Rock`n`Roll from Rivendell

subota, 24.11.2007.

...free fallin`...

subota, 17.11.2007.

...za malo...

"No, pa daj vrati na tekmu."
"Ma još je poluvrijeme, kaj briješ. Čekaj sam da vidim ovo." kaže meni moj kompić Primorac, i s guštom prilijepi oči na telku, jer naravno na Z1 je bio talk shows, s njegvom najmilijom, Vlatkom Kokos, ovaj Pokos (tipfeler, sorry).
"Opet ti je ova fufa važnija od puno potrebnijih stvari. Pa repka nam igra!" kažem ja vidno uzrujan, jer poluvrijeme samo kaj ne počne, a niš nije ljepše neg čut navjače kak pjevuše, bez da onaj dikobraz od Sušeca non stop priča sam sa sobom i kvari navijačka veselja.
"Mrš! Ne vređaj mi Vlatku, ona uvijek ima prava intelektualna razglabanja od kojih bi se i Latin i Stanković mogli postidjeti."
"Ma smokaj mi dik. I daj baci mi jednu žuju."
I tak nakon 2, 3 minute, skuži i on kaj je važnije, i prebaci nazad na tekmu. A ja si sam u glavi mislim, kak je jebeni zadnji put da bu on imal daljinski u rukama dok nam repka igra.
"Evo viš da se niš nije desilo. I dalje gubimo 1:0."
"Ma mama ti gubi 1:0!" Odvratim mu sav crven u faci, jer sad je već počeo vrijeđat boje naše nacije. "To im oni namjerno puštaju, da bude dramatičnije zadnjih 5 minuta. Pazi kaj ti velim: naši budu ih razbili s 2:1."
"Ma ti si idijot. I sam veliš da nam je to zadnja šansa. Ak sad ne pobijedimo, možemo zaboravit Europsko. A kak trenutno stoje ovi drugi iz naše skupine?"
Hitro uključim teletekst i bacim oko na brzaka na rezultate, kak nebi nekaj od tekme propustil. "...ma jebemu! Ovi su poveli s 1:0." Ne piše se na dobro. "Sad moramo pobijedit, i to je jedina šansa koju imamo. Pas mater!"
"Kaj sam ti reko, niš od Austrije. Očito sljedeće ljeto možemo na more, ovaj put." kaže mi kompić.
"Aj odfukaj. Ček sad imamo priliku!" Viknem ja, uvidjevši svojim sokolovim okom, brzinom mungosa i refleksima mačke, da naš vezni red lagano plete mrežu oko protivničkog gola. "Ajmo pucaj, pizda ti materina! Goooooolllllll!!!!! Gol!!!!!!!!!!!!! Dragane, dali smo gol!"
"Vidim, vidim. Aj smiri se, još moramo dat jedan." odvrati mi on dok smo skakali po vrlo skliskim parketima, zahvaljujući uglavnom njemu pošto ima običaj da prolije pivu uvijek kad se neka dobra akcija odigra na tekmi, od ushićenja.
No, i tak je prošlo nekih 20 minuta punih krvi, suza, šaka, pivskih boca, kad odjednom:
"Gol!!!!!!!!" Uzviknem sav hepi, a kad ono: "Ma kurac gol. Prečka!"
"Aj kompa imamo još minuticu, ali...." I tak je moj Dragan ostao s tom slinom u grlu, jer jedna scena na telki mu nije dozvolila da završi tu rečenicu do kraja. Naime, pao je gol, ali ne na onoj strani od koje smo očekivali, neg od protivničke ekipe.
"Koji kurac...?" To je jedino što sam u tom čudnom stanju mogao izgovorit. Ovo se nije očekivalo. Ko bi rekao da ćemo u zadnjoj jebenoj sekundi iz kontra napada dobiti gol? I zbog te zadnje sekunde niš od Europskog sljedečeg ljeta.
Tužan je to dan za mene i mog kompića. Naša zastava se neće vijoriti sa stadiona Arnolda Švarcenigera u Grazu, iliti tam nekog lijevog. Ni ja ni on nismo ni na kraj pameti mislili da bi nas neki manekeni iz Italije pobijedili 2:1, i uzeli nam odlazak u Astriju i Švicarsku, koja je nama Škotima trebala pripasti. Zbog te jedne jebene sekunde.
Sječam se, mutno, da je Dragan od šoka čak zaprijetio da će izaći iz HDZa. Mada mi nije jasno kakve veze politika ima sa sportom.



