Kakve to pjesme pišeš

Jučer sam imala telefonski poziv sa poznatog mi broja - što je tebi, kakve to pjesme sada pišeš je li to neki novi ciklus, neka nova ti - kakve pjesme, moje pjesme, po diktatu srca pisane - ali ne poznajem te takvu, čemu sad odjednom oporost riječi iz tvog pera - čudim se, načuditi se ne mogu uvijek, baš uvijek iz nutrine na sunce objelodanjujem sebe suncu i svjetlu ispisujem najiskreniju sebe ima u meni sunca, svjetla, radosti, ljubavi na pretek ali zar je grijeh ako ponekad srce išće da na praznom papiru ostavim trag sjete, tuge, razočaranja, sumnje ili zebnje i to je ljudski, zar ne? zaključila sam da je jučerašnji poziv bio dobronamjeran ali jednostavno ljudi ne žele čitati moj disonantan stih za mene poezija nije samo valcer pozitivnih vibracija stih je i tuga i bol i čežnja, gubitak, ljutnja ili gnjev... slažete li se sa mnom? ja sam svakakva, nekakva znam biti i nikakva sve to bez zadrške ispoljavam i u virtuali i reali, u stihu i prozi... danas od mene stiha nema, moram se resetirati o svemu razmisliti želim ja ostati ja, bez obzira na sve one koji žele od mene samo ono što oni žele... eto tako je to... živi mi i zadovoljni bili danas vam ostavljam post gastropoeziju iz moje kuhinje živi mi i zadovoljni bili... fotka: moja fotka: moja

- 10:11 -

Komentari (9) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.