Nothing but blue skies.
17.04.2011., nedjelja
32.
|
Otkad sam u svom stanu, s cimericom, doduše, ali s obzirom da nje dosta vremena ni nema, a i kad je ima, navikla je na mene takvu i više se ne ustručavam, ima ta kombinacija odjeće u kojoj se osjećam užasno seksi. Crne gaćice, siva potkošulja i neka stara, H&M iz vremena kad se H&M odjeća kupovala u Austriji, otkopčana košulja. I nepočešljana kosa, čistog lica, eventualno melem na usnama. Tako jedem, učim, perem zube, spavam, kuham i pijem kavu, gledam 1 protiv 100 i veliku većinu vremena provodim u toj, hm, kombinaciji. I mrzim kad mi na vrata zvoni stariji susjed ili teta popisivačica stanovništva i onda moram na brzinu stavljati grudnjak (nije da se ispod široke košulje išta vidi, nemam velike grudi, ali zato imam široke bokove, blago meni), kopčati košulju i dok visokim, slatkastim glasom vičem Samo malo!, izvlačim najbliže traperice iz ormara. Razmišljam kako imam 19 godina i nikad neću biti ljepša nego sad. Dalje slijedi silazna putanja. Mislim, znam da ne slijedi još neko vrijeme, još dosta vremena, ali žao mi je da u tome što sam sad lijepa (ili barem najljepša što ću ikad biti) uživam samo ja. Što moje noge i ruke dodirnem samo ja, uglavnom u prolazu dok se oblačim kad moram na faks ili eventualno kad mažem kožu kremom nakon tuširanja, jednom tjedno kad dobim volju za tako nečim. A opet, ponekad vidim u gradu starije žene i bakice i čine mi se prekrasne i vidim da su pred 30, 40 ili 50 godina bile komadi za kojima su se okretali svi na ulici, a i sad su još uvijek divne. Možda i ja budem jedna od tih bakica, ali to me trenutno ne zanima ni najmanje. Jer za mnom se ne okreće nitko na ulici, ali više puta sam dobila upozorenje kako zapravo to ni ne primjetim. Oh, well. (...) Užasno sam plitka i sram me je. * * * Tata bi danas slavio 51. rođendan. I onda vidim kakve djetinjaste gluposti pišem većinu vremena koju pišem (a pišem jako malo, jako, jako malo, barem u odnosu na količinu vremena koju sam provodila prije pišući). Pitam se ponekad što bi mislio o meni, kako bi reagirao na moje padnute kolokvije, znam da bi izlasci u srednjoj bili puno teže ostvareni, teško da bi samo tako izašla van u minici i martama, a to mi je bila najdraža odjeća za izlaske, a ni dan danas nije predaleko od toga. Znam da sam zbog njega danas dosta konzervativna i više desnog nego lijevog usmjerenja, ako moram birati (a nije da moram, sama se tjeram definiranju, a ne smatram to ni lošim ni dobrim), ali to nema veze s HDZom i SDPom i političkim strankama uopće, sve mi se gade, jednostavno tako osjećam i tojeto. Okej, da, lagano sam konzervativna, zašto bi to nužno trebalo biti nešto loše, ako ja sama ne osjećam da su mi stavovi loši? Nisu, pobogu, truli, ako su konzervativni. * * * I'm walking on sunshine. Ali, shhhhh, to je tajna. ;) KLIK! |
16.04.2011., subota
31.
|
(x) |