Afrine mudrolije

petak, 22.06.2018.

Kraj jedne ljubavi...

Kad dolazi kraj jedne ljubavi??? Da li ste se ikad zapitali ovo pitanje...

Pričam o dužim vezama / brakovima, dakle nečemu ozbiljnijem. Potaknuta raspravom od prije par godina na forum.hru kad je jedna forumašica napisala da je rastava braka kraj jedne ljubavi. Sva sam neka emocionalna danas pa se eto sjetila te rasprave. Dakle, da li je to prekidom veze, rastavom braka... Ili je to već nastupilo davno prije prekida veze / braka??? Ili možda bolje pitanje... Da li je i ( prave ) ljubavi ikad bilo???

Točno se sjećam prije neke 2 godine kad je tu netko na blogu napisao da je još sve rješivo kad su obje strane žive. Ali kad jedna strana umre, više ne možeš ništa reći drugoj strani. Sve kaj je bilo, je bilo. Čak ni da ti je žao jer su neke stvari ispale kako su ispale... Pa da li je kraj jedne ljubavi nečijom smrću ili tad s te strane koja je još živa nije i traje ako ta osoba ima ???

Ili je kraj jedne ljubavi kad osjetiš ravnodušnost prema drugoj strani??? Čini mi se da je to najtočniji odgovor.


Kaj Vi o tome mislite???


Pozdrav,
Afro





22.06.2018. u 15:36 • 8 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.02.2018.

Dejtanje u 2017.g.

Evo, razmišljala sam o čemu bi mi mogao biti prvi post u 2018.g. i pogodite kaj??? Palo mi je na pamet da bi mogao biti o dejtanju u 2017.g.

Općenito je 2017.g. bila moja jedna od uspješnijih godina iz perspektive faksa, ali i jako loša na emocionalnom planu.

Do prve polovice 2017.g. nisam bila ni na ijednom dejtu budući da sam se isključivo bavila faksom, a i desilo se nešto u svibnju 2017.g. o čemu sad ipak ne bih. Radi se o događaju u vezi s muškarcem koji je obilježio skoro cijeli period mog studiranja. Već sam to spomenula na jednom od svojih prošlih postova, no nisam nikakve detalje u vezi toga javno otkrivala niti ne planiram zasad.


Što se dejtova tiče, zaista se ne sjećam koji su redom išli kronološki dejtovi od srpnja ili kolovoza. Ti dečki ionako nisu ostavili jaču impresiju na mene ili se ništa nije desilo između nas, tak da to sve detaljno ne pamtim, samo okvirno. Tijekom srpnja ili kolovoza 2017.g. sam ponovno aktivirala Iskricu. U tom periodu sam bila na dejtovima s 3 različita lika.Najsmiješnije od svega da ja sve te likove ni nisam pitala na iskrici/mailu koliko imaju godina, samo sam se pristala naći s njima.

Jedan lik je imao 38, nema djece otprije niti je bio u braku, već počeo sijediti, ekonomist po struci, išao u gimnaziju u koju sam i ja išla. Iz okolice Ludbrega je. Bili smo na dva dejta i to je bilo to. Em je stariji više od 13 godina od mene, em me nije nešto impresionirao. Lik je htio avanturu. Mislim si ja u sebi: "Ako ti koji izgledom i nisi nešto hoćeš avanturu, kakvi su ostali koji izgledaju bolje od tebe???" Naravno da mu to u facu nisam rekla. Jednom me blokirao kad sam ga odbila pa ponovno odblokirao i navaljivao da imamo neku avanturu, ali je odustao kad je vidio da ja zaista ne želim ništa s njim.

Drugi je brat jedne prodekanice na Sveučilištu u Zagrebu, nema djece otprije niti je bio u braku, 38 godina, po stuci fizioterapet, no ne bavi se s tim već s drugim poslovima. Posao mu ide jer ima dosta naslijeđene imovine koju iznajmljuje. Bili smo na jednom dejtu i to je bilo to. No, ostali smo do danas u kontaktu te tu i tamo tipkamo. Nisam obrisala njegov broj budući da zna ljude koji bi mi mogli pomoći u zapošljavanju.

Treći je jedan jako dragi dečko s kojim sam prvi put bila na dejtu u kolovozu 2016.g. S njim još uvijek komuniciram tu i tamo. To nam je bio drugi dejt sveukupno. 33 godine ima, Zagrepčanin, došao je u moj grad na dejt, bratić jedne naše pjevačice, nema djece otprije, niti je bio u braku, profesor tjelesnog. S njim bih i nešto mogla imati, prikladniji je po godinama nego prethodna dvojica. Vidjet ćemo što i da li će biti nešto između nas.

U rujnu i studenom sam bila na dejtu s jednim rastavljenim likom, no nema djecu otprije, bavi se rekreativno trčanjem, 38 ili 39 godina. Veterinar je po struci i radi u jednom našem ministarstvu. Bili smo na dva dejta, jednom u rujnu, drugi put u studenom 2017.g. Iskreno, lik nije ružan, no nisam ni impresionirana. Ni njegov broj više nemam, izbrisala sam ga. Više mi je bilo zanimljivije slušati kako je bio na nekim konferencijama po Europi i kako su tamo mahom udane žene varale svoje muževe kad su svi bili zajedno na konferenciji. Veli da sve te strankinje nisu takve kad su doma sa svojim zemljacima, ali se razuzdaju kad se radi o strancima i o ekipi koju valjda više nikad nećeš vidjeti u životu. Jedan moj frend veli da je to sasvim normalno, žene se i danas osuđuje kad se ponašaju kao muškarci, zato i skrivaju da su i one same ponekad nestašne.

U prosincu sam bila na dejtovima s tri lika. Prvi ima 28, ne znam ni čime se bavi, nisam ga to sve previše pitala u detalje. Iz Zagreba je došao u moj grad na dejt, na kavi smo proveli neka 2 h, lijepo se napričali i to je bilo to. Dečko ne misli živjeti u Zagrebu za par godina već otići negdje u Zagorje jer tamo ima neku kućicu, a meni je to turn off budući da jako želim živjeti u Zagrebu i tu si i naći posao sad uskoro nakon kraja faksa. On bi da se nađemo još jednom, ja ne znam. To bi ionako bila više neka prijateljska kava nego kaj bi vodilo ičemu u ljubavno - romantičnom smislu. Nakon dejta s tim dečkom sam se brzo žurila na dejt s drugim likom ( da, isti dan sam imala dva dejta s dva različita lika ). Frajer ima 33, ni ne sjećam se više gdje radi osim da je iz Čakovca. Još smo tipkali par dana nakon dejta i nijednom mi se više nije javio, ni ja njemu. Izbrisala sam njegov broj. Nit' ševio, nit' oduševio, reklo bi se.

Treći lik s kojim sam išla na dejt u prosincu 2017.g. je zgodnički, ima 32 godine, profesor njemačkog, ali ne radi u struci već u jednoj tvrtki i jest vezano i nije uz njegovu profesiju. Iz Čakovca je dečko, a u mom gradu radi. No opet mi je problem da ja nakon faksa želim živjeti u Zagrebu, a ne u svom gradu. Vjerojatno ćemo ići na drugi dejt. Dobila sam dojam da on misli da bi trebala biti oduševljena s njim, a ja i nisam. Zgodnički je dečko, za razliku od većine s kojima sam bila ove godine ne dejtu, no.... Ne znam. Možda sam i sama previše komplicirana i teško me oduševiti sad kad imam 25. Vjerojatno me se dalo daleko lakše oduševiti kad sam imala 15 - 20 godina.

A Vi, jeste li Vi bili na nekom dejtu ove godine??? Ili da li vam se desilo nešto pamtljivo u vezi ljubavno - romantičnih odnosa ove godine??? Pišite.

Pozdrav,
Afro

04.02.2018. u 08:08 • 21 KomentaraPrint#

utorak, 19.12.2017.

Cimerstvo & studiranje

Eto, sad imam nešto više vremena za pisanje bloga. Zadnji kolokvij je završio i konačno sam stigla doma.

Prije 16 dana sam navršila 25 i zaista se osjećam kao da nemam toliko godina. Imala sam Paul Walker tortu, samo da se pohvalim. :D rofl Zaista, razlike mene između 20 i 25 godina jednostavno - nema. Početak i kraj faksa, razlike zaista nema. Naravno jedan period života završava i kreće drugi, no zaista - razlike nema, tj. malena je. :o

Faks je bio naporan, no prođe i to. Sad su to samo pričice koliko puta sam išla na neki ispit, nije to više toliko važno. Moja mama kaže da jedva čeka da mlađi brat i ja damo zadnji ispit da ONA ima godinu dana odmora od faksa. ONA, ne mi nego ONA. E ako nije za krepati na tu izjavu....

Kaj se cimerica tiče, promijenila sam ih tri dosad, valjda će tak i ostati.

Prva cimerica je bila moja frendica s kojom sam išla u razred srednjoj. Stanovale smo skupa 8 mjeseci. Mogu reći da je bila ok, zabavna, šaljiva, jako draga. Tad je hodala s jednim dečkom. Kad je prekinula s njim negdje u prosincu 2012.g., ja sam ju tješila. Studirala je / još studira mađarski i francuski na FFZG-u. Imale smo mačka kojeg su njezini našli u Čakovcu i dali ga nama da se brinemo o njemu. Nazvala sam ga Lampica, a cimerica je prihvatila to ime. rofl rofl Imale smo ga svega 2 mjeseca. Kad je Tena išla doma iz Zagreba u Čakovec, ostavila ga je negdje kod sebe vani i Lampica pobježe zauvijek. Premda više nismo cimerice, i dalje smo si ostale ok. Jednom smo se slučajno srele u Zagrebu, bilo je i javljanja na Fejs.... Draga cura, u svakom slučaju.

Moja druga cimerica...S njom sam živjela svega 3 i pol mjeseca. Studirala je ( ne znam da li još studira, valjda je gotova ) socijalni rad. Nismo se znale otprije, kad sam tražila stan u Zagrebu preko Oglasnika /Njuškala/ čega već sam nabasala na nju. Izrazito čudno stvorenje. Ne samo da fizički nije bila nešto ( da ne bi bilo da se rugam ) nego je bila i totalno asocijalna. Njezini roditelji su joj kupili stan u Zagrebu na kredit. I stavili su oglas da traže cimericu i tak sam se ja javila, ili moj tata na taj broj - zaista se ne sjećam više. Njezin tata je rekao da Mirnin dečko ne dolazi k njoj u Zagreb, no to naprosto nije bila istina. Frajer je dolazio svaki drugi tjedan, a nekad i svaki tjedan za vikend budući da u Osijeku ( gdje je studirao ) nije imao predavanja od četvrtka/ petka. Zato nismo dugo ni živjele skupa, brzo sam se pobrala. Danas više nismo u kontaktu, izbrisala me s Fejsa nakon što smo prestale biti cimerice. A jednom sam ju prije godinu i pol vidjela kod SCa, bila je s tim dečkom. Tad su očito još bili skupa. Sretno im bilo, nek im veza opstane.

Nakon te druge cimerice sam se par mjeseci vozila od doma do Zagreba, i zaista - to je bila loša ideja. Zaista - loša ideja. Mada mi treba svega sat vremena od mog mjesta do Zagreba i mada sam hodala na dva predavanja tjedno, danas to smatram - lošom odlukom. :o

Tad su počeli moji problemi s depresijom. Loše sam se osjećala zbog toga što je na faksu štekalo i zbog jedne ljubavne situacije čije posljedice i dan danas osjećam.