We'll be comin`
We'll be comin`
We'll be comin` down the road
When you hear the noise of the Tartan Army boys
We'll be comin` down the road

subota, 10.11.2007.

...Will Ye Nae Come Back Again?...

...i tak ti ja čitam u novinama, gledam na Dobro jutro Rvacka, slušam u tramvaju, prisluškujem u busu, i sve to sa blagim podsmijehom spremam u beskrajno duge ladice u mom slatkom, malom mozgiću...
...naime, već zadnjih par dana gradom se širi priča o jednom super junaku i njegovom potrčkalu, ovaj, pomoćniku. Grad Zagreb je dobio svoje super junake, koji se bez imalo straha bore za pravdu. Čak je i naš doživotni gradolnačelnik gljivan banditić dao oglas u novine, da onome tko pogodi identitet tih super junaka, gararantira da će ga zaposlit kao doživotnog člana gradske skupštine. Javilo se već preko tisuću očevidaca, ali svi daju zbrkane informacije: "...videla sam ja njih, onaj jedan je visok, zgodan i plav, a onaj mali kaj trči za njim, hm, pa nije ni on za bacit..."; "sve su to laži, ja sam jedini građanin koji ih je vidio, onaj veliki je non stop vikao ime od nekog političara, al nemrem se sad zmislit od kojeg, mislim da je vikao Ivo Sanader, il tak nekaj, a onaj mali je imal neku čudnu obleku..."; "šjor gradolnačelnik, ja bi bacila svoju desnu ruku u potok, da je ono bio Primorac..."; "...je, je im ova gospodična praf, ja isto mislim da je to bil Primorac, onaj naš ministar, znate..." ......
...i tak čitam ja ispod oka metro expres u tramvaju, gdje se nabrajaju brojna dobra dijela tog čudnog dvojca (a po nekim izjavama i četvorke): heroj obučen u čudan kostim nahranio gladnog studenta u menzi, dok je čekao u redu; nepoznati junak napisao dijetetu zadaću preko noći kako ovaj nebi pao razred, viđen kako s pomočnikom bježi kroz prozor dijetetove sobe, otac u neznanju napao dobročinitelja, ali je pritom zaradio udarac od državnog pečata u glavu (uspješno se oporavlja na Rebru); "Primorčev alter ego u junaštvu, ili samo iluzija?"; "neki luđak nalik na Primorca pomogao studentu na ispitu";...
...a zatim piše kako su novinari drugi dan u jutro posijetili ured ministra, i zatekli su ga u vidno pospanom stanju; nakon što su ga upitali o toj zacijelo pukoj situaciji, izbacio ih je van iz ureda i počeo se derati: "Sve su to pizdarije! Sve su to pizdarije!!"...
...i tak ti ja to čitam, i mislim si: nemate vi pojma o ničemu, dragi moji novinari; o ničemu....
...i uzmem si mobitel u ruke i počnem pisat poruku: "budalo, oš ti prestat davat izjave, stvaraš nepotrebnu nervozu."...
...i tak ti ja okrenem stranicu, a kad ono na sljedećoj strani: "...jedan naš čitatelj je uslikao ovaj spomenuti dvojac..."



..."Valjda nečemo trebati čekati dugo, da ovi junaci opet spase nekoga"...

...sranje!!; kaj mi je to trebalo...



will ye nae come back again?
will ye nae come back again?
better lo'ed ye canna be,
will ye nae come back again?

subota, 03.11.2007.

...za neke dečkiće...

