utorak, 26.06.2007.
I`M JUST SO CRAZY KIND OF GIRL...
''Lexy, živo me zanima zašto pljuješ koštice od trešanja ispod stola'', rekla je Lujiza za večerom. Žvakala je komad sendviča i radoznalo me promatrala.
''Pa, porast će nova trešnja'', rekoh, ispljunuvši još jednu košticu.
''Aha'', reče Alexis, okrenuvši očima.
Barbara je nasula sok u svoju čašu i prinijela ju ustima. ''Znajući Lexy, sve je moguće'', rekla je, otpivši gutljaj. A zatim je brzo spustila čašu na stol i zakašljala se. ''Oh, čovječe, kako je ovo hladno!''
''Pa?'', upita Melody, podignuvši pogled sa tanjura.
''Ništa'', odvrati Barbara, iskapivši sav sok u roku keks.
''Krajnici će ti porasti u razmjeri balističkih raketa'', reče Haley, prišavši našem stolu. Ona provodi više vremena za našim, nego za stolom Gryffindora. Pa, barem nas uvijek nasmije, ako ništa drugo.
Barbara je slegnula ramenima. ''Nema veze.''
''Pitat ću te poslije da li ima veze, onda kad budeš imala temperaturu 40 i kad ne budeš mogla govoriti'', reče joj Tom.
U tom trenu, Monstrum pljesnu rukama. ''Želim tišinu! Prestanite se vrpoljiti kao mrtvi miševi i poslušajte što vam imam reći!'', uzviknu ona.
''Puding je ponovno u akciji'', šapnula sam svojim prijateljima.
Ona me ošinu pogledom, a zatim nastavi:''Kao što znate, za dva dana proslavlja se Noć vještica. Stoga sam odlučila da priredim jedan mali party za sve učenike i nastavnike, koji služi za to da se svi izduvate i da tako spriječim gospođicu Lexy Slytherin da, kao i prošle godine, izazove požar u mojoj školi. To bi bilo sve. Sad se tornjajte u vaše spavaonice ili društvene domove.''
Svi zapljeskaše i povikaše u znak odobravanja. Bilo mi je drago što ove godine neću morati u nabavku eksplozivnih sredstava, premda ih imam još malo da začinim i ovogodišnju Noć vještica.
No, moja sreća nije bila dugog vijeka. Naime, dok smo išli prema društvenom, naletjeli smo na Katie Bell i njezinu družinu. Prokleti Gryffindori. Prokleti mutnjaci. Zašto ih srećem na svakom koraku? Zar ovu školu jednostavno ne mogu pohađati samo čistokrvni? Ostali to ne zaslužuju... Ne zaslužuju ovladati magijom. Ne zaslužuju se boriti. Ne zaslužuju živjeti...
''Lexy, kontroliraj se'', šapnula mi je Thanya, pretpostavivši da kako ću reagirati. No nisam se obazirala na nju...
''Oh...'', rekoh, smijući se. ''Prljavi mutnjaci su se vratili na scenu, ha?''
Katie je stisnula zube. ''Zmijo Slytherinska, zašto nas jednostavno ne ostaviš na miru? Misliš da si bolja od nas samo kaj si čistokrvna?!'', uzviknula je.
''Da'', rekoh, gledajući ju ravno u oči.
Angelina Johnson, Katiena prijateljica, me je ljutito pogledala. ''Pogrešno misliš. Hvališ se na sva usta da si potomak Slytherina, premda nemaš pojma o magiji. Nemaš ti, doduše, pojma ni o čemu.''
''Ne razgovaram s tobom, mutnjakušo! Silencio!'', uzviknula sam, zamahnuvši štapićem prema njoj.
''Daj prestani!'', vrisnu Katie. ''Što ti misliš, tko si?''
Podrugljivo sam se nasmijala, a zatim pročistih grlo. ''I'm just so crazy kind of girl, I'll tell it to the world...'', pjevušila sam tekst pjesme od Britney Spears, koja mi inače baš i nije najdraža, ali sam ih željela isprovocirati..
''Lexy...'', poče Sonia.
''I've just began having my fun, yeah..''
No, nisam primijetila da nas Gligorićka sve vrijeme promatra. Zapravo, jesam, ali tek kad me se Sonia nakašljala i pokazala mi u njezinom pravcu.
''Gospođice Slytherin!'', pozvala me je Gligorićka.
Pogledah u Soniu i Thanyu. ''Najebala sam'', rekoh im, krenuvši prema Gligorićki, čija me je namrgođena faca čekala na kraju hodnika. Pokazala mi je rukom da ju slijedim do njezinog kabineta. Ustvari, nisam ju ni morala slijediti; toliko puta sam (bez ikakvog valjanog razloga) bila tamo da ga poznajem bolje nego sama profesorica.
''Sjednite, gospođice'', rekla je, pokazavši mi rukom na naslonjač preko puta njezinog. Procjenjivački me je promatrala.