Nakon toga što sam od doma dolazila na faks u Zagreb su moj roditelji spletom okolnosti nabasali na jednom lika kojem su prodali rajčice ( budući da su ih tad na ljeto uzgajali ). Susjeda od tog lika je iznajmljivala stan i tak su moji došli pogledati taj stan i njima se sviđao, meni je bio ok i odlučili smo da unajmim taj stan. Bilo je to lijepo razdoblje života koje sam provela s tim ljudima. Radi se o kući, a ispod - suteren je bio moj stan od 40 - ak kvadrata, sasvim dovoljno za mene samu. Gore u kući su bili gazdarica, njezina unuka Iva, nepune dvije godine starija od mene i gazdaričin sin Jozo. S bivšom gazdaricom i njezinim susjedama - Maricom i sad već pokojnom Bepinom sam imala običaj da oko 12 h pijemo skupa kavu. Dalo se to, budući da u to vrijeme nisam imala predavanja. Lijep period života je to bio. S gazdaricom Ivankom se još dan danas čujem, bila sam par puta kod nje premda više ne stanujem kod nje. Vjerojatno ću sad na Advent u Zagreb nakon Božića pa k njoj u posjetu. :o

Zadnje, moja treća cimerica je na istom faksu na kojem sam i ja. Ne smatram ju frendicom u pravom smislu te riječi, no ok smo si. Ipak smo skupa na faksu pa idemo na iste kolokvije i ispite. Nakon faksa... Mislim da si Anja i ja nećemo ostati pretjerano bliske niti previše u kontaktu. Imam dojam da mi je zavidna u nekim stvarima, premda ne smatram da ima biti pretjerano za kaj. :o

kakvo je bilo Vaše iskustvo o suživotu s cimerima tijekom školovanja???
Pozdrav,
Afro



19.12.2017. u 06:54 • 23 KomentaraPrint#

subota, 18.11.2017.

Koliko zapravo roditelji nenamjerno naprave loše za svoju djecu???

Ovih dana često razmišljam koliko roditelji nenamjerno s*ebu svoju djecu. Želeći dobro, naprave potpuno suprotno. Takvi su i moji roditelji. Želeći mi dobro, potpuno su pogriješili u nekim stvarima, a meni je danas s jedne strane žao jer sam ih slušala, s druge se pitam kako bi bilo da ih nisam slušala.

Ne znam... Nisam sretna s tim da sam previše slušala svoje roditelje u vezi odabira faksa, u vezi onog s kojim nikad na koncu nije bilo, a obilježio je period mog studiranja, u vezi toga da ipak nisam izlazila kao moji vršnjaci.....

Prije nekoliko mjeseci je susjeda rekla mojoj mami da može biti sretna jer ima dobru djecu ( zaboravila je na mog starijeg brata koji je oduvijek bio problematičan očito ), dok je moja majčica počela negodovati. U suštini nas roditelji ni nisu odgajali, već mamina mama i mamina baka, dakle moja baka i prabaka. Mama je često radila noćne smjene, a tata je kao privatni poduzetnik ionako oduvijek bio više u svom poslu nego u bilo čemu drugom.

Moja mama je oduvijek imala shemu da nakon kaj završiš faks ( u roku, naravno ) da ćeš si onda naći posao i dečka i onda ćeš se udati i imati dvoje djece i kućicu u cvijeću, peseka i mačku i živjeti happily ever after. Jer ona, naravno kao medicinska sestra koja nije išla studirati medicinu zna da je tak lako završiti teži faks u roku. LOL. Lako se njoj i bilo udati ranih 90 - ih kad se ionako udala za ružnijeg od sebe, mogla je i bolje. Možda će zvučati bezobrazno, ali ja sam joj odavno rekla da tata nikad nije bio atraktivan muškarac i da mi nije tata i da je mlađi, ni pogledala ga ne bi. Čak je baka rekla da su na vjenčanju mojih roditelja govorili da je mladenka ljepša od mladoženje i to - evidentno. A sama mama mi je nekoliko puta rekla da sva sreća da ne naličim fizički na svog tatu i njegovu obitelj ( budući da kažu da dosta često kćeri naliče na tate, a sinovi na mame ) već na nju. Zato moj mlađi brat naliči na tatu. rofl rofl

Vrh mi je i bio kad je izjavila da joj je drago da između onog koji je obilježio cijeli moj period studiranja i mene nije bilo ništa. A moj odgovor na to je bio: "Ne znam, nekad žalim, nekad ne žalim jer nisam spavala s njim."

Dakle, kako netko tko ni nije išao na neki teži faks zna kak je to studirati, doći iz malog mjesta u veliki grad gdje nikog ne znaš, sasvim solidne osnovnoškolske učitelje i srednjoškolske profesore zamijeniti nabrušenim, bahatim, bezobraznim i dosta strogim sveučilišnim profesorima??? Ovo za tatu joj svaka čast. Ne znam kak je to probati pimpek osobe koja ti se fizički ne dopada nimalo, a bolje ni da ne saznam nikad.

Završit ću faks nešto dulje nego kaj je moja mama očekivala, malo duže od njezinog životnog plana za mene. Na njezino razočaranje, naravno. Kao da je to toliki životni neuspjeh studirati godinu - dvije duže, ali ajde... Najbolje da sam ne nađem posao preko veza ili da mi oni ne nađu. -.-

Kaj se veza tiče... Tu mi je oduvijek bio najbolji tata i njegove usporedbe. Najbolje mi je bilo dok je opisivao muške spolne organe s poprilično zanimljivim izrazom - "grlavi k*rac". "Bu ti ga neko natrenkal... ", "Te predrl???" i tome slični izrazi. Kao da će to spriječiti kćer da ako želi probati nečiji pimpek da će odbiti zbog tih izraza. Sjećam se susjede svoje bivše gazdarice, bakice od 80 - ak godina koja je izgubila nevinost 3 dana prije svog 18 rođendana tj. udaje budući da se udala za tog lika na svoj 18 rođendan. Veli nama ta susjeda Marica da je to njezin "papa" saznao da bi bio jako, jako razočaran. Ok, ono su bila druga vremena, ali i danas postoji odgoj kćeri da čim kasnije imaju prvog dečka i da ih ne mijenjaju. Kod mene je bilo još i gore. Pokušali su me naučiti da su pimpek i seks nešto ružno, odvratno i prljavo. Na početku sam ih bezprigovorno slušala i bila uvjerena da su u pravu u teen godinama budući da nisam doživljavala nešto posebno tad dečke, jasno da danas to ne mislim. No, slažem se da cure više na*ebu zbog pimpeka nego dečki zbog pipinke.

