alethea

sanjala sam epsku priču koja je dovela do propasti civilizacije. zakoni nisu postojali, ljudi su se podijelili na frakcije koje su bile mješavina neusvislih ideoloških stremljenja i plemenske netrpeljivosti. ogromne kolonije su bile neprestano u pokretu, u jednom momentu, svi su živjeli na splavi nasred rijeke, zatim je ta rijeka postala crvena, ali ne od krvi, bila je više ružičasta poput bombona, onečišćena i radioaktivna. odluka je pala da se osuši rijeka, nakon toga, nije bilo vode na zemlji, svi su bauljali među rijetkim korijenjem, dok je sunce sisalo život iz oka.
činilo se da je do propasti doveo niz krivih odluka. jedina, imala sam moć da se vratim kroz vrijeme i promijenim svaku od njih, ali nisam imala petlje.