''Profesorice, nisam ja kriva!'', rekoh. ''One su me isprovocirale. Zato sam bacila urok na mutnj... ovaj, Johnsonicu.''
Gligorićka mi je rukom pokazala da zašutim. ''Ne zanima me. Ovdje sam vas pozvala zbog nečeg drugog. Imate valjan mozak i savršen talenat za pjevanje, premda ih stalno i uporno trošite na savršeno smišljene budalaštine. To će se promijeniti'', reče ona odlučno.
Podigla sam obrvu. ''Molim?'', upitah.
''Pjevat ćete na partyju za Noć vještica. Pripremite jednu pjesmu i upozoravam vas – bez cirkusa. Jasno?'', upita Gligorićka.
''Aha. Jasno'', rekoh, prekriživši prste iza leđa.
''Dobro onda. Sad možete ići. Usput, ovo je vaše'', reče ona, pruživši mi metlu na čiji je zadnji kraj bio zavezan moj mačak Angus. ''Držite ovu... ovo ovo... ovo... ovo... ovu... zvijer dalje od mene!''
''Razumijem'', odvratih. Prsti su mi i dalje bili prekriženi.
Primila sam metlu i izišla iz njezinog kabineta. Dok sam se mučila da odvežem Angusa na hodniku, naišao je Matt. Pravila sam se da ga ne primjećujem, no on je kleknuo do mene i dodirnuo mi kosu.
''Crta!'', uzviknula sam, odgurnuvši ga.
''Lexy, moramo razgovarati...'', poče on, no nisam mu dopustila da završi.
''Ne moramo. Ne razgovaram sa kukavicama'', rekoh. Nisam se ni udostojila da ga pogledam u oči.
''Lexy...''
''Crta!'', uzviknuh ponovno.
''Znam da sam se ponio kao...'', započeo je.
''Kreten'', dovršila sam umjesto njega.
On se nasmiješio. ''Tako je. Ali daj mi još jednu priliku. Dokazat ću ti da te volim'', rekao je, uhvativši me za ruku.
''Pa...'', rekoh, otrgnuvši se od njega. ''Nema šanse!''
''Ali..''
''Pusti me na miru ili ćeš dobiti šaku u glavu!'', uzviknuh.
''Lexy, saslušaj me!'', reče on, a zatim me silovito zgrabi za podlakticu. Probala sam se oteti, no nisam uspjela. Bio je jači. No, tada...
''Pusti ju, Matt!'', začula sam Luciusov povik iza svojih leđa.
Nastavit će se...
nedjelja, 17.06.2007.
I'VE MADE A PROMISE...
Jedva sam dočekala da se završi prvi sat. Kreštanje profesorice Dane Božić je, umjesto da me nauči kako se nešto preobražava u nešto, dovelo samo do toga da me glava još više zaboli. A i prije tog me je
Kad smo se naposlijetku svi sastali na glavnom hodniku, Alexis me je nervozno upitala:''OK, Lexy. Što sad?''
''Idemo do madame Nicolson'', odgovorila sam.
Dok smo prolazili hodnicima koji su vodili prema bolničkom krilu, nitko od nas nije ništa govorio. Jedino je Lepir mrmljao kako smo ga trebali pustiti da još malo odspava. Pretpostavljam da smo se svi nadali kako ćemo nešto više doznati od madame Nicolson.
''Dobar dan!'', rekoh veselim glasom, otvorivši vrata koja su vodila u njezine prostorije. Madame Nicolson je sjedila za svojim stolom i prelistavala knjigu. Kad nas je ugledala, nasmiješila se. ''A, to ste vi, bando razbojnička! Što ovaj put želite?'', upita ona.
''Želimo posjetiti našu prijateljicu, Lenu Steppe'', rekoh. ''Rečeno nam je da je ovdje.''
Osmjeh sa njezinog lica nestade. ''Žao mi je, Lexy, ali...''
''Ali što?'', upita Lujiza.
''Posjete su zabranjene'', reče madame Nicolson neuvjerljivo.
Melody ju je procjenjivački pogledala. ''Zašto?''
Madame Nicolson se ustala sa stolice i nervozno otvorila prozor. Nije se čak niti udostojila da ju pogleda u oči. ''Jednostavno su zabranjene. A sad se tornjajte odavde. Imam posla'', promrmljala je.
Svi pogledaše u mene. Znala sam da moram nešto preduzeti, inače sve ode k vragu. I na kraju sam se odlučila za najjače oružje; istinu.
''A što ako vam kažemo da znamo da je Lena ubijena?'', upitah. ''Znamo da se nije otrovala napitkom, nego da joj je prerezan vrat.''
''A isto tako i Alasea'', dodade Tom. ''Zapravo, njoj je nož zaboden u leđa.''