Badava to kad se zaljubiš i želiš probati pimpek lika u kojeg si zaljubljena. Badava ti zamisli tvojih roditelja u vezi faksa i veza i kak oni misle da je najbolje za tebe. Jasno da tad najčešće i faks trpi, a roditelji negoduju zbog dečka i faksa. Onda kad se faks završi, nađe se posao negoduje se jer se nema stalan dečko ili ga uopće nema jer je vrijeme za brak i djecu. :facepalm: :facepalm: Tak je gazdarica mog mlađeg brata napravila u vezi svoje kćeri jedinice. Branila s mužem kćeri da ima dečka prije nego kaj završi faks, a to je ova slušala i tak napravila. Danas je u braku, ima dobru plaću, no kasno se udala i nema djece s mužem, dok on ima kćer iz prvog braka. A danas gazdarica mog mlađeg brata misli da možda nije trebala braniti kćeri da nema dečka do dok ne završi faks. Sad kad nema nijednog unuka, kćer joj udana za Nijemca i živi u Njemačkoj, daleko od rodne Rijeke, drukčije gleda na to sve.

U želji da savjetuju svoju djecu, mnogi roditelji ih nenamjerno s*ebu i zapravo naprave štetu.


Kaj Vi mislite o tome???


Pozdrav,
Afro

18.11.2017. u 11:29 • 24 KomentaraPrint#

subota, 11.11.2017.

Oda Durilu

Jeste se ikad zapitali zašto roditelji drukčije odgajaju kćeri i sinove??? Mislim u seksualnom smislu. Kad sin traži curu, onda to roditelji ne doživljavaju tako tragično, a kad otkriju kad kćer ima dečka, onda je to šok. Izreka nekako ide:"Kad mi se sin j*be, to je kao da ja j*bem, kad mi se kćer j*be, to je kao da netko mene j*be."

Neki dan mi je tata rekao da se ne smijem k*rvati uokolo, a ja njemu:"Da je meni do toga, odavno bi se k*rvala uokolo, ali mi se zaista rijetko kad netko sviđa da bi se upuštala u bilo kaj s njim." Evo, recimo. Masa frajera misli da su svojom pojavom toliko neodoljivi kao npr. Paul Walker i da će cura odmah pasti na njih, a zaista nisu.

Znam da se većini frajera sviđam ( da ne bi ispalo da se hvalim, ali kad je tak :o ) i ponekad mi je teško neke zgodne frajere zaobići ili ne misliti na njih. Priznajem. U suštini su i cure i dečki isti. Cura već na prvom dejtu zna bi li ikad "dala" nekom frajeru ili nikad, baš kao što i većina frajera zna na koju mu se diže, a i da mu se na većinu ipak ne diže. Sve ostalo su puste priče. Samo se slažem da se ne treba žuriti u bilo kakve odnose u teen godinama, ima vremena, a kasnije kako tko odluči za sebe. I naravno, cure uvijek više naj*bu s upuštanjem u seksualne odnose. Em mogućnost trudnoće, em kaj će roditelji reći, em najčešće frajeri tvojih godina ne znaju šutjeti nego se hvale uokolo... Cure uče da one nisu takve da hoće odmah nekog lika ili nikad, no i cure su takve. Primjećujem po sebi. Nikad nisam direktno odbila lika. No da, bilo je to najčešće iz dva razloga - ili meni neprivlačan fizički izgled ili nedostatak naobrazbe. Da, da, znam kaj ćete reći... Da možda netko sa srednjom može zarađivati više nego netko s doktoratom, ali budimo realni... To su iznimke i takvi nemaju problema s uparivanjem. A kaj se fizičkog izgleda tiče, jasno da ne mora biti sad neki maneken, ali mora biti do neke mjere privlačan.

E sad... Zašto je roditeljima toliko teško prihvatiti da i kćeri kad dođu u određene godine imaju potrebe??? Naravno da tad kćeri počinju lagati i prešućivati neke stvari vezano za dečke. Umjesto da se roditelji prave da njihove kćeri nemaju nikog do samog braka i da se ne poigravaju tu i tamo s prstićima tamo dolje, a možda i da imaju neko Durilo ( Mr. Gumenjak ako Vam je to draže ) sakriveno u kutku neke sobe ili nešto tome slično.... Ovo Durilo je dovoljno poražavajuće i ponižavajuće za svaku iole normalnu žensku osobu kao da bi se žene najviše trebale sramiti svoje seksualnosti. Zar ne bi bilo bolje da se sjedne i da se porazgovara s ženskim djetetom o tim stvarima nego da se svi prave da se to dešava nekome drugome, a ne njima???

Npr. moj stariji brat ponekad prespava kod svoje cure i moja mama se čudi kako njezini roditelji to dopuštaju kad nije sigurno da li će se moj brat i ta cura udati??? No, više bi ih šokiralo da ja dovedem nekog dečka doma za kojeg nije sigurno da ću se udati. Konzervativni kakvi jesu, njima bi takvo što bilo smak svijeta. Mogla bi dovesti doma samo budućeg muža, već mi je to mama odavno rekla. Ne zagovaram j*bavanje uokolo, ali ni krutost ni surovost čistog katoličkog konzervativizma.

Shvaćam da roditelji žele najbolje za kćeri, pogotovo danas dok ima toliko rastava i jednostavno ne možeš računati na frajera... Ali nema smisla ni pretvarati se da kćeri nemaju potrebe... Onda najbolje da se koristi Durilo do dok se cura ne odluči udati za roditeljima koliko toliko prihvatljivog dečka.


Kaj Vi mislite???

Pozdrav,
Afro

11.11.2017. u 17:49 • 37 KomentaraPrint#

petak, 27.10.2017.

Čega se ljudi najviše sjećaju???

Kako je vrijeme brzo prošlo.... Ni sama ne mogu vjerovati da već imam skoro 25 godina.

Za ozbiljno, da me pitate - koja je razlika između tebe prije pet godina kad si imala 20 i sad kad imaš 25, rekla bih da je skoro pa ni nema. Dok su mi razlike između 15-e i 20-e itekako bile osjetljive. I sve druge razlike u godinama. Zaista, ništa posebno mi nema razlike između razdoblja početka faksa i njegovog kraja. I dalje se osjećam kao da ni ne znam što ću točno u svom životu.

U razdoblju zadnjih pet godina su se desile razne i lijepe i poprilično ružne stvari, tako da se s te strane može reći da mi je to bilo burno razdoblje života. Pogotovo se jedna osoba u tom periodu pojavljivala pa odlazila iz mog života. Muška osoba. Teško je objasniti taj odnos budući da nikad nismo bili intimni, no ta osoba je zasigurno obilježila cijeli period mog studiranja.

Mogu reći za tu osobu da se ljudi uvijek sjećaju onih koji su bili uz njih kad su se desili neki problemi i onih koji nikad nisu bili tu. Tako se i ja sjećam za tu osobu da je nikad nije bilo uz mene kad su bili neki problemi. Ne razmišljam više o nijednom ispitu kojeg sam položila niti koliko puta sam na neki ispit izlazila premda se itekako sjećam muka s nekim predmetima. Dok s druge strane, itekako se sjećam svih situacija vezanih za tu osobu.

Kažu da svi mi imamo neku osobu o kojoj ne želimo govoriti. Ne želimo govoriti jer nas uvijek boli spomen na to ime i tu osobu. Pa tako i mene boli spomen na tu osobu. Većina meni bliskih ljudi zna za tu osobu, no klonim se da bi o tome možda saznali neki moji kolege, tzv. "frendovi" i poznanici.

Moji roditelji su striktno protiv te veze. A dam se kladiti da je i s njegove strane isto. Od roditelja pa do šefa. Ne sumnjam da je zaljubljen u mene, znam to. S jedne strane bi da smo odavno završili skupa, s druge strane mi je drago da nikad nije bilo ništa. S jedne strane se pitam kakav bi mi život bio da smo završili skupa, s druge strane već unaprijed mislim da ne bio dobar. I volim i mrzim ga u isto vrijeme.

U jednom razgovoru kojeg smo vodili preko telefona početkom ove godine me upitao da li postoji netko za kog bi napravila više i ja sam rekla nesigurnim glasom da postoji, premda to svakako nije istina. Danas mislim da je to krivo pitanje i da bi pitanje trebalo glasiti: "Da li te spomen na tu osobu čini tužnim???" Recimo, mene spomen na njega itekako čini tužnim. Vele da teško možeš zaboraviti odnos koji je ružno završio. Naš odnos ni nije bio tipični ljubavno - intimni odnos, no poprilično je ružno, filmski završio.

Na koncu itekako stoji: “I’ve learned that people will forget what you said, people will forget what you did, but people will never forget how you made them feel.”  Maya Angelou


Pozdrav,
Afro

27.10.2017. u 20:39 • 21 KomentaraPrint#

subota, 07.10.2017.

Ljudi su sebična govna

Evo, danas imam inspiraciju za novi post. Kad je inspiracija za novi post, mora se napisati novi post na blogu. :o :D

Potaknuta nekim nedavnim događajima u mom životu, ne mogu ne razmišljati kako su ljudi sebični. Ako će i nešto napraviti za tebe, to je zato jer njima tako paše. Ako su ljudi odlučili napraviti nešto kaj vama ide u korist, to su prvenstveno napravili jer njima tak paše. Jer njihovoj guzici prvenstveno tak odgovara.

Ne kažem da ja nisam sebična, Bože moj... Jesam, no zaista ne u tolikoj mjeri. A ok, još sad mogu biti sebična do neke mjere kad ionako nemam veće obaveze od faksa u životu. Kad ću imati djecu, njih i njihove želje ću staviti ispred svojih želja.

Npr. prije 2 mjeseca sam tražila u svom gradu organizator za šminku koji je bio na akciji u Plodinama, no nisam ga uspjela naći. I tak sam neke frendove i par njih koji hoće ići sa mnom na dejt izgnjavila da mi odu to pogledati. No, nažalost taj organizator za šminku mi nitko nije uspio naći jer u neke Plodine uopće ni nije došao, a u nekima je rasprodan u roku jednog dana. No, opet. Neke od tih frendova sam ja dodavala u grupe od faksa, dijelila skripte, savjete oko faksa... A priznajem da sam par tih koje imam za dejt unaprijed izgnjavila. Sad moram s njima na dejt.

No, jedan od tih "frendova" mi je pogledao za taj organizator za šminku, drugi put me odjebao ( koji lijep izraz ) za jednu drugu uslugu. Nisam mu ništa kontrirala mada sam ja njemu napravila još jednu uslugu. Ne smatram ga pravim frendom, kao ni većinu "frendova". Ok, ne tračam niti ne pljuvam po njemu, niti to planiram, no ne smatram ga ni pravim prijateljem.

A kaj se koristi i ljubavnih odnosa tiče... Tu itekako vrijedi da su ljudi sebična govna. Veli jedna ženska:"Ljudi, kaj je vama??? Ljudi lažu i kad prave djecu i kad se kunu da ne lažu. Tad lažu." Odnosilo se to na prevare u ljubavnim odnosima danas. Slažem se da ljudi u suštini nisu monogamna bića, no ne znači da podržavam prevaru, no mogu reći da kako vrijeme prolazi - jednostavno shvaćam. I sve manje i manje osuđujem i ne čudim se skoro više ničemu. Recimo, kad muž prevari ženu, ljubavnica čeka i čeka i u većini slučajeva ne dolazi do rastave. A i kad se čovjek odluči za ljubavnicu, uvijek stoji da su ljudi tako odlučili prvenstveno jer je njima išlo u korist. Vjerojatno su se odlučili za ljubavnicu zato jer mogu plaćati alimentaciju za djecu iz prvog braka i jer imaju mjesto gdje otići nakon rastave. Npr. masa Hrvata vara, no ne žele se rastati od svoje žene jer imaju zajedničke kredite i financije osim djece. Kad imate samo djecu zajedničku, a ostalo sve odvojeno, lakše se rastati. Jedan dečko s kojim tipkam ovih dana ( nemam ništa s njim, samo tipkamo ) kaže da jako voli svoju curu, no da ga muči činjenica da je do 28- e imao samo 4 ženske u životu, jedan ONS, dvije kraće veze i tu vezu od 6 godina u kojoj je sad. Inače je tu dugogodišnju curu prevario na jednu noć. Kaže da je on curi prvi, no ne zna da li ga je varala i da veza više nije kako je bila na početku, više je sad to neka navika. Kažem ja njemu da sve shvaćam, dapače i sama kažem da ljudi nisu monogamna bića, no ipak... Valjda bi trebao imati neko poštovanje prema osobi s kojom si toliko godina u vezi / braku. Kaže da se s tom curom misli vjenčati i da ju zaista voli, no da ima i potrebu za drugim curama. Ne bi curu ostavio zbog druge, možda bi no zaista iznimno jer mu je ta sadašnja cura zaista super.

Evo, na primjeru tog dečka... On se vjerojatno ne bi odlučio za drugu curu. Baš kao što kažem. Ako je netko odlučio u vašu korist, odlučio je to jer to njima tak paše. Ljudi su zaista sebična govna.

A vaš komentar na sve to???


Pozdrav,
Afro

07.10.2017. u 09:06 • 23 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.08.2017.

Život tijekom prve polovice 2017. godine

Da vas prvo sve pozdravim. Nekolicina vas je već pitala na mojim starim temama gdje sam i zašto nema novih postova. Mislim da je sad došlo vrijeme da se odužim. Volim čitati druge blogere, par njih i pratim i volim ponekad nešto komentirati. No, nisam baš u zadnje vrijeme imala ni vremena ni volje za pisanje postova na blogu. A nema mi smisla napisati neki post na blogu tek toliko. Radije manje postova količinski, ali da imaju nekog smisla.

Prva polovica ove godine je za mene bila poprilično uzbudljiva. S aspekta faksa je bila i više nego uspješna te faks ide svom kraju. Uspjela sam dati većinu planiranih ispita i jako mi je drago zbog toga. Opet, s druge strane, već se raspitujem o zaposlenju, tražim neka poznanstva, sakupljam neke informacije.... Znam da se na masu natječaja za posao traži vozački kojeg ja još uvijek nemam. Kad sam imala 17 i pol, mama me upisala na vozački sa starijim bratom, no on je bio užasno zavidan jer bi to značilo da ćemo završiti vozački u isto vrijeme te sam ja odustala od vozačkog tad. Zato sad to želim čim pije riješiti. Ionako će roditelji platiti vozački.

A s ljubavne strane, poprilično drukčija. Ružna??? Hmmm... Ne znam kako to ni opisati. Nemam riječi, ne pada mi na pamet nijedna prikladna riječ da opišem prvu polovicu ljubavnog života. Bolno mi je pričati o tome. To je fakat filmski bilo sve. Nekolicina meni bliskih ljudi koji će pročitati taj post će znati o čemu se točno radi, no zasad ne želim svima otkrivati o čemu se radi. Morala bi vam sve opisati kaj se dešavalo u toj priči godinama. Možda nekom drugom prilikom.

Kaj se dejtova tiče, nije ih uopće bilo tijekom prve polovice 2017.g. Sad ovog ljeta sam si ponovno aktivirala iskricu te umirala od smijeha na neke likove, no to je druga tema - ne spada pod prvu polovicu 2017.g.

Kaj se prijateljstva tiče, i dalje imam par bliskih frendova i frendica. Kolege s faksa su mi ok za sam faks, privatno im ne dajem previše osobnih i intimnih informacija o sebi. Ok smo si, ali ništa posebno. Ne smatram ih pravim frendovima. Već sam pisala o njima na postu "Lažna prijateljstva" te se ne bi ponavljala.

Hobiji su mi i dalje isti. Nešto sam malo smanjila kupovinu kozmetike jer imam dosta toga i jer trebam potrošiti zalihe. Uskoro ću u Ikeu da si pogledam kozmetičke stoliće, a možda i naručim preko neta ako mi se u Ikei neće sviđati. Mislim da ću sad krenuti više istraživati modu jer fakat imam puno kozmetike i nema mi smisla trošiti lovu do dok ne potrošim zalihe. Čak mi je mlađi brat neki dan rekao da mi soba izgleda kao kozmetički salon. Oko 60 lakova za nokte, oko 15 parfema ( s tim da sam i podijelila dosta toga :o :o ), šampona i gelova za tuširanje uvijek ima u zalihi.... Volim i modne dodatke. Imam hrpu bižuterije i ukrasa za kosu. Kaj ću, ipak sam žensko. rofl rofl Sutra si planiram kupiti nove sandale jer su popusti.I tak.