...i tak ti ja otvorim stranicu od blog.hr-a da dođem do svog bloga, pošto je subota, a toliko gladnih očiju nestrpljivo išćekuje ovaj moj mali tjednik, a kad ono vidjeh temu nečijeg posta o mom best frendu Primorcu i o njegvoj slatkoj željici da u školicu ubaci NAUK (al ne vjeroNAUK) o spolnom odgoju. Ma kak je to sam slatko.
Pitam ga ja jednom na pivi dok smo bili, pošto smo si onak dobri kompići: "...čuj, buraz, kuiš ono, pa kakve su ti to gluposti, pa ko da čak ni ti nisi već u vrtiću maštal o golim klinkama i tetama; pa kaj buš sad mučil onu jadnu dječicu, koja se već zbog globalizacije fuksa na jeftino - nevinim fukodromima još u osnjovnjaku, s još jednim predmetom u školici." I pljunem na donji dio klupice, jer smo sjedili na njoj u parkiću, dok je kraj nas sviral njegov stari, već vidno sjebani kazić, kojeg kad vidim mi se odma zgrči želudac; al ni bed, glavno da radi. I tak baš došao refren od jako poznate pjesme:

So fuck the system
You can bring it down
So fuck the system
We can bring it down

Thousands of homeless
And more each day
The misery continues
Its the government way
Fuck the government

"Pa kaj još uvjek slušaš Exploited?!" pitam ja njega, a on zgasi pljugu na svoj kožnjak, i vidno uzrujan zdere se na mene: "Koji te kurac boli kaj ja slušam, kad je moj kazić... Jel ja tebe jebem kaj već zadnjih 10 mjeseci non stop slušaš keltsku muziku?! Ajd u kurac i ti!..." vidim ja da mi je kompića neko uzrujal, i vidno zabrinut upitah ga da mi da onu predzadnju pivu iz gajbe, i nek mi veli ko ga je naljutio. A on će: "...ma jebe me onaj idijot Ivo, stalno hoće neki kurac! Ma ne pitaj me. Non stop moram radit. Pod pauzom si čak ni frlju nemrem smotat, stalno mi daje posla. I sad oče da u srednju i u peti razred stavim za predmet neke bedastoće o seksu, sam zato kaj se on nije fuksal do 33. godine. Ma molim te!"
"ma pusti idijota, glavno da ti plaća stigne svaki mjesec na vrijeme" kažem ja, ma da uvidjeh odma da ta moja izjava nije napravila niš korisnog, nego je samo razjarila već onako načetu dušu. "Ma cijeli sistem je zakurac!

So fuck the system
You can bring it down
So fuck the system
We can bring it down"

Zapjevao je refren i uzeo svoj stari crveni sprej, i otišao do obližnjeg zida neke zgrade, a meni odma suze na oči jer me udario flešbek: sjetih se kako smo ja i Dragan davno prije u našoj pravoj punk fazi cugali pivo, i slušali Exploited, i ispisivali parole s autolakom po zidovima u Novom Zagrebu. To su bila vremena.
"Se nebuš pridružil? Se sječaš kak je to bilo prije?" pita me on, a ja sav crven u faci od sreće, jer uvidjeh da se ON sjeća kak nam je jebeno bilo. I čopim ja svoj mali portabl sprej i nacrtam pijanog Tweetija, a moj Dragan vidno raspižđen na Ivu, napiše: Sanader, smrde ti muda!.
I tak mi ispijemo zadnju pivu, i počnemo se lagano vračati u davna vremena kad smo bili mladi pankeri puni entuzijazma, i nekak se ta vremena više nisu činila tak davnima.
I na rastanku kažem ja kompiću: "Ej, Primorac, nemoj da opet pun kurac vremena prođe, a da ne odemo na pivu!" a on sav smušen od pola gajbe uđe u krivi tramvaj i počne se derat na automat za karte, a ja si mislim: "Dobar stari Primorac. Nebu se on nikad promijenil." i kažiprstom obrišem suzu, i kažem u sebi: treba bit više ovakvih ministara.




Pošto je nedavno bio Dan mrtvih, stavio sam ovo radi uspomene na Johna Bonhama, bubnjara Led Zeppelina, mada se tekst može primijeniti i na stara prijateljstva.

Tangerine, Tangerine,
Living reflection from a dream;
I was her love, she was my queen,
And now a thousand years between.

Thinking how it used to be,
Does she still remember times like these?
To think of us again?
And I do.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv