|
|
| svibanj, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pa.......Zoven se Adela....
......Naj prija-Asja......
NEVOLIN: umišljene ljude koji seru i zabadaju svoj jebeni nos u moj život jer nemaju svoj.
.......
A Adventurous
D Dangerous
E Entertaining
L Lovable
A Appreciative
ASJA 
WISHE
ŠIME
SARA KRALJICA
MIRNA 8.D
JERE LIK IPO
-I- KARIRANI -I-
hehe
GELJO KRALJ
COOL BLOG.....
ŽANKO
SANDRA D QUEEN
NEKI LIK (GNR)
ČOBAN =)
1,)...volim ono sto je nedopusteno za ovaj svijet...
nesto sto me cini drugacijom, ali nemam hrabrosti otici daleko od osoba
koje me zivciraju...
voljela sam zivot jednom davno, sada ne...
ali on je jos uvijek tu...
navikavam se na njegovu blizinu, pokusavam uhvatiti ritam
njegova daha...njegov ubrzano (usporeni) hod...
tesko je...
ali...
kako kazu, svakog ceka njegova sreca...
ja se nadam da ja svoju stanicu nisam prosla...
ako jesam...
onda nista...
jer proslost se ne zivi...
mozemo jedino napustiti buducnost...
MALI OPIS MENE I MOG NAČINA ŽIVOTA.....
...osjecam strah za onim sto ce biti...
ne hodam brzo jer su ulice preuske...
bojim se buducnosti jer ne znam gdje
ce me zivot odvesti...
sanjam dane koji su prosli iako znam
da se od toga ne zivi...
zbunjena sam osoba i to ne trudim skrivati...
zivim po onome:
"bolje da te mrze zbog onoga sto jesi,
nego da te vole zbog onoga sto nisi"
ima smisla...
sjedi pokraj svijece...
tijelo joj je potpuno otkriveno...
tuznim pogledom, punim suza prati linije po svome tijelu...linije za koje je ona kriva...nitko drugi samo ona...koza joj je prije bila njezna, posebne boje-bila je kao snjeguljica...sada ima uspomene na svaku suzu, svaku prozivljenu bol i tugu...zao joj je, al zna da nije posljednji puta...zna da ce ponovo pasti pred samom sobom, unistiti i ono malo sto odaje njezinu ljepotu...ljepotu koja iz dana u dan sve vise blijedi...
oci...voljela ih je, imale su poseban sjaj...zaigran, veseo, pun osjecaja...sada, kao da je netko ugasio vatru u njezinu pogledu, kao da je nestala i posljednja zar zivota...zelja da bude osoba...
pozornost joj odvlaci plamen svijece...tako je miran, uspravan, topal...vatra joj je oduvijek budila mastu...toliko je mocna, a samo je jedan dah moze ugasiti...toliko slicnosti, a opet tako razlicita...i ona se gasi, ne tako lako kao svijeca, njezino umiranje je puno bolnije...predugo traje...
sjecanja je guse...zeli zaboraviti, krenuti iz pocetka, ali jednstavno je previse toga oko nje sto ne dopusta nove korake...znala je da treba ruku koje ce je voditi, koja ce ju podignuti kada padne...ali nije znala da se ta ruka moze tako lako izgubiti...zbog cega? mozda nije bila ona prava iako odbija u to vjerovati...
sto na kraju ostaje? ona, sama sa svojim mislima, okruzena zrakom koji je odjednom postao tako tezak...ostaje joj soba prepuna osjecaja, slika koje se izmjenjuju na bijelim zidovima...gdje god se okrene vidi samo povratak unazad, padanje sve dublje i dublje u ponor...
zeli osjetiti da je ziva, bar na tren...zeli se podignuti i odsetati u nepoznato...mozda tamo bude bolje nego ovdje gdje je svako lice poznaje...ili samo misle da znaju sto se krije iza hladnog pogleda...
ona se samo boji...boji se da jednom ne pretjera...da ne napravi konacan korak kao negdje davno prije...boji se da ovaj puta ne uspije...