Madame Nicolson se naglo okrenu i preneraženo me pogleda. Pomislila sam da će ju strefiti infarkt. ''Otkud vi to znate?'', šapnula je.
''Vidjela sam njezino tijelo'', odvratih.
Ona nam je prišla i snažno me uhvatila za ramena. ''Slušaj, Lexy... ne znam kako ste svi vi saznali za ovo, ali vas molim da nikome ništa ne govorite!''
Sklonila sam njezine ruke sa ramena. ''Nećemo, ali nam vi morate reći što se zapravo događa'', rekoh joj.
''Da. Želimo znati istinu'', reče Alexis.
''Voljela bih da znam'', reče ona s bolnim uzdahom. ''Ali ni ja ne znam. Nitko ne zna što se događa.''
''Uzgred, Lexy, što je bilo s Mattom sinoć?'', upitala je Lujiza za večerom.
Otpila sam gutljaj soka. ''Ništa'', rekoh s prezirom.
''Nije ništa. Nešto je sigurno bilo. Da li ste se posvađali?'', upita Melody.
''Nismo se posvađali. Samo sam mu rekla da je kreten'', odgovorih.
''Pričaj mi o kretenima'', promrmlja Lujiza.
Alexis je odskočila od stola i vrisnula:''Ne, nemoj mi reći da si prekinula s Tomom!'' Pokušala sam joj objasniti da svi gledaju u nju kao da nije normalna (pazi da jeste), ali je bila isuviše uznemirena da bi me čula, a kamoli razumjela.
Lujiza se nasmijala. ''Ma ne, nema teorije. Nego...''
''Ufff... nemoj me prepadati!'', reče Alexis, svalivši se natrag na klupu.
''Riječ je Thomasu'', nastavi Lujiza.
''Što je ovaj put napravio?'', upita Barbara zainteresirano.
''Kreten me proganja kao i Andreina Toma'', požali se ona.
Zinula sam. ''Nemoguće da je baš toliko.''
''E, pa, moguće je!'', reče Lujiza. ''Nažalost.''
Naš razgovor su prekinule Gabriella, Boa i Veronica.
''Bok. Možemo li sjesti?'', upitala je Gabriella.
''Naravno'', reče Alexis. ''Samo izvolite.''
Boa je dohvatila čašu i nasula u nju sok od jabuke. Nisam mogla da ne primijetim da joj ruke drhte. ''Boa, jesi li dobro?'', upitah.
''Mislim da jesam'', odvratila je ona.
''OK, Boa, nećemo sad odustati. Reci im'', reče joj Veronica.
Boa duboko udahnu i pogleda me. ''Slušajte, neću okolišati. Lena je bila naša prijateljica i znamo da se nikad nije petljala ni sa kakvim napitcima. Znamo istinu. Znamo da je ubijena.'' Oči joj se napuniše suzama.
Poželjela sam ju zagrliti i zaplakati zajedno s njom.
''Znate li vi tko je to napravio?'', upita Veronica.
''Nažalost, ne znamo'', reče Lujiza.
''Ali znamo da je i Alasea ubijena'', izbrbljala sam. ''Vidjela sam mrtvo tijelo i jedne i druge vlastitim očima.''
Gabrielli je komad kolača ispao iz usta. ''Što?'', zinula je.
Pogledala sam u Lujizu. Ona mi je rekla:''Kad si već krenula jesti govna, pojedi ih do kraja. I pričaj malo glasnije jer mislim da te oni astronauti na mjesecu nisu dobro čuli!''
''U redu je. Njima možemo vjerovati'', rekla sam.
Veronica je bolno uzdahnula. ''I što ćemo sad?'', upitala je.
''Bojim se da ne možemo napraviti ništa. Možemo samo sjediti i nadati se da nismo sljedeći'', odgovori Melody. Uopće nije nalikovala na sebe. Kamo je nestala ona vesela i optimistična cura?
''A, ne!'', uzviknuh. ''Nijedan Slytherin u povijesti svih Slytherina nije se predavao bez borbe! A tako će biti i ovaj put. Otkrit ću što se ovdje dešava, makar mi to bilo posljednje.''
''Računaj na nas! Mi ćemo ti pomoći'', reče Lujiza.
''Hoćemo?'', upita Lepir, srčući čokoladno mlijeko. Za promjenu, bio je gotovo skroz budan (uzmite u obzir da je prespavao cijeli dan).
''Naravno da hoćemo'', složi se Alexis. ''Što god da je, mi ćemo ga srediti!''
''Da'', složi se Tom. ''Ali kad bismo bar znali što tražimo...''
Lujiza ga prekide. ''Znat ćemo kad nađemo.''
''Ako nađemo'', rekoh ja.
nedjelja, 10.06.2007.
KRVAVA BAJKA
''Idemo odavde'', reče Matt nervozno, povukavši me za ruku. Otrgla sam se od njega i zastala nasred hodnika.
