crna slova na bijeloj podlozi

jučer sam popodne skočio u bure nekakve crne smjese. nisam htio, ali sam skočio. onda sam sjedio na dnu tri i po sata. onda sam izašao. pokušao sam se očistiti vjetrom ali nije išlo. ni dim ni voda nisu pomogli. sad se umotavam u najbolju bugačicu na svijetu.
još me nije razočarala. opravi me svaki put.

možda ćemo se jednom razumjeti pa si pokloniti sigurnost i strast.
možda

ne stvari po sebi, nego probijanje kroz stvari. ne statične slike, nego krajolici uz cestu.
stvari su besmislene. s kretanjem je situacija potpuno drugačija.
cilj je smrt, a ova borba nema takvu budalaštinu (a ni starta se nitko ne sjeća).

dobro jutro, džezeri i maljčiki!
tek toliko da objavim: today is mine, another day belongs to me.

(svakako nisam režiser, ali izbor soundtracka je jebeno moj)

sunčica danas nije tamo gdje je jučer bila.
odsurfala je neodređeno malo ili puno
prema fatamorgani svoje želje.
(sveznajući pripovjedač zna da je to fatamorgana, ali sunčicu stvarnost te pojave ionako ne zanima, fura je zadovoljstvo vjetra u kosi i pijeska u gaćicama)

hrvatski olimpijski odbor je danas donio novi statut prema kojemu se olakšava institucionalizacija ekstremnih sportova. sada će i sunčici možebitni hrvatski savez surfanja na pijesku omogućiti učlanjenje u jedan od klubova. kakva srećaaaa! ljudi moji, da li je to mogućeeee!

nazdravlje!

apsurdu usprkos ili baš zato
život je čudo

mrak! s jabukama...

Arthur Schnabel, Fleisherov učitelj (učitelj njegova učitelja bio je Beethoven glavom), jednom reče da je bit života u uzdizanju. Jedino što raste prema dolje jesu krumpiri, rekao je on jednom prigodom svojem štićeniku. Dirigent diže palicu. Balerine dižu noge. Ljudi rastu i u fizičkom i u dohovnom smislu. "Svirajte uznosito", potiče Fleisher svoje studente.
Nakon 40 godina i Fleisher doživljava uspon.

proces, kume, proces. jebeš rezultate.
rast, ne kraj.
nesvršeni glagoli.
sa svršenima je svršeno.

nema žaljenja, nema krivnje.
nema likovanja.
čemu zastajati na bilo čemu?
naprijed! dalje!
gipkim mačjim pokretima.

- koliko je sati?
- vrijeme je za stvaranje

možeš sjediti u podnožju i maštati o vrhuncima. možda možeš i ne maštati. možda je lakše uvjeriti se da je i ovako dobro. možeš proklinjati sebe, svijet i boga što si tu gdje jesi. možeš se uništiti iz protesta, a možeš tu oluju usmjeriti i u jedra... u bedra...

ovaj puta nosim kovački mijeh. ono veliko, sjećaš se?
nekad davno, raspalili smo njime i beznadnije ugarke. ti i ja
iz crnila zajedno stvorili smijeh. ono kristalno, sjećaš se?
sjeti se potjeha, ljubavi.
sve je tu, u tebi. i ja...

sasvim je moguće da barun muenchausen nije pričao pizdarije kad je tvrdio da se izvukao iz živog blata povlačeći se za kosu uvis.

puno je zvijeri tu unutra. neke ne razaraju. radi se samo o tome da njih nahraniš, a ostale staviš na kruh i vodu.

vježba. samo o tebi ovisi.

It was thought that some brain systems - like vision - become hard-wired by a certain age; even this assumption is changing. Many systems remain highly modifiable. ...



...

stvar počinje. ulaziš u prostor ceremonije i pažljivo se vežeš s partnerom. to je život.
upravo ta činjenica je dovoljno jaka da te mačem odcijepi od dnevnih pizdarija i vrati te kući. u mirnu sabranost.

čvor je siguran. pogled prema gore...

penjem! penji!

nakon prvog problema preostaje samo svijest o ravnoteži...

ovdje je protutnjao uragan. tornado. ma olujetina.
sad je tišina.
sjedimo srce i ja.
šutim, a ono još prepričava što se sve dogodilo.
govori mi da se čuvam slabih ljudi.
"poput mene?" pitam.
"poput tebe."

baš zato što ti želim reći da nije uzalud, baš zato što ne znam kako da ti drugačije objasnim da sam s tobom, baš zato... volio bih...
nemam pojma. miris među tvojim nogama me podsjeća na djetinjstvo.
ma, idemo jednom tamo! zamisli da smo došli do kraja i da ništa više nije važno. idemo! jebeš sutra! to je za one koji brinu, za mrave! ili ovce?
samo, sjeti se, cvrčci ne pjevaju o drugom nego o smrti.

kolo sreće?

- znate, ja sam vam ziherašica. iz prvog ću izloga za sebe odabrati vježbu.
- zašto baš vježbu? neobičan izbor...
- pa eto, baš mi se vježba čini finom. sama po sebi je nekako čista. uz nju osjećam smisao. nekakav rast. kužite? iz drugog izloga ću uzeti njegovanje vrta. to je za sestru. ona je ekstrovertirana. ma mi smo vam u obitelji malo čudni. ne obazirite se. ni mi se baš ne obaziremo na vas.