"Hvala za ono malo prije. " rekla sam Aaidenu, nakon što je odvratio pažnju Simonove mame sa nas.
"Uvijek." Rekao je i namignuo. Još smo malo sjedili na stepenicama i čekali Alana.
"Simon! Pa di si legendo!" vikao je Alan kad je izašao iz zgrade i ugledao nas. Simon je ustao, nasmijao se i dao pet Alanu. Ustali smo i Aaiden i ja, i zajedno smo krenuli prema plaži. Simon je ovog puta bio bez bicikle, hodao je sa nama.
Na plažu smo stigli prvi. Bacili smo stvari na naše uobičajeno mjesto na ploči i potrčali prema vodi. Alan i Simon popeli su se na Tramp, a Aaiden i ja smo se samo zaletili od dolje i sasvim slučajno, svo četvoro smo skočili istovremeno. Nisam pazila kamo skačem, nitko nije. Pod vodom sam se sudarila sa nečijom nogom. Izronila sam smijući se i primijetila da je to bio Alan. Nakon možda par sekundi ponovno sam bila pod vodom, to je bila Simonova krivica jer me potopio. Nadoknađivao je onih 6 dana što ga nije bilo.
Nakon nas, počela se skupljati stara ekipa: najprije su došle Bloom, Dorothy i Sarah, zatim Anthony, Jonathan i ostali dečki i zadnje, naravno, Steph i Lou. Kada smo odradili prvu turu skokova i kada je Lou započela svoje kopanje po torbama u potrazi za hranom, Bloom se okrenula prema mjestu sa kojeg smo dolazili na plažu i viknula "Walle!", na što smo se svi okrenuli. Walle tko, Walle što? Nikakav Walle nije išao na more sa nama. I tek kada se spustio na ploču, do nas, doprijelo mi je do mozga: Walle je onaj Simonov najbolji prijatelj o kojem je puno pričao, napokon sam ga imala prilike upoznati.
"Walle, da te upoznam." Rekao je Simon sav ozaren. "Ovo je Lisa." Rekao je, okrećući se prema meni. Pružio mi je ruku i uzvratila sam stiskom.
"A dakle ti si ta. Walle, drago mi je." Rekao je, nasmješen.
"Lisa." Odvratila sam. Walle se činio kao super dečko. Pa, čim je Simonov najbolji prijatelj, znači da je čovjek kakvog bi svatko poželio za prijatelja.
Walle je, naravno, ostao sa nama. Bio je super dečko, stalno se zezao, zbijao šale, stalno se smijao, on je bio čista pozitiva. Uz njega nitko nije mogao ostati ozbiljan. Kada smo igrali split, Simon i ja bismo završili partiju u roku od pola minute, jer je Walle stalno obilazio sve i govorio im koje da karte šalju kako bismo mi pobijedili. Bio je otovoren i uvijek je govorio što misli. Jedino što je bilo tajanstveno kod njega bilo je njegovo ime. Walle je bio nadimak, a ime je znao samo Simon. On ga očito nikome nije govorio, koliko god ga drugi nagovarali da im kaže.
U jedno doba poslije podne Simon me uhvatio za ruku i povukao u nekom smjeru. Nitko drugi nije primijetio da smo samo odjednom nestali. Znala sam da je tražio neko samotno mjesto,gdje nas nitko neće smetati. Nakon kratkog hodanja, popeli smo se u praznu spasilačku kućicu. Zatvorili smo drvena vratašca za sobom i sjeli u kut kućice. Raširio je noge, kako bih mogla sjesti između njih i nasloniti se ne njega. To sam i napravila. Držao me za ruku i smijao se. Pričali smo, ljubili se, bilo je prekrasno. Prošao mi je rukom kroz kosu, obožavala sam to. Naslonila sam se na njegovo rame, i on me poljubio. Rukom mi je petljao po kosi, a drugom me čvrsto stiskao za moju. Nisam imala pojma što se vani dešava, samo je on bio važan.
