmjeh upucen meni. Nemozes se ti ni prineti mojoj curi, znas. Sta, kurac. Ostavi moju curu na miru, inace ce puc svemirska sljaga. Uf, kako ju volim. Moja plavusica slatka, ultraljubicasta. Tako sam si mislio, dok sam sluso. I onda odem na internet da nadjem tocne rijeci od te pjesme, da mogu pejstat ovdje u blog, kad imam sta vidit: izvodi grupa Pussycat Dolls. E, znao sam! Tocno sam znao. Mica-maca; Pussycat. I to sa cijelim coporom cica maca. Nanjusio sam ju na sto kilometara. Pa vidio sam ja odma da tu nesta ne valja. Eto sta. To Mica-maca mijaujce, sa svog limenog krova, mamicu joj macju. Vrti repom da zavede miseve i pilice i da ih onda slasno smaze kad ih zavede u svoj macji brlog. Mico maco! Reko sam ti sta mislim o tvom macjem sarmu. Jos cu ti samo ovo rec: I don’t wish my girlfriend was at all like you I don’t wish my girlfriend was a slut like you I don’t Fuck off You don’t know my girlfriend so shut the fuck up You don’t know my girlfriend you pussycat slut Fuck off Mico Maco Eto. Eno vam gore uostalom slika moje najdraze drage. Pa vi vidite koja je ljepsa. Samo sljepac poput medijskog propagandiste bi mogo pomislit da cu ja imat dvojbi zbog njegove plasticne mace. A sad idem spavat. Samo, vecero sam pozitronske palacinke pa cu prvo morat u WC da ostavim komad antimaterije, al onda idem spavat. Laku noooc! |
