Nothing but blue skies.
11.08.2011., četvrtak
34.
|
11.08., 01:35 Da sam u filmu, sve te romantične, filmske i ne tako romantične i ne tako filmske (a može i kombinacija) stvari koje volim raditi (i ne samo ja, naravno, neke su manje-više univerzalne) - ležanje kod krova i gledanje zvijezda, noćna kupanja na koja odlazim posve sama, pisanja noću u predvorju hotela dok vani slušam cvrčke, ponavljanja heterocikličkih spojeva uz kavu i pogled na obalu, u badiću i traper-košulji sa soli u kosi, čitanja u parku, crtanja zvjezdica po tijelu za svaki spoj koji točno nacrtam, plesa na koncertu u omiljenoj haljini s pivom u ruci, dozlaboga nesretne i malo manje nesretne zaljubljenosti, učenja od jutra do sutra i ubijanja u knjigama nakon kojih ti se ipak dogodi pad, rituali i navike koje svi imamo, a ne govorimo o njima jer svatko treba ono nešto svoje-samo-svoje, ... dovele bi me do - pa, ako mi punih pet minuta nije pala na pamet ni prva ideja do čega, onda očito ni ne znam do čega. A možda baš do toga da sjedim u predvorju hotela, gdje nema nikog osim stričeka na recepciji, ne čujem cvrčke, doduše, ali čujem kak bih voljela bosonoga ljubiti se pod bagrenjem i kak radi ventilacija i ustajanja za pet i pol sati. . I dalje raditi sve te romantične, filmske i ne tako romantične i ne tako filmske stvari u životu, a ne filmu i samo nebo zna, kakvi se sve filmovi snimaju, sreća i radost da je tako.  p.s. kunem se da nisam patetična kolko su mi tekstovi. |