Ova činjenica je temelj svega. Zaglavni kamen našeg postojanja. Jer ako je Bog ljubav, iz ljubavi smo stvoreni i ljubav je u naše duše utkana. Upoznati sebe kao ljubljeno stvorenje Božje, kao Njegovo voljeno dijete, znači posve promijeniti perspektivu svog života. Znači vidjeti svoj život kao remek djelo najvećeg umjetnika.

Može se učiniti čudnim da život koji je pun promašaja, stramputica i grešaka, gledamo kao remek djelo. Jer čini nam se da remek djelo mora biti nešto predivno, nešto savršeno. Ali sjetimo se da i remek djelo treba gledati s određene udaljenosti da bismo bili u stanju prepoznati svu njegovu začudnu divotu. Jer onako izbliza uočavamo sve one poteze, nabacanu boju, nabore i nakupine (pa čak i nešto prašine).

Kada na svoj život pogledamo malo izdaljega, malo bliže Božjoj perspektivi, možemo vidjeti da je Bog od svih naših poteza, nabacane boje, nesigurnih prelaza svojom Ljubavlju satkao predivnu kompoziciju vrijednu naziva remek djela.

Bog nas ljubi. I zato ne treba razloga. Naprosto nas ljubi, ovako nesavršene kakvi jesmo