"Vidi ga, navalio na nju kao dijete na čokoladu." Samo sam čula Walleov glas iza nas.
"Ispario si." Rekao je Simon glasno i nastavio sa onime u čemu nas je Walle prekinuo. Ovaj se nasmijao i nestao iza drvenih vratašca.
Dok smo kasnije sjedili na ploči, Steph se približila Alanu na možda nekoliko centimetara. Svi su to primijetili, nije to bilo tako teško. Primio ju je oko struka i nagnuo se prema njoj. Naslonila je svoj nos na njegov i nije mogla sakriti osmjeh od uha do uha koji je blistao na njenom licu.
"Poslužite se spasilačkom kućicom." Rekla sam i namignula. Ustali su i otišli, smijuljeći se.
"Ma znao sam ja da će bit nešto između njih." Rekao je Aaiden ponosno.
*
Budilica je zvonila, sunce je sjalo, a ja se prvi put u tjedan dana nisam probudila pored mojih najboljih prijatelja, Alana i Aaidena. Ali taj je dan bi poseban na svoj način, jer je on značio da ću se idućih nekoliko dana buditi pored svoje najbolje prijateljice iz Orlanda, Mirande. Brzo sam se spremila, nešto strpala u usta i mama me odvela do kolodvora. Na mobitelu sam utipkala 'Miranda' i tek što sam stisnula zelenu slušalicu da je nazovem i pitam gdje je, ispred mene se stvorio veliki autobus iz Orlanda. Nakon što se zaustavio, iz njega su počeli izlaziti ljudi, različite dobi, rasta, svega. U gomili ugledala sam Mirandu, nisku curu, duge smeđe kose i velikog osmjeha. Potrčala sam prema njoj i snažno je zagrlila, nisam je vidjela već tko zna koliko!
Pokupila je svoje torbe i odnijele smo ih u auto. Po putu do kuće pokazivala sam joj neka, meni važnija odredišta. Objasnila samo joj gdje je šta, gdje ćemo ići na more. Vožnja autom nije dugo trajala, brzo smo stigle i raspakirale Mirandu.
"Nego, imamo li danas Simona u planu?" pitala je smijući se dok je skidala starke.
"Naravno! On je svaki dan u planu draga." Odgovorila sam joj i nasmijala se. "Kad te raspakiramo, moramo ručati na brzinu i onda će po nas doći Aaiden i Alan, pa idemo na more." Rekla sam, otvarajući njen kofer. Svidio joj se naš plan za prvi dan.
Dok je vadila neke stvari iz torbice ugledala je dvije slike zalijepljene na mojem zidu. Stajale su jedna ispod druge, isprintane na glatkom, sjajnom papiru, za razliku od svih ostalih koje su bile na običnom bijelom. Nasmiješila se i pogledala me.
"Na prvoj ste slici ti i Simon, jelda?" pitala me, gledajući prvu sliku. Prišla sam joj, nasmiješila se i kimnula. Ta mi je slika bila jedna od dražih. Na njoj smo bili Simon i ja, stajali smo na stepenicama za na tramp. Stajao je na istoj stepenici kao ja, ruke su mu stajale oko mog struka i moje ruke su bile na njegovima. Od iza su virili krajevi njegovih plavo-bijelih Hajavki. Kosa mi je bila raštrkana, svaka vlas na svoju stranu, ali je ipak izgledala lijepo. Slika nije bila niti presvijetla niti pretamna, bila je baš onakva kakva bi trebala biti.
"A tko je na ovoj drugoj?" pitala je. Prešla sam pogledom sa prve na drugu sliku. Svaki put kada bih vidjela tu sliku, neka čudna toplina kao da je prolila moje srce.