''Što je tebi? Čini se da je netko u nevolji'', usprotivila sam se, pokazavši rukom u pravcu iz kojeg je dolazio vrisak. ''Moramo vidjeti što se dešava.''
Po njegovom izrazu lica zaključila sam da se ne slaže sa mnom. Na licu sam mu vidjela da želi otići što dalje od opasnosti... Želi pobjeći. Tek tad sam shvatila da sam se prevarila u vezi njega. Još uvijek je isti kao prije. Još uvijek je ista ona kukavica kakva je bio dok smo hodali.
''Žao mi je, Lexy, ali ja odlazim'', rekao je, okrenuvši se. U nevjerici sam ga gledala kako užurbano ide kroz hodnik. Nisam bila ljuta. Nisam čak niti bila bijesna. Bila sam samo razočarana. Ili ipak...
''U redu, odlazi! Nastavi biti kreten, odlično ti to pristaje!'', doviknula sam za njim, iznenađena bijesom kojim je zračio moj povišeni glas. Zatim sam duboko uzdahnula i krenula prema mjestu odakle je dopirao vrisak... Prema knjižnici. Znala sam da se ne mogu tek tako okrenuti i otići. Možda i jesam kukavica i možda zbog svoje radoznalosti uvijek upadnem u nevolju, ali ovo je bilo jače od mene.
''Halo? Ima li koga?'', upitala sam, odškrinuvši vrata knjižnice. Odgovora nije bilo... Samo tišina. Prevelika tišina. I mrak...
Krenula sam da upalim svjetlo na svom štapiću, ali sam shvatila da mi je ostao u spavaonici. Samo se nadam da nije pao u šape mog mačka Angusa.
Dok sam tako koračala po mraku, saplela sam se na nešto. U djeliću sekunde, našla sam se na podu. Za divno čudo, dočekala sam se na koljena i dlanove. Inače se uvijek prizemljim na nos.
Osjetila sam neku tečnost pod rukama. Neku gustu, ljepljivu tečnost... Obrisala sam ruke o pelerinu, a zatim se pridigla. Dok sam se dizala, napipala sam jedan čarobni štapić na podu. Nisam znala čiji je, nisam znala da li uopće ikome pripada, ali sam ga ipak primila. S njega se takođe slijevala tečnost... Ista ona tečnost u koju sam ja sletjela.
''Ako je Angus bio ovdje, onda je ovo vjerojatno njegovo maslo'', pomislih, upalivši svjetlo na štapiću. Cijela knjižnica se osvijetlila, što je bilo poželjno pošto bih ja vjerojatno još negdje tresnula.
U tom trenu, pogledah u svoje ruke. Užasnuti vrisak se prolomio knjižnicom. Bio je to moj vrisak...
Krv... krv mi se slijevala niz ruke, štapić i pelerinu. I pod je bio preplavljen gustom, crvenom krvlju. Srce mi je udaralo poput bubnja. Toliko sam se prestravila da sam mislila da ću se svakog trena onesvijestiti.
Skamenjeno sam stajala i buljila u pod, kad sam osjetila kako mi nešto kaplje na rame. Kap... pa još jedna kap... pa još jedna...
Znala sam što je to i prije nego što sam se okrenula. Znala sam da je to krv... No, okrenuvši se, ugledala sam još nešto... Nikad u životu neću zaboraviti taj prizor. Sa tavanice je visilo obješeno tijelo... Mrtvo tijelo... Širom otvorene oči Lene Steppe, njezin prerezan vrat i krv koja se slijevala niz napola otvorena usta me je natjerala da još jednom vrisnem... Tko je mogao napraviti nešto tako užasno?
Istrčala sam iz knjižnije koliko su me noge nosile. Nisam željela otići do spavaonice. Nisam željela vidjeti nekoga. Nisam željela razgovarati... Umjesto toga, otrčala sam do ženskog WC-a da se malo presaberem. Sad sam postala svjesna da ovo nije igra...
Umila sam se hladnom vodom i oprala ruke. Skinula sam pelerinu i počela sapunom čistiti krvave mrlje sa nje, ali su mi misli i dalje bile u knjižnici. U knjižnici, kraj Lenina mrtva tijela.
Naposlijetku sam se vratila u spavaonicu. Tamo je, uprkos Gligorićkinim naredbama, bila okupljena cijela ekipa. Lujiza, Melody, Alexis, Tom, Peter, Lepir (doduše, on je spavao), Thanya, Flor, Sonia, Lucius i Barbara.
''Ljudi, nećete mi vjerovati kakva se jebena stvar desila!'', vrisnula sam, lupviši vratima.
''Kakva stvar?'', upita Tom.
''Još jedna učenica je ubijena!'', rekoh, trudeći se da ostanem pribrana.
''Što?!'', vrisnuše Tom, Lujiza i Peter.
''I kako to misliš, još jedna?'', upita Melody.
''Da. Alasea je poginula nesretnim slučajem, zar ne?'', upita Alexis.
Uzdahnula sam i pogledala u Toma, Lujizu i Petera. Lujiza me je gledala onim njezinim Lexy-jebo-te-tvoj-jezik pogledom, dok mi je Tom pokazao da im sve ispričam. Sjela sam se kraj Melody i započela...
Sve sam ispričala... Sve, baš sve. Nekoliko trenutaka, nitko ništa nije rekao. A onda, naposlijetku, netko je progovorio...
''Jebem vas, pričajte malo tiše!'', reče Lepir, a zatim nastavi da spava.
''Uuu, ovo je napeto!'', reče Peter uzbuđeno. ''Nisu ovdje čista posla!''
Flor se kiselo nasmiješila. ''Ne, ovdje su posla tako čista k'o da si ih oprao Arielom!'', uzviknula je i gađala ga jastukom.
Alexis je, za divno čudo, bila ozbiljna. Ustala se sa kreveta i naslonila se na zid, odmah kraj otvorenog prozora. ''Imam loš predosjećaj'', reče ona, dok joj je hladni vjetar mrsio kosu.
''Pitam se što će nam profesori slagati ovaj put'', progunđao je Peter.
Dobili smo odgovor na to pitanje već sljedećeg jutra. Monstrum je objavila da je učenica Lena Steppe popila neki otrovan napitak, te da će do daljnjeg biti u bolničkom krilu kod madame Nicolson.
Annabelle upita:''Kad ćemo ju moći posjetiti?''
Monstrum se naglo zbuni, a zatim reče:''Žao mi je, gospođice Granger. Ali bolest je zarazna.''
''Znala sam da će to reći'', šapnu mi Thanya.
Tada mi je sinula ideja. Povukla sam sve svoje prijatelje k sebi i rekla:''Slušajte, poslije prvog sata svi dođite na glavni hodnik. Otići ćemo do madame Nicolson.''
''Čemu to?'', upita Flor.
''Možda ćemo izvući neke informacije od nje. Znate kako je brbljiva'', rekoh.
''Ah, da kužim!'', odvrati Lujiza. ''Tražit ćemo da posjetimo Lenu, pa kad shvati da sve znamo...''
''Tko to tamo mjauče?'', siknu Monstrum, gledajući u našem pravcu.
''Mi!'', odvratila sam.
''Pazite se, gospođice Slytherin. Dobro se pazite'', uzvratila je ona bijesno, kako to i obično čini.
''Nju zbilja treba poslati u mirovinu'', čula sam Soniu kako govori.
''Da. Pod stresom je'', dodade Barbara.
Lepir frknu. ''Pa i vi biste bile da vam u školi ubiju dvije učenice. A sad se stišajte i pustite me da spavam!''
utorak, 05.06.2007.
SUNCE TE NE GRIJALO, ŠTO SE OVDJE DEŠAVA?
''Ti poznaješ ovog dečka?'', upitala sam Lujizu, gledajući u Thomasa Holopainena koji je upravo prilazio profesorskom stolu. Gligorićka je uzela razredbeni klobuk i stavila mu ga na glavu (Thomasu, ne profesorskom stolu).
''Slytherin!'', zaderao se klobuk.
Lujiza nije ništa odgovorila. Ponovno je uzdahnula. Još uvijek je krila lice rukama. Zašto je tako reagirala? Bilo je očito da ga poznaje, ali je isto tako očito da je tu bilo nešto više od poznanstva... Dečko je bio iz Rosewhitea, iz iste škole u koju je moja prijateljica ranije išla. Bilo je očito da se poznaju...
''Gospodine Holopainen, izvolite se pridružiti vašim kolegama'', reče Monstrum, pokazavši rukom ka stolu Slytherina. Ka našem stolu.
''Zgodan je'', šapnu mi Alexis, odmjerivši ga od glave do pete.
Kimnula sam glavom. ''Pa, je. Moram priznati da je.''
''Meni se ne dopada'', javila se Melody. ''Pogledajte mu kosu. Kao seoska mlada je.''
''Pa što, ja volim dečke sa dugom kosom'', usprotivila se Alexis.
Baš u tom trenutku, Thomas je sjeo kraj mene. Nasmiješila sam se.
''Bok'', rekoh, pruživši mu ruku. ''Ja sam Lexy Slytherin.''
Rukovali smo se. ''Drago mi je. Već si čula, ja sam Thomas Holopainen'', rekao je, osmjehnuvši se.
Dok se upoznavao sa ostatkom naše ekipe, Lujiza je nešto šaputala Tomu na uho. Krajičkom oka, vidjela sam kako joj on nešto odgovara, takođe šapatom. Nisam željela prisluškivati (ma dobro, jesam!), ali sam mu uspjela pročitati sa usana:''U redu je. Ništa se ne brini.'' A potom su se poljubili.
Thomas je takođe vidio što se desilo. Pogledao je u Lujizinom pravcu. ''Lujiza, zar me nećeš pozdraviti?'', upitao je, podignuvši lijevu obrvu.
''Da. Bok'', odvratila je Lujiza sa lažnim osmijehom na licu.
Barbara je upitala:''Da li se vas dvoje odnekud poznajete?''
''Poznajemo se. Thomas je moj bivši dečko'', reče Lujiza. Lažni smiješak s njezinog lica je nestao.
Te večeri, dok smo se izležavale u spavaonici i jele čips, upitala sam:''I?''
''Što i?!'', uzviknula je Lujiza iznervirano.
Strpala sam punu šaku čipsa u usta. ''Miflim, fo fa Fhomafom. Fto je f njim?'', promrmljala sam. (Prevodim:''Mislim, to sa Thomasom. Što je s njim?'')
Lujiza se zavalila na jastuke. ''Ovo se samo meni može desiti! Čitavu godinu umirem za Tomom, i kad napokon postanemo par, pojavljuje se moj bivši dečko iz Rosewhitea! Ja sam baksuz!'', urlala je i čupala se za kosu.
Nisam se mogla obazirati na njezinu kuknjavu, pošto sam imala važnijih problema. Naime, komad čipsa mi je zapeo u grlu i počela sam kašljati kao manijak. Ali moja draga prijateljica to nije niti primijetila. Nastavila je sliniti za Tomom i psovati Thomasu sve po spisku.
''Lujiza, krempito jedna...'', progovorila sam, gušeći se. ''Možeš li na trenutak zaboraviti svog glupog Toma i udariti me po leđima?''
Napravila je grimasu. ''Ne. I nije glup!''
''Želiš li da se ugušim?!'', uzviknuh.
Okrenula je očima i preko volje me lupila po leđima. Uspjela sam progutati taj nesretni zalogaj i vratiti se u normalu. Pročistila sam grlo i nastavila: ''Zašto ste ti i Thomas uopće prekinuli?''
Odmahnula je rukom. ''Ma, nikad ga nisam zapravo voljela. Prohodala sam s njim iz čistog hira. Ali on je bio bolesno posesivan i ljubomoran. Jedva sam ga se riješila, a sad će vjerojatno htjeti da uništi moju i Tomovu vezu'', pretpostavila je. Ponovno je sakrila lice u dlanove i počela da cvili.
Taman kad sam htjela da ju gađam jastukom, netko je pokucao na vrata naše spavaonice. ''Slobodno!'', uzviknuh.
Bili su to Tom i Matt. Ugrizla sam se za usnu. Da li je Matt kojim slučajem došao zbog mene? Srce mi je počelo lupati tisuću na sat.
''Tome!'', uskliknula je Lujiza i bacila mu se oko vrata.
''Lakše malo'', rekoh, praveći grimase. ''Udavit ćete se međusobno.''
''Idemo odavde, Lex'', reče mi Matt. Uhvatio me je za ruku i izišli smo van iz spavaonice. Nisam se opirala... Išla sam za njim kao hipnotizirana.
Dok smo prolazili kroz hodnik, začula sam Gligorićkin glas iza leđa:''Gospodine Harrison! Gospođice Slytherin! Sunce vas ne grijalo, što radite van kreveta u ovo doba?''
''A što vi radite van kreveta u ovo doba?'', uzvratila sam pitanjem, kako bih dobila na vremenu. Ako izgubim još koji bod za Slytherine, živu će me spaliti! U zadnjih deset dana izgubila sam gotovo dvjesto bodova. Mislim, čovjek pokuša da unese malo humora i zabave u ovaj mračni svijet, a to mu se poslije obije o glavu. Opet, nisam ja kriva što naši nastavnici još žive u kamenom dobu, tj. što su dinosauri koji ne znaju da su izumrli.
Gligorićka me ošinu pogledom, kao što i obično to čini. ''Ja moram stražariti na hodniku jer je vaš mentalni sklop ravan sobnoj temperaturi koja ne prelazi 23 Celzijeva stupnja! Bili bi u stanju otići na jezero i, ne daj Bože, nastradati. Ustvari, zašto se ja vama pravdam?'', reče ona, a zatim se lupi po glavi. ''Mislim da sam vas nešto pitala.''
''Profesorice, Lexy je bila kod ravnateljice na razgovoru, a ja se vraćam iz knjižnice. Slučajno smo se sreli'', reče Matt.
''Hmmm... vjerujem vam samo iz razloga što znam da je gospođica Slytherin rekorder u posjetama ravnateljičinom kabinetu. u redu onda. Idite u vaše spavaonice, dok ja obiđem ostale učenike. Ako uđem u vaše spavaonice i ne zateknem vas u krevetima, visit ćete na žalosnoj vrbi ispred dvorca, pa da sam vas na usta rodila!'', zaprijetila je i odgegala se niz hodnik.
