SUCK MY SCARS

Pa evo ovo su neke slike s ekskurzije. Bilo je zaista super, nezaboravno i ne znam kako opisati koliko mi je bilo dobro. Sutra idem na more i opet me neće biti 2 tjedna, ali kada se vratim ću objavit jedan jako dugački post s detaljnim opisom svakog dana. Sad nemam baš vremena za to pa samo objavljujem dosta slika i malo objašnjenja uz svaku sliku. Inače najbolji dan cjele ekskurzije bio je u Munichu jer tamo su nas izbacili iz svake trgovine u koju smo ušli (po slikama se vidi zašto) i 2 puta su nas izbacili iz McDonaldsa (jednom smo zaspali, a drugi put su prepoznali ko smo). A evo šta sam sve kupila:

Box set Nirvaninih singlova
Nevermind na ružičastom vinilu (ružičasta gramafonska ploča)
Neki nirvanin Box set za kolekcionare
Knjigu Who Killed Kurt Cobain
Knjigu Cobain Dossier
Knjigu kurt Cobain - The Nirvana Years
Biografiju Pj Harvey
Strip God Speed - o Cobainu
Knjigu s svim riječima svake Nirvanine pjesme
Mojo (glazbeni časopis) o cobainu
Q (glazbeni časopis) o Pj harvey
Pj Harvey - B sides (ograničena Američka CD-a)
5 ogromnih Nirvana postera
4 Nirvana DVD-a
Nirvana majicu sa logom banda
Puno razglednica s slikom Cobaina i Nirvane

A ukrala sam:
Puno razglednica Londona
Smješne naočale
Bedževe Nirvanine
I možda još koju stvar

Uglavnom bilo mi je super, ludo i nezaboravno i htjela bi ići opet s istim društvom. Jer mislim da mi s nijednim drugim društvom ne bi bilo zabavno kao što mi je bilo s njima.
Bile smo najgore u busu i svi se se derali samo na nas. Stalno smo se gubile i kasnile. A na povratku smo još ja i Mia(sjedile smo u prvom redu na katu) širile noge najviše što smo mogle na prednjem staklu busa.
Dvaput smo skoro završile na policiji: jednom su nas uhvatili da krademo, ali nije bilo ništa jer zapravo Momu su uhvatili da krade, a drugi put smo na trajektu rezale kulen i ostavile smo Momu samog s nožem i on je iz zajebancije hodao po trajektu i prijetio ljudima smrću. I na kraju su Dragana i Vlatka ispale krive za to više nego on. Koja glupost. Ali sve se rješilo.
A kad sam se vratila - BAND!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Da, da Lucija je konačno dobila bubnjeve (Premier!) i koštali su samo 2800 kn i to pravi komplet koji uključuje bas bubanj, kick pedalu, 2 toma, low tom, snar, štop činelu i crush činelu i stolicu i 2 vrste palica. Jednio joj fali ride činela i nadam se da će je uskoro kupiti. Inače proba je trebala biti u srijedu ali ja sam zajebala neke stvari svojim pretjeranim spavanjem (ne možete zamisliti koliko se mrzim zbog toga). Konačno kad se taj trenutak približio, kad se Diana predomislila i oblučila mi posuditi gitaru JA sve zajebem. JA"!!!!!!!! Isuse, Bože ne smijem misliti na to, ali to mi se cijelo vrijeme mota po glavi. Toliko sam nervozna i ljuta na sebe, da sam se čak i htjela ubiti (opet) i nekako sam opet sva pomalo deprimirana (mada ne u onolikoj mjeri kao prije mjesec dana kad sam htjela popiti kutiju tableta za spavanje i pomjšati to sbocom vina samo zato da se riješim te jebene boli i svega, jednostavno svega i da budem totalno slobodna i mrtva). Ah, smrt! Još par godina sam tu, a onda idem. Joj, zašato, zašto mi se opet samo to mota po glavi?! HA=?! Ništa, ništa drugo trenutno mislim opet samo na mrt, depresiju, i to kako sam i koliko sam sve zajebala. Sjebala sam si možda cijeli život JEBENIM SPAVANJEM! Ko zna kad će biti drugog puta za probu, ko zna oće mi onda Diana posuditi gitaru, ko zna jel ću ja uopće htjeti biti u tom bandu? Ko znas šta će biti sa mnom?!?!?!?!?!?!?!?!? osjećam se tako prazno i jadno. I to zbog gluposti. Meni stvarno jedna obična, naizgled nebitna glupost može sjebati sve, cijeli mozak, cijeli moj svijet se može početi rušiti zbog jedne obične, jebene gluposti o kojoj prečesto razmišljam u zadnjih nekoliko dana. Opet izgledam normalno, kao da nemam problema, ali gorim, izunutra opet gorim i opet se mrzim kao što niikada nikoga nisam mrzila osim samu sebe (dobro i budale iz osnovne)1 Zašto? Žašto se to stalno, stalno ponavlja?! Sjednem za kompjuter, stavim si skidati neki album, idem pisat blog, razmišljam i postanem depresivna. Uvijek, jednostavno uvijek. Ovo je trebao biti veseli post. Jedan od malo njih, ali ne, nisam se uspjela ne slomiti, isto kao što neću moći obrisati ova sranja koja sam napisla - moja glupa razmišljanja koja me ubijaju svakog dana iznova. Svako ljeto ponovo i tako u krug će ići valjda dok ne umrem. Ne mogu više to podnjeti. Svako ljeto sam jedna, zgažena i depresxivna. Nadam se da je to zbog vrućine koja mi toliko ide na živce. Mrzim vrućinu, onda sam nervozna i depresivna. Ne znam, ne znam šta ću sa sobom napravit, ali nešta moram promjeniti, ne smijem više gorjeti...



