Čežnja
Dođi mi u noći
pripij me uz sebe
jako sam umorna
od samačkog bdijenja
samo su me mrakom
zloguke ptice posjećivale
a snovi bježali
ka tebi u divljini.
Pažljivo hodaj dolazeći
oko cvijeća
koje se danas tako rastvorilo
u tom vrtu dugo ništa
uspjevalo nije
zatomi trk svojih čizama
ja te čekam
bez volje za novim bijegom.
Umirit ćemo se
poput rijetkih životinja
kojima nitko ništa ne može
smiješno isprepletenima.
Razlikovni ispit
Probijaš me pogledom
pribijaš u ploču
bježim iza zida
ne možeš mi ništa
moja kujica proždire
tvoj povišeni glas
komisija je preslijepa
okrećem se
okrećem ti ocjenu
i lepršavo odlazim u sumrak
opijena pobjedom
padam na ulici
tko će me prvi pregaziti?
Dva muškarca
Otac je spominjao
Svetu hrvatsku zemlju
Profesor je konstatirao
Kamenje ne može biti sveto
Otac je pobijedio u ratu
Profesor je rekao
Rijetko u ratu ima pobjednika
Otac je učio
Brak i obitelj su neraskidivi
Profesor je komentirao
Komad papira i posesivnost
Otac je podučavao
O animalnosti golotinje
Profesor je tjerao svoje
Prirodno je uglavnom lijepo
Golotinja je prirodna
Otac nas je tjerao u školu
Profesor vraćao i opravdavao
Otac nas je učio disciplini
Profesor opuštenosti
Otac je bio časnik
I jednog dana puknuo
Profesor još kvari djecu
I živi
Bacam bjese
Razdiru mi nutrinu
Ptice bohrerice
Divljaju psi samci
Među bedrima
Bijes prastarog grijeha
Nije dan
Za pričati mi o ljubavi
Kad zagasim sunce
Javi se
Ali onako purpurasto.
(P)osveta
noćas sam ti pojela
baš sva slova iz frižidera
ovaj put nećeš lako
renovirati svoje brbljive brodove
predugo sam samo ja sanjala
dolazak tvojih čuda
i bludila za tragovima nepostojećih odgovora.
Prije tuša
ludilo moje i ludilo tvoje
ratuju kuhinjom
moje je prljavije
tvoje svejedno ljepljivije
šutnje moje odrvljene
ne spašavaju više stvar
jedna mora otići
a nitko odavno više nema kamo.
Razdvajanja
korak po korak
nestaješ iz mojih predjela
ostasmo žedni neuslišeni
tako ti je to
kad čitati s usana
ne umiješ,
a slušaš Stonese
kamene glave.