''Dobro je...'', rekoh. ''Otišla je.''
Matt me je nježno pogladio po kosi. ''Lexy, ja... htio sam te nešto pitati.''
''Pitaj'', odgovorila sam.
''Znam da smo prije hodali i da smo prekinuli... ali..'', poče on.
''Pssst!'', rekoh i nježno ga dodirnuh po licu.
U sljedećem trenu, ni sama ne znam kako, njegove usne su se našle na mojima. Bio je to prelijep osjećaj... Osjećaj koji je prekinut užasnutim vriskom iz susjednog hodnika...
''Koji je ovo vrag, sunce ga ne grijalo?!'', uzviknuh. Zvučala sam pomalo kao Gligorićka, što me je posebno zabrinulo.
''Dovraga, Lexy... zvučiš kao nastavnica Dragica'', reče Matt.
''Znam!!!'', urliknula sam.
Nastavila bih ja i dalje kukati, ali se ponovno začuo vrisak. Još glasniji i još prodorniji nego prethodni. Još strašniji...
Nastavit će se...
subota, 02.06.2007.
NOVI UČENIK - NOVE NEVOLJE
''Pitam se što je s tim'', promrmljala je Lujiza, više za sebe.
Tom, Lepir, Barbara, Melody, Alexis i nas dvije smo sjedili za stolom u društvenom i prelistavali neke užasno dosadne knjige. Bilo je jako kasno, ali nismo imali drugog izbora. Naime, Gligorićka nas je podijelila u grupe i naredila da završimo referat za dva dana. Po mom mišljenju, to je čisto gubljenje vremena. Mislim, kad će mi u životu trebati čarobni ljubavni napitci? I zašto je baš nama odabrala tu najdebilniju temu? Zar nam nije mogla dati otrovne čarobne napitke, kao Soniji i njezinoj grupi?
''Što je s čim?'', upitala sam mrzovoljno, zaokruživši jednu rečenicu iz teksta crvenim markerom.
''Nije što je s čim, nego što je s kim!'', reče Lujiza, podignuvši pogled sa knjige.
Uzdahnula sam. Imala sam utisak kao da razgovaram sa čarapom. ''Dobro, idemo ispočetka. Što je s kim?'', upitah.
''Nije važno'', reče Lujiza, odmahnuvši rukom. ''Reći ću ti poslije.''
Zatim je pogledala u Toma. Ali ne onako kako ga je inače gledala... Ovaj pogled je bio prepun mržnje i tuge.
Za sve to vrijeme, Lepir je spavao sa glavom naslonjenom na rub stola. ''Nevene, ustaj!'', uzviknu Barbara, pograbivši ga za rame.
Lepir se lijeno promeškoljio i protrljao oči. ''Gdje sam ja?''
Melody je glasno otpuhnula. ''Bolje da ga pustimo da spava. Bio bi u stanju pomiješati buhe i slonove. Vidite da je kao drogiran!'', reče ona.
''Nema veze'', usprotivi se Alexis. ''Ne vidim razlog zašto bi on spavao dok smo mi budni i rintamo oko ovih napitaka!''
''Želiš li ti dobru ocjenu iz ovog referata?'', upita Melody.
''Da. Naravno'', reče joj Alexis.
''Onda bi bilo bolje da Lepira ne uvlačimo u ovo'', odvrati ona.
Lepir je gledao malo u jednu malo u drugu, a zatim je spustio glavu na stol i nastavio spavati. ''Nevene!'', vrisnu Barbara i povuče ga za uho.
''Pusti me, Atomska!'', uskliknu Lepir i odskoči sa stolice.
''Mama ti je Atomska!'', odvrati Barbara i lupi ga knjigom po glavi. Jako.
Lepir potrča kroz društveni i zaurla:''Tome, u pomoć!''
Tom podiže pogled sa bilježnice. ''Jesam li ti milijun puta rekao da me zoveš Voldemort?'', promrmljao je.
Lujiza se ustala i prekrižila ruke. ''Da li ti je taj nadimak dala tvoja nova djevojka?'', prosiktala je, ošinuvši ga pogledom.
Tom je ispustio penkalo od iznenađenja. ''Što ti, zaboga, pričaš?'', zinuo je.
''Ništa. Samo pitam da li je to ideja tvoje djevojke'', odvrati Lujiza bijesno.
''Kakve djevojke?'', upita Tom razrogačenih očiju.
Mi ostali smo odložili markere i bilježnice da vidimo kako će se ovo završiti.
''Svi znamo da hodaš sa Andreinom. Ne moraš to kriti'', procijedila je Lujiza kroz zube i krenula prema vratima. Tom je krenuo za njom. ''Stani!''
''Što je sad? Idi kod svoje djevojke'', reče mu Lujiza, ubrzavši korak
''Bože sačuvaj!'', rekao je Tom. ''Ja da hodam s Andreinom? Otkud ti ta ideja? Fuj.''
Lujiza zastade. ''Rekla mi je Barbara'', odvratila je.
Svi pogledasmo u Barbaru. ''Ti si to rekla?'', upita Tom začuđeno.
Barbara je slegnula ramenima. ''Ja sam mislila... zapravo, rekla mi je Thanya'', reče, igrajući se s pramenom kose.
Tom se okrenuo Lujizi. ''Tko god da ti je rekao, to nije istina. Ja ne hodam s Andreinom. Nisam čak niti zaljubljen u nju, nego...'', počeo je.
''Nego u koga?'', upita Lujiza. Glas joj je podrhtavao.
''A što ti misliš?'', Tom uzvrati pitanjem, dotaknuvši ju po obrazu.
Nakašljala sam se. ''Hm... već je kasno. Ostavimo ih nasamo'', rekoh, povukavši svoje prijatelje u pravcu naših spavaonica.
***
''Lexy, nećeš mi vjerovati što se sinoć desilo!'', vrisnula je Lujiza sljedećeg jutra, dok smo žurile na doručak.
''Vjerovat ću ti, samo mi nemoj pričati detalje! Ne želim znati!'', rekoh, pokrivši uši rukama.
Nasmijala se. ''Ma daj! Rekao mi je da me voli!'', vrisnu ona uzbuđeno.
I ja sam vrisnula. ''Znala sam! I sad hodate, zar ne?'', upitah.
''Pa...'', poče Lujiza, sa zagonetnim smiješkom na licu.
''Već je bilo i vrijeme!'', rekoh. ''Idemo sad na doručak, da ne bi došlo i vrijeme naše smrti.''
''Čak mi ni to ne može pomutiti sreću'', prošaputala je Lujiza zaneseno.
Prevrnula sam očima, neprimjeno odškrinula vrata i provirila u blagovaonicu. Za divno čudo, ovaj put nismo kasnile. Ušle smo u unutra i smjestile se za stol pored ostalih Slytherina. ''Ljubavi, jesi li lijepo spavala?'', upitao je Tom, zagrlivši Lujizu.
''Jesam. Sanjala sam te'', rekla je ona i svojim usnama potražila njegove.
U jednom trenutku, svi su gledali u njih. Svi pogledi su bili usmjereni k njima. Baš svi.
''Ahhh... baš su slatki'', rekla je Melody.
''Krasno'', dodala je Thanya.
''Nek još samo jednom kažu da su dobri prijatelji'', reče Katie.
No, ono što me je zabrinulo bio je Andreinin pogled. Pogled pun mržnje. Pogled pun odlučnosti. Poznavala sam ju i predobro, znala sam da nešto smjera... Njezina opsjednutost Tomom je polako prelazila granice ludila. Zato sam se i zabrinula. Promatrala je Lujizu kao da ju želi ubiti, kao da joj želi reći:''Dobila si bitku, ali ne i rat.''
''Hej, Lexy...'', reče Matt, povukavši me za ruku. ''Jesi li čula novosti?''
''Što?'', upitah, dohvativši kolač sa stola. ''Andreina je naučila čitati kako bi mogla uzeti knjigu Savršen zločin?''
Matt se nasmijao. ''Ne, ludice. Danas nam dolazi novi učenik.''
Komad kolača mi je ispao iz usta od iznenađenja. ''Zbilja?''
''Da. Iz Rosewhitea'', reče Matt. ''Uzgred, htio sam te još nešto pitati...''
Na svu sreću, tada se naša cijenjena i duboko poštovana ravnateljica, Monstrum, u potpunosti vratila na scenu. Dogegala se do profesorskog stola i svom svojom težinom se spustila na stolicu (sirota stolica).
''Molim za malo tišine!'', uzviknula je, onako grozno kako to samo ona umije. ''Vjerujem da ste vi, mala zabadala, već saznali da nam danas dolazi novi učenik iz Rosewhitea, škole za vještice i čarobnjake u SAD-u.''
Svi zapljeskaše i povikaše u znak odobravanja. Monstrum pričeka da se galama stiša, a zatim se okrenu prema vratima blagovaonice.
''Sad bih zamolila Thomasa Holopainena da nam se pridruži'', reče ona.
Istog trenutka, vrata se otvoriše i pred nas istupi visoki dečko smeđih očiju i tamne duge kose. Na prvi pogled, poprilično simpatičan. Ili ipak...
Lujiza je preblijedila i ispustila čašu iz ruke. Začuo se samo zvuk pucanja stakla i njezin bolni uzvik:''Oh, ne!''
''Što se desilo?! Jesi li dobro?'', upita ju Tom.
Nije ništa odgovorila. Samo je spustila blijedo lice u dlanove, kao da želi zaboraviti... Kao da želi pobjeći... Ali od čega?
Nastavit će se...