Ovih dana razmišljam da mi je krajnje vrijeme da mi tata pofarba sobu jer su zidovi na štekerima jako zmazani. Ne znam ni koju boju da uzmem. Trebam si u cijelu sobu prerasporediti. Volim jako razne dekoracije interijera.

Trudim se zdravo hraniti, a ne junk foodom zbog kojeg sam se prije godinu i pol uprasila te sam te kile na koncu skinula. Barem jednom dnevno pojedem neko voće. Coca Colu izbjegavam, no tu i tamo me opali želja za tim pa popijem to smeće od napitka.

Horoskop je i dalje aktivan kao zanimacija. Čitanje bloga i čitanje forum.hra također.

Imam već duže vremena žarku želju da se naučim rolati ( da, sram me priznati - no ne znam se rolati ) pa mi se možda ostvari želja sljedeće godine. Za ovu sumnjam.


Evo, ovo je rijedak post ( mislim da jedini zasad ) gdje sam opisala zašto nisam pisala neko vrijeme. Kad nađem inspiraciju za neku fora temu, jasno da ću napisati post o tome.


Pozdrav svima,

Afro

13.08.2017. u 13:51 • 15 KomentaraPrint#

petak, 03.03.2017.

Lažna prijateljstva

Evo sad imam vremena za pisanje još jednog posta. Položila sam sve ispite koje sam trebala u ovom semestru, tak da sam zadovoljna rezultatima. :)

Ne mogu vam reći kako sam razočarana nekim "prijateljstvima." Ti ljudi mi nikad neće biti pravi frendovi i sva sreća da imam nekoliko pravih frendova i najbolju frendicu otprije... Ali me ipak ova razina umišljenosti i licemjerstva pogađa na neki način. S tim da su to ljudi s kojim moram biti u kontaktu do završetka faksa.

A kakva su to sve "prijateljstva" uopće??? Imamo jednog frenda s faksa. Nas par cura i on smo u ekipi. I kad sam išla na kavu s dvije "frendice" prvo su tračale izgled tog dečka. A dečko nije ružan u faci. Ok, nizak je, oko 160 cm i jasno da je to turf off kod frajera. Dečka sam jedino ja od nas tri na kavi branila. I sad pogledajte ovo. Opet one idu same ( ovaj put se meni nije išlo s njima na kavu ) i to s njim. Kakvo su ljudi ljigavi... -.-

Pitaj Boga kaj pričaju onda i za mene kad ja nisam s njima na kavi. S takvima se ne zamarati. Silom prilika mi je jedna od tih "frendica" cimerica i moram ju podnositi, nakon kaj završi faks više neću. Nije vjerojatno da ću ju brisati s Fejsa, ali to zasigurno nije osoba kojoj ću ikad otkrivati svoje tajne. Ok je za faks. To je ekipa baš samo za faks, nikakva dublja prijateljstva.

Jednom prilikom je moja cimerica izjavila da se na predavanjima nitko nije istaknuo osim kolege Ivora. Sorry, ali to nije istina. Već na prvom satu mi je profesor iz jednog predmeta rekao: "Kolegice, vi puno toga znate." I sama ta cimerica me ispitivala neke stvari o općoj kulturi koje je ona "zaboravila" ( tj. naštrebala ih je da budemo precizni :o :D ), a ispalo je da ih ja znam.

A i ostala sam zapanjena koliko misli da je bolja izgledom od drugih. Npr imamo jednu poznanicu/frendicu ( njoj poznanica, meni frendica ) koja je fakat odlično građena, sve omjere proporcija koje bi trebala imati ta cura ima. Em je visoka oko 175 cm, em ima natprosječnu facu, em je sva proporcionalna, ima duge noge i kratak trup, oblik tijela je pješčani sat - baš onako kako bi trebalo biti. I moja cimerica veli da joj nije nešto dok ja uporno tvrdim da cura ima vjerojatno najbolje tijelo iz cijele naše generacije iz srednje i da je bez problema mogla biti bikini model. "Frendica" ( i cimerica ) fakat za sebe misli da je naj naj. Mislim, slatka je u faci, ali tijelom nije dobro građena jer ima dugi trup i kratke noge na visinu od oko 165 cm. I oblik kruške. I sad mene ta moja cimerica non stop pita zašto meni nitko ne kaže da sam niska, a visoka sam oko 170 cm, dakle svega par cm više od nje. A meni je došlo da joj kažem - "Lijepo, nisam visoka ni niska, ali teško da će mene percipirati kao nisku kad imam duže noge i kraći trup na svoju visinu, onako kako treba biti, baš obrnuto od tebe." Ali nisam ništa komentirala, ipak sam se suzdržala. Rekla sam joj da su jedini koji zaista mogu davati ocjene kaj se izgleda tiče baš ekipa koja studira/ ima završen Tekstilno - tehnološki fakultet jer oni uče o tim proporcijama tijela. I zašto toliko vole naglašene jagodice i pune usne. Ta ekipa jako dobro zna objasniti zašto Kelly Brook ima odlično građeno tijelo ( pa mada se uprasi žešće ),a J.Lo to nema ( premda nema razlike u kilaži i non stop je utegnuta ). Stvar je u omjerima kostiju. Kelly Brook ima te omjere dobro složene, J.Lo naprosto nema. :o

Čovjek ostane u šoku koliko ljudi misle da su bolji od drugih.... Baš u šoku i razočarana takvim ljudima. Takvi ljudi koji ( neutemeljeno ) misle da su bolji od drugih, a svi drugi lošiji od njih me ne zanimaju. Fakat me ne zanimaju. I ne kužim čemu glumatanje prijateljstva s dečkom za kojeg su obje "frendice" na kavi zaključile da je izgledom 1 ili 2, a ja sam još stala u obranu tog dečka. A ni nismo si toliko dobri. A same za sebe misle da su izuzetno visoko na ljestice. Ok, nisu nisko, ali ni top baš. S tim da meni nitko ni nije 10 od 10.

Žalosno i ljigavo. Sva sreća da se nećemo još dugo družiti. Pa popizdiš od takvih ljudi.


Kaj vi mislite o tome???

Pozdrav,
Afro

03.03.2017. u 11:04 • 107 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.01.2017.

Zašto neki muškarci misle da su iznad žena???

Potaknuta mailom jednog svog kolege, pitam vas - kaj vi mislite o tome???

Dakle, kako sam si napravila iskricu, slučajno me prepoznao jedan kolega kad sam mu u mailu poslala svoju sliku. I htio je da se nađemo... No ja to jednostavno nisam htjela. Ne iz razloga jer je dečko ružan - jer fakat nije, već znam da nije tip dečka na kojeg bih mogla pasti. Smetala bi mi činjenica da je dao manje ispita od mene. Nekako ne volim neambiciozne dečke, ne mogu si pomoći. Na zadnju poruku na mobu mu nisam odgovorila. I u međuvremenu sam si deaktivirala profil pa nakon par mjeseci opet aktivirala. I tad mi se opet javio na iskrici i opet na mail i na mobitel. Dok sam ja izbrisala i njegov broj i nisam ni memorirala njegov nick na iskrici niti njegov mail. Kako mi se ponovno javio na mail, odgovorila sam mu tu i tamo pristojno na mail budući da imamo neke zajedničke poznanike. I kako je on skužio da me očito ne zanima ( nisam mu odgovorila na zadnje 4 poruke na mobitelu ) napisao mi je u zadnjem mailu na moje pitanje zašto ga od svih cura na iskrici ja zanimam nešto nalik ovom ( izbrisala sam te mailove tak da ne mogu kopirati točno zadnji mail ) - "Pretenciozna kolegice, samo sam htio da ti pokažem da se nemaš čega bojati mene, mojih poziva i drugih ljudi na iskrici...." Odgovorila sam mu da se ne bojim nikog na iskrici i da sam već ionako upoznala 4 lika s iskrice. Njegov odgovor nisam dobila.

Ostala sam zabezeknuta...."Pretenciozna kolegice", wtf??? Dojma sam ( a rijetko kad me intuicija vara ) da on misli da je iznad mene. Ta njegova ljutnja na činjenicu da me ne zanima kao potencijalni dečko/jebač...... Nešto je u meni prelomilo.

Sjetila sam se još situacija gdje sam ostala dojma da muškarac misli da je iznad mene samom činjenicom da je muškarac. Nepojmljivo mi je to. Imam dva buraza i apsolutno mi je nepojmljivo to. Kad smo bili mali, tukla sam se i ja s njima, psovala i njima i s njima.... Ok, babe ( pokojna prabaka, baka i mama ) su me upozoravale da to nije ponašanje za "pucku", ali nisam to nešto pretjerano doživljavala. Normalan mi je bio tipičan curica izgled, špangice i "cvetkane" hlače i psovke. :trep: rofl Ako mi se nije sviđalo kaj je netko rekao, samo bih ga mrko pogledala i lupila po glavi. -.-

Baš zato jer odrasla okružena samim dečkima, burazima i bratićima ( jedina sestrična je rođena tek u ovom tisućljeću i nije bila dio naše ekipe ), nepojmljivo mi je to. Kad smo radili gluposti skupa, ja sam bila s dečkima u tučnjavi, mlađi brat nas se uvijek klonio. On je uvijek bio bubica, ja sam uvijek bila baš živahna curica. Nisu me isključivali ni stariji buraz ni bratići u igrama... Nepojmljivo bi mi bilo da su mi rekli da ne smijem jer sam žensko. Nepojmljivo. Od tate nikad nisam čula da dečki moraju biti jebači, a da njegovu kćer nitko ne smije taknuti. Bilo je rečeno da se ozbiljna veza traži pred kraj/nakon faksa. Za sve ista pravila. A već sam čula nekoliko primjera gdje frajeri sami govore da će paziti na kćer, paziti da čim kasnije ima dečka, a sinu govoriti da pojebe čim više cura. Koji kriteriji. Jedan moj frend veli da se zato ne hvali s kojom je curama sve spavao. Ima sestru i male nećakinje i sasvim sigurno ne bi volio čuti da itko govori ružno o njima. Zato on ne govori o svojim curama.

Čemu takvi dvostruki kritreriji i zašto neki muškarci misle da više vrijede samom činjenicom da su muškog spola??? Primjerice, određivanje statusa veze. Kad frajer sam odmah kaže kaj on hoće od veze, bilo to ons, ff ili službena veza. Pamtim ove situacije. "FF." "Ne želim biti s tobom." "Ti i ja nikad nećemo biti skupa." "Hoću tebe." Dobro, koji k*rac krasni??? A gdje sam tu ja??? Haaaaaaaaaaa??? Gdje je tu kaj ja hoću??? Pitaš li mene kaj ja hoću??? Znači, oni sami napišu i hoće komandirati i kontrolirati vrstu odnosa umjesto da pitaju curu kaj ona hoće. Uvijek je bitno kaj oni hoće, i ženska će pristati na njihove zahtjeve odmah i pod njihovim uvjetima..... Haaaaaaaaa??? To fakat negdje pali danas???

Znam da mi u natalnoj karti piše da smatram da sam potpuno ravnopravna s muškarcima, u svakom pogledu. Kaj oni mogu, mogu i ja. I to je fakat točno.


Kaj vi mislite o tome???


Pozdrav,
Afro

19.01.2017. u 18:02 • 67 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< lipanj, 2018  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zločesta curica
Zagorka
25 godina
sunce21292@hotmail.com
Afro Dita




Linkovi