Ova slika je uslikana drugi dan - kada smo stigli u Munich, odmah nakon prvog odlaska u McDonalds. Na slici su (s ljeva na desno) : Mia, Ines, Dragana i ja, a Vlatka nas je slikala



Ova slika je isto iz Municha i prikazuje mene u jednoj od "predivnih" modnih kreacija.



Vlatkina kreacija:


Miina kreacija:


Ostatak slika nemam vremena sad stavit, stavit ću ih ili navečer ak ne budem išla van ili sutra ili kad se vratim s mora.

Eto, za jedno 11 sati je ću krenuti u London. Konačno. Jedva sam to dočekala i ne znam kako bi opisala svoju sreću zbog toga. Konačno sam barem malo ispunjena i happy. Samo čekam da što prije odem, a nisam se još ni spakirala ni oprala kosu ni ništa, napravila sam jedno veliko ništa (dobro, kupila sam Funte i €). I sve to danas moram, a imam jako malo vremena. Trenutno punim iPod i to će mi oduzeti koja 3 sata, onda moram oprat kosu - znači sat. Pa jesti - isto sat. To je već 5 sati. Onda moram spremit sobu ako mi stara slučajno upadne (nisam je spremila jedno mjesec i pol) - 3 sata. Moram se spakirati - znači još kojih 2 sata. To je več 10 sati i ostane mi samo sat da ne radim ništa. Ah, zašto vrijeme tako leti?! Jučer je tako brzo prošlo. I jučer mi se ostvarila velika želja. Konačno sam svirala Fender Jaguar. Ali ne obični nego bariton, to je više nešta između bass gitare i solo gitare. Ima 6 žica i izgleda kao solo gitara, ali ima polja kao bass gitara i 1. i 6. žica nije e kao na običnoj solo gitari nego je h. I štima se za kvintu niže pa se dobiva dublji, hard zvuk. I tako sam ja odsvirala neku pjesmu tipa Soundgarden (taj stil mi najbolje leži) i jesnostavno sam uživala. Stvarno je super osjećaj svirati takvu gitaru. Samo zasad nemam para da je kupim. Ali nema veze - ipak ja idem u London!

ŠTA BI SVE HTJELA IZ LONDONA:
- sliku sebe kako držim Cobainovu gitaru i s njegovim naočalama na glavi
- žensku, usku majicu od Nirvane
- žensku, usku majicu od Pj Harvey
- žensku, usku majicu od Smashing Pumpkinsa
- žensku, usku majicu od Hole
- sve Nirvanine DVD- ove koje vidim
- sve CD-ove koje si želim kupiti (i nema ih tako jako puno)
- Come As You Are: The Story Of Nirvana
- Who Killed Kurt Cobain? (po mom njegov najbolji prijatelj - Dylan Carlson)
- sve knjige o Kurtu i Nirvani koje nađem
- postere od Nirvane, Pj Harvey, Pumpkinsa, Hole...
- nekoliko beđeva

Eto, to su valjda sve moje želje. Ima ih puno. I zaista mi treba sponzor za put. Ko bi me htio sponzorirati i dati mi 1000 Funti za London?!