"Ovo dvoje koje sjede na podu su Aaiden i Simon." Govorila sam prolazeći prstom po slici, pokazujući osobe čije sam ime izgovorila. "Ova plava cura na Aaidenu je Lou, a na Simonu sam ja. Ispred nas leži Bloom, a ispred njih Dorothy. Ove budale koje si međusobno raščupavaju kosu su Alan i Steph, a gledaju ih Anthony, Jonathan i Sarah. To su ti moji najdraži, sa njima se ide na more. I da, jučer je počeo dolaziti Walle, zato on nije na slici." Rekla sam. Ona je sve to pažljivo slušala i primala na znanje, upijala je svaku moju riječ.
Nedugo nakon toga otišle smo u kuhinju na ručak, neko pileće meso, uobičajeno. Brzo smo strpale hranu u usta, i spremile se za na more. Dok sam Mirandi zavezivala gornji dio ljubičastog kupaćeg oko vrata, netko je pozvonio.
"To su sigurno Alan i Aaiden. Ajde brzo oblači tu majicu, idemo." Rekla sam. Prebacila je majicu preko vrata i stavila maslinasto-zeleni ruksak na leđa. Pozdravile smo se sa svima u stanu i izašle vani. Tamo su, u svojem uobičajenom položaju, stajali Alan i Aaiden. Alan nas je prvi primijetio, nasmiješio se i pružio ruku Mirandi.
"Alan, drago mi je!" rekao je stiščući njenu ruku.
"Miranda." Uzvratila je smješkom.
"Ja sam Aaiden." Rekao je Aaiden probijajući se između mene i Alana kako bi mogao pružiti ruku Mirandi.
"Miranda, drago mi je." Rekla je. Otišli smo prema plaži, nešto se zezali, smijali. To je bilo prekrasnih nekoliko minuta. Do plaže nije trebalo dugo. Kada smo došli na plažu, ugledali smo Simona, Steph, Lou i Wallea na uobičajenom mjestu na ploči. Simon je sjedio indijanskim sijedom na svom crvenom ručniku, pored njega sjedio je Walle, a na njega je bila naslonjena Steph. Sa njihove druge strane, nasuprot Simonu, sjedila je Lou i po običaju – jela. Walle i Steph bili su nam okrenuti leđima. Tiho smo ostavili stari iza njih, nitko od četvorke nas nije primijetio. Ovo je dvoje tražilo neku pjesmu na mobitelu, Lou je bila zadubljena u jabuku, a Simon je čistio komadiće čipsa sa ručnika. Alan je zazviždukao i u trenutku su se svi okrenuli prema nama.
"Zašto mi nisi rekla da je tako zgodan?" pitala me Miranda u trenutku kada se Walle okrenuo. Već u sljedećem ja sam bila u Simonovom zagrljaju, a Miranda se upoznavala sa preostalom trojkom. Sve što sam uspjela vidjeti bilo je Walleovo 'bacanje' Steph sa sebe i upoznavanje sa Mirandom.
Ekipa je prihvatila Mirandu kao svoju. Svi su je dobro prihvatili, kao i mene, Lou i Wallea. Smijali smo se, zezali se, sve je bilo savršeno. Jednom smo Miranda i ja skočile zajedno, i kada smo izronile, Walle se uhvatio za moje noge, a Simon za Mirandine.
"Hajde, vucite!" rekao je Simon. Smijala sam se, gutala vodu, zaranjala i vukla Wallea. Bio je mršav, ali za barem glavu i pol viši od mene. Miranda je teškom mukom vukla Simona. Ubrzala sam, i Walle je počeo šamarati vodu nogama i u tren oka našli smo se ispred Mirande.
"Uhvati se za moje noge." Rekao je Walle Mirandi i ona ga je poslušala. Na mojim nogama vukla sam tri osobe, mislim da su mi tada ruke znatno ojačale. Svejedno, sretno smo stigli do stepenica i popeli se natrag na mol.
Nešto se događalo između Wallea i Mirande, to se nije moglo poreći. Stalno su bili zajedno, glili se, skakali jedno po drugomu, svaku su igru igrali skupa i brisali su se istim ručnikom. Zvao ju je ljubičica, zbog ljubičastog kupaćeg. Bili su slatki zajedno.
I dok smo mi tako ležale na ploči i dok je Simon tražio nešto u torbi, Walle se stvorio niotkuda i legnuo na Mirandu. Ona je jedva dolazila do daha, ali svejedno se neprestano smijala. Simon je iz torbe izvadio nekakvu vrečicu sa obojanom rižom. Istresao mi je malo u ruke i ja sam počela jesti.
"Daj istresi meni na ručnik." Rekao je Walle i sišao sa Mirandinih leđa. Simon mu je istresao rižu na ručnik, a ovaj je počeo jesti kao neki pas. Smijali smo se, slikali ga, a on je govorio da se stvarno osjeća kao pas.
Predvečer, dok smo se Miranda i ja presvlačile u susjednim kabinama na plaži, Simon se zavukao između stražnje strane moje kabine i zidića, i provirivao kroz rupicu na mojoj kabini. Najprije nisam primijetila da se tamo sakrio, ali kada se počeo smijati shvatila sam da je tamo bio cijelo vrijeme. Izvukao se iza kabine i ušao unutra k meni. Na podu je ležao moj gornji dio kupćeg.
"Ovo je za mene?" pitao je uzimajući kupači sa poda. "Pokloniš mi to?" pitao je smiješeći se.
"Ma naravno." Rekla sam. Stavila sam ruke oko njegovog vrata i poljubila ga. Uzvratio je poljubac i uhvatio me oko struka.
"Šta je to među nama?" pitala sam. Nisam željela upropastiti trenutak, ali samo sam htjela znati na čemu sam. Bila sam nervozna, tko zna kakav sam odgovor na to mogla dobiti? Možda on ne želi ništa samnom. Možda sam mu bila samo igra. Možda nisam za njega dovoljno dobra. Šta ako je bilo šta od toga istina? Vjerojatno bih se živa pojela.
"Šta ti želiš da bude?" odgovorio je pitanjem. "Ja znam šta želim." Nasmiješio se.
"Želiš li biti moja cura?" pitao me. Nisam mogla vjerovati onome što čujem, ali sam se tome nadala još od onog trenutka kada je rekao "Ja igram za Zelenom.", još od onog trenutka kada sam ga prvi put vidjela, kada su me po prvi put osvojile njegove savršene plave oči.
"Znaš da želim." Rekla sam i nasmiješila mu se. Trenutak je bio prekrasan, bez obzira na činjenicu da smo stajali u kabini. Izašli smo držeći se za ruke.
"Hajde golupčići, ubrzajte malo, zakasnit ćemo u kino!" vikao je Aaiden i istovremeno spremao svoju i moju torbu, dok je Walle u Simonovu utrpavao mokar ručnik, ostatke neke jabuke i komadić sendviča. Naime, večerašnji dogovor bio je odlazak u kino. Nas 8, na čijem su čelu stajali Walle i Aaiden, odlučili smo ići u kino. Koji se film gledao? Nitko nije imao odgovor na to pitanje – što god da je, dobro je došlo.
"Hvala na pomoći oko torbi, baš ste velikodušni." Našalio se Simon dodajući mi torbu. "Ja ću nju odvesti, Walle će odvesti Mirandu. U 8 i 30 se nađemo ispred kina?" pitao je Simon. Svi su kimnuli u znak potvrde, pozdravili nas i mi smo otišli. Walle je također bio sa biciklom, tako da je mogao odvesti Mirandu. Kada smo se popeli više plaže, ja sam sjela na kostur Simonove, a Miranda Walleove bicikle. Bili smo ispred njih, kako bi Walle znao kuda treba ići i kako se ne bi izgubio. Voljela sam vjetar kojeg je Simon stvarao kada je parao zrak svojim prednjim kotačem. Uspješno smo izbjegli ogradu i grmić i sretno stigli ispred kanti za smeće gdje me je uvijek ostavljao. Odmah iza nas stigli su Miranda i Walle. Skočila sam sa bicikle, poljubila Simona za odlazak, pozdravila Wallea i sa Mirandom nestala u ulazu.


x Komentari [5] x