Vječnost trenutka

Kroz oluje prolazi, kao da dolazi.
Taj nalet, entuzijazam razdere nebo,
uz ogroman prasak i bljesak koji
valovito proždire citavo moje tijelo
i zaposjeda mi um...

Prepuštam se tom energičnom
snagom i , osjećam, kako,
kako se spaja sa mnom.
Jedno smo i zajedno proživljavamo
svaku misao i pogled,
svaki korak i šapat...

Dugo sam ga čekao,
i , napokon došao je..
savršen i jedinstven,
svačiji i samo moj.

Uživam i proživljavam....

Mislim i koračam,
tihim hodom kroz maglu
osjećam svako drvo, svaku stabljiku
i nit što se pruža među njima.
Nit koja me lagano dotiče,
milo i nježno...

kao lagani povjetarac
u meni i oko mene...

Evo i stotog posta.!. E subota je, nisam vani pa čamim u svojoj mračnoj jami i gubim vrijeme.Sestrična mi donijela laptop da ga malo sredim pa sad ležim u krevetu i pišem ovo jer mi je suviše dosadno...Malo prije pogledah koncert Tommya Emmanuela, a čiko svira akustaru, boli glava.Lik je odličan i ne mogu ga se naslušati, a hvala bogu ima puno albuma pa će potrajati dok ih odslušam.Još tjedan do zimskih praznika, koji će mi nadam se donijeti odmora i više druženja sa društvom.Nisam već dugo izašao van i dobro se zabavio, nekako mi to fali, osjećam nekakvu prazninu i mislim da mi je to krajnje potrebno.Smatram da je potrebna određena granica uživanja u životu kako bi čovjek bio sretan, zato ne želim postati nesretan.Danas(tj. jučer) sam svratio do buge s namjerom kupiti cigarete, ali sam se ipak zadržao i popio pivkana s jednom ekipicom.Nekada sam se s njima više družio , ali eto neke stvari su to uvelike smanjile.I ponekad kad sretnem bivše prijatelje, danas poznanike, poželim popričati o onda i sada, ali stvari se mjenjaju i prolaze.Iako se i stare daju renovirati. Reciklaža,ili bi to bila preodurna riječ!?
Sav sam se pokočio ležeći , tj. poluležeči u krevetu ovako.Moram se malo razgibat...



Osjetio sam tvoj miris posljednji puta...

nježno ga pospremio
u prašnjavu kutiju uspomena...

On će neći posebno mjesto
u mojim sjećanjima...

Islapit će, miris će nestati,
ali sjećanje ostaje...


Pogledajte sami tommya

Sam...
ni sebe dozvati ne mogu,
u ovu mračnu sobu
gdje vrijeme nema vrijednost...

Besmislenost trenutno
ima jedini smisao.