Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
aNA,bEBA I mEMA
ANA
BEBA
MORENA
MI SMO...
Ana,Bernarda i Morena...još jedne od zbunjenih tinejđerica...17 god...koje tragaju za svojim pravim ja...Istražujemo...pronalazimo... ispitujemo same sebe...tražimo svoj put...
volimo zanimljive ljude,zabavu,slatke tajne,dobre dogovore i planove...volimo se ponašati kao luđaci sa frendovima se zezamo samo nama poznatim i zanimljivim forama i kad nas drugi promatraju misle da nismo normalne...ha ha...
volimo kada ljudi vole nas,kada traže od nas savjet,kada imaju povjerenja u nas,koji nas vole baš ovakve kakve jesmo...volimo ljude koji će ti pomoći kada ti pomoć treba i one koji će biti sretni zbog tebe ako ti se dogodi nešto lijepo jer pravi prijatelj nije nužno onaj koji ti pomogne u nevolji već je pravi prijatelj onaj koji se veseli tvojoj sreći i uspjehu...volimo ljude koji su ljudi u pravom smislu te rijeći...
a nevolimo ulizice,pokvarene ljude,nepoštenjake,ljubomorne ljude,one koji misle samo na sebe koji vole jedino sebe...mi volimo život i zabavu i to je važno...razmišljamo o bliskoj i dalekoj buducnosti,trudimo se oko sebe i drugih,volimo ljude i mnogi vole nas,za drugo ne marimo,imamo ciljeve i prioritete mada variraju iz dan u dan...
često se podcjenjujemo i nismo svjesne svojih kvaliteta i sposobnosti...svaki nam je dan nova borba...sve u svemu previše razmišljamo i velike smo buntovnice...unatoć svemu smijemo se jer smijeh je ljek...hehehe...
-morenin msn: morena_radic@hotmail.com
-bebin msn: b.e.b.a.2205@hotmail.com
Azurno nebo čekamo zoru
pet- šest mladih golubica
nasmiješena su im lica
i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica
Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi šetale
pravile se da smo važne
ma da smo pametne i snažne
sanjale smo zemlje daleke
Hej ljepotice moje prijateljice
gdje su naši snovi ostali
hej sve smo mi kao ptice selice
svaka svome jugu odleti
Djevojčice žene postale
a neke su se već i udale
ja još čekam azurne zore
ma ja još želim preplivati more
ja još sanjam zemlje daleke
INES
MARIJA
DOMINIK
STANIĆ
PERKAN
BABIČKA
MIRA
TENA
INES
POŠTO OBOŽAVAMO DINU MERLINA OVDJE SU NARAVNO I NJEGOVE PJESME
AKO TI TREBA PRIJATELJ
-Možeš učiniti sve stvari
na ovom svijetu...
ali jednu ne....
"Ne možeš napustiti druga svog,
a ne pustiti ni suzu!"
- to ne može nitko...
-Kada se osjećaš potišteno,
kad u tvojim očima tuga vlada,
kada izgubiš svoju bitku
i želiš pobjeći od straha...
Kada suze počnu teći
sa svim ranama i boli;
sjeti se mog imena,
ako ti treba prijatelj...
Kada tama prekrije tvoju sjenu;
nadu u tvom životu,
kada se sve čini pogrešno
što ide tvojom stazom;
Biti ću tvoj put
najbrže što mogu;
samo to reci jednom,
ako ti treba prijatelj...
Kada smijanje nestane
i smiješka nema dugo na
tvojim usnama,
kada ti se sretni trenuci
čine strani...
Kada su sva tvoja sjećanja
iz prošlosti
bez sadržaja;
ja cu te bodriti
ako ti treba prijatelj...
Kada poželiš razgovarati;
i tvoji osjećaji ne slušaju,
kada pronađeš svoj cilj
i spremiš ga u arhivu...
Kada ti sunce daje svoju toplinu,
i kada šetaš sam po kiši;
još uvijek, ovdje sam
da ti vjerujem,
ako ti treba prijatelj..
ZAPAMTI (za sve one koji ne znaju smisao ovog života!!!)
NE…
…nikad se ne predomišljaj oko nečega
za što znaš da ti može donijeti samo osmijeh na lice…
…ne očekuj mnogo, i dobit ćeš sve
ali budi spreman,
jer neke se stvari dogode kad najmanje očekujemo
a kad te iznenade
ne razmišljaj o posljedicama
jer SAMO SE JEDNOM ŽIVI…
…ne bježi od trenutka
isključi mozak
opusti se i potpuno se predaj
nek te vodi srce
učini sve što kaže
jer znaš-SRCEM SE NAJBOLJE VIDI…
…smogni hrabrosti
negdje duboko
ona je uvijek tu u nama…
…smogni hrabrosti i PREKORAĆI GRANICU
taj korak je uvijek najteži
ali kad se granica prijeđe više ništa nije važno,
što si bio ili što ćeš biti
važno je samo SADA
jer SADA je jedino što imaš
i od toga napravi trenutak
koji će ti što duže biti razlog za život
koji će ti u starim danima mamiti osmijeh na lice
kad ćeš se prisjećati vremena kada si sve mogao
samo da si htio…
…nemoj tada žaliti zbog nečeg što je moglo biti
--NEKA BUDE--
uhvati se za SADA i ne puštaj
imaš samo jednu priliku
jer kad jednom ode više se neće vratiti…
…igraj na SVE ILI NIŠTA
uloži sve
jer zamisli koliko možeš dobiti
a kad bolje pogledaš shvatiš-
pa NEMAŠ ŠTO IZGUBITI…
…VRIJEME PROLAZI
ne možeš ga zaustaviti
ne možeš ga pobijediti
uvijek radi protiv nas…
…ali uvijek se bori DO ZADNJE KAPI KRVI
jer na kraju jedino što se broji
je koliko je bitaka završeno neodlučeno
koliko je puta jedini njegov adut bio samo
da proteče što brže može
jer vrijeme je najbrže kada živiš život punim plućima
a to ni u kom slučaju nije poraz
ŽIVJETI ŽIVOT PUNIM PLUÆIMA jedino je i samo
POBJEDA!!!…
jednostavno...želim te
…Želim te ljubiti
svakoga dana
i svake noći,
u našoj ljubavi
život će proći
Želim te osjetiti
svakoga jutra
kad oči otvorim,
i noću zaspati
kad te zagrlim
Želim ti dati
svaki trenutak
života svoga,
svaki otkucaj
srca moga
Želim ti pjevati
iz moje duše
svoje pjesme,
za tebe raditi
i što se ne smije
Želim ti pokloniti
najljepše snove
svaki svoj osmijeh,
poglede ljubavi
dok nas smrt ne rastavi…
Ako umreš prije mene,
pitaj možeš li povesti prijatelja.
Doživiš li stotu,
ja ću živjeti jedan dan manje od sto godina,
tako da ne moram živjeti bez tebe.
Pravo prijateljstvo je kao dobro zdravlje,
vrijednost mu se prepozna tek kada se izgubi.
Pravi prijatelj je onaj,
koji ulazi ,
kada ostatak svijeta izlazi.
Otac je uvijek rgovorio:
"Kada umreš, ako si imao pet pravih prijatelja,
imao si divan život.
Objeručke drži pravog prijatelja.
Oslonit ću se na tebe,
a ti se osloni na mene
i bit će sve u redu.
Prijateljstvo je um u dva tijela.
Ako bi svi moji prijatelji skočili s mosta,
ja ne bih skočio s njima,
bio bi dolje da ih uhvatim.
Ne hodaj ispred mene,
možda te neću slijediti.
Ne hodaj iza mene,
možda te neću voditi.
Hodaj pored mene i budi mi prijatelj.
Svi čuju što govoriš.
Prijatelji slušaju što govoriš.
Najbolji prijatelji slušaju što ne govoriš.
Prijatelj je onaj tko poznaje pjesmu tvoga srca
i može ti ju otpjevati kada zaboraviš riječi.
Idemo različitim životnim putevima,
ali svejedno kuda idemo nosimo dio jedan drugog.
Prijatelji su Božji način kako brine o nama.
Stranci su samo budući prijatelji.
Prijatelji su kockice pečene slanine
razasute po tanjuru životne salate.
KADA NE BUDE NAS
I kada prođe sve, kada ne bude ni tebe ni mene, ništa više neće biti važno, ni ono istinito ni ono lažno, kad nas ne bude! Hoću li imati hrabrosti u oči pogledati ljude, hoću li imati vjere u život koji će predamnom biti ili ću se negdje skriti, tugovati, možda i radovati! I kada prođe sve, kada ne bude tebe, kada ne bude mene, kada ne bude nas, u čemu ću onda tražiti spas kada je nisam u nama našao...
MOLIM TE...
Molim te, nemoj mi govoriti kako život trebam živjeti, nemoj mi Reći da poslije kiše sunce dolazi, kad mene uvijek neki crni Oblak pronalazi, nemoj mi govoriti da na sve trebam gledati s Vedre strane, jer gdje god se okrenem oko mene je sranje, Nemoj od mene promjenu očekivati jer uvijek će te ove tužne Plave oči dočekivati, Nemoj tražiti u svemu smisao kada je oko Mene besmisao, nemoj, nemoj to činiti sada, ne kažem da ne Postoji nada, ali pusti neka iz mene izađe sva ona bol što se Godinama taloži, pusti neka se sve posloži, jer ako itko Život Voli, to sam ja koji sam opstao unatoč silnoj boli...
Danas ću sačekati kišu da padne...
Danas ću sačekati kišu da padne, da me zatekne sama
Dok ulicam hodam, spreman svaku kap osjetiti na licu,
Danas ću čekati kišu da me potpuno smoči i da sapere
Moje oči navikle na suze, danas ću čekati kišu da padne
I gledati kako natapa ulice, travnjake sve, kako se
Spušta niz krovove kroz oluke i otječe ne znam kuda,
Danas ću hodati gradom kao neka luda koje se svi klone,
I slušati zvona kako zvone i sve one zvukove čudne,
Danas ću dopustiti i da me auto u prolazu zapljusne,
I sve one poglede pune čuđenja, prezira, gnjusne,
Danas ću, samo danas sačekati kišu da padne jer mi je
Došlo tako, eto samo onako, ali kakve sam sreće ni ta
Kiša danas pasti neće kada se meni hoće...
SVE ĆU UČINITI
Prosuti ću latice ruža pod noge tvoje, da lako gaziš
Koračajući ka meni, izlit ću korita rijeka da možeš kraticom
Do mene doći, lakše prijeći, pomaknuti ću brda i planine,
Očistiti sve udoline da ti bude lakše, nagovorit ću sunce
Da dulje sjaji, da te više grije, da ti bude toplije, zvjezdama
Ću reći da se skupe na jedno mjesto, da ti osvijetle put do
Mene, pticama ću reći da ti pjevaju pjesme o sreći, zaustaviti
Ću vrijeme da nevrijeme ne dođe, da ovaj trenutak ne prođe,
Sve ću učiniti i mnogo više, samo da lakše do mene dođeš,
Nasloniš glavu na moje rame i da te čujem kako dišeš..
KADA BI
I kada bi sve zvijezde zgasnule, lastavice u proljeće zakasnile,
Kada bi zora zaboravila na jutro a sunce se zakasnilo probuditi,
Izaći na put koji je Bog utro, kada bi rijeke tok promijenile
A godišnja doba mjesta zamijenula, svaka travka, cvijet, biljka
Uvenula, moja misao skrenula, kada bi noć postala dan,
Nestao svaki san i život na planetu, svaki smisao na ovome
I onome svijetu, ja ću te zauvijek u srcu nositi, tobom se
Ponositi i svemu tome prkositi..
Kada jednog dana glava mi klone na jastuk tvoj,
Kada prestane ovaj kratak život moj, znaj draga
Da ne napuštam tebe ja! Ostajem zauvijek tu
U tvome naručju, pogledu, srcu, u tvome snu!
Ostajem čuvati sve ono lijepo što život nam dade,
I znaj da ću uvijek da ti se prikradem i malo snage
Dadem za korak više, kada ti srce bude tiše!
Ja ću te pomilovati, nad tobom bdjeti iako ću
Htjeti na usne poljubac ti spustiti, tvoje lijepo
Lice dodirnuti, neću moći, neću smjeti stajati na
Putu tebi i tvojoj sreći, ali znaj da ću ti uvijek doći
Kada me pozove srce tvoje, jer će zauvijek biti moje...
Kako šutiti, kako šutiti više...
Kako šutiti, pogled skriti, kako misli ne otkriti
Pokretima dobro znanim? Kako osjećaje zatomiti,
Kako se ne polakomiti izreći, trag zamesti sreći
Koja se nazire? Kako pod plaštem tuge koja izvire,
Naći bar jedan kutak, sakriti trenutak od pogleda
Koji proždiru? Kako ponovno dobiti vjeru?
Kako šutiti više nego što šutim, nego što slutim,
Svaku misao pomutim, tugom išaram dok
U samoći izgaram pogleda sjetna, daleka,
S bolom u očima, u besanim noćima koje se
I na dan protežu, narušavaju ravnotežu
Nečega što već dugo živim? Kako šutiti više,
Kako biti tiše nego što jesam, biti svjestan
Da se ništa promijeniti neće, da neću
Otkinuti bar jedan mali komadić sreće,
Ni manji ni veći nego što mi treba pod ovo
Malo neba što me natkriljuje dok iz dana u dan
Kiša lije li lije, a mene već dugo nitko ne
Razumije, nitko mi se ne osmjehuje?
Kako šutiti, kako šutiti više...
Kada me ne bude više...
Kada me više ne bude, kasno će biti!
A htio bi bar još malo, bar malo zaspati,
Usnuti, koji san odsