...tied to a dream?Only island monotony.

Svjetlucava površina mora zasljepljuje me nakratko i cijeli svijet explodira srebrno.
Rumeni oblaci se kidaju na nazubljenim vrhovima,umirući tiho,ponešeni vjetrom.
Zažareno kamenje poklanja mi crvene cjelove na dar.

Boli me.
Šum valova razbija umjetnu atmosferu transparentne sreće koju sam isplela oko sebe.
Gasim mp3.
Prekidanje dotoka agensa kojim tonem u purpurne vode sladunjavih riječi i happily-ever-aftera.
Nešto tinjajuće u dubini mene svaki put toplo zadrhti.

"The stars are blazing like rebel diamonds cut out from the Sun..."

Stvarnost postane oštro opipljiva i hrđavo se zabija u krhko tkivo po tko zna koji put.
Zrak je zatreperio.
Sjedim podno starog crkvenog zdanja iz 11.st.Prkoseći stoljećima buri,kamen je opstao.
Pod luđačkim naletom čiste esencijalne ljubomore,bijesno ga mrvim pod svojim prstima.
Cvrčci odgovaraju zajedljivo.



Smiraj dana.
Vrijeme kao da je stalo i neprestance se vrtim u krugovima,ponavljajući isto.
Umorila sam se.
Žudim za plavom bojom.I Milka čokoladom.



Samo kamen,prašina i makija te ispaćeni jecaji.
Uspješno uvjeravam skupinu američkih turista da nisam suicidalna.
Ležanje na kamenoj cesti pogoduje kardiovaskularnom sustavu,glupi Yenkiju.
Miris borovine bezuspješno uspavljuje.
Jenjavajuće Sunce oplakuje me utješno.

Zaogrćem se plaštom rezignacije,skrivajući pulsirajuće krvavu nutrinu i nestajem u sjeni uskih kamenih uličica gdje me nitko ne može pronaći.
Kao nada za bolje sutra,melodije slatkog obmanjivanja odzvanjaju za mnom.

"Help me out,I need it!I don´t feel like loving you no more..."




written on August the 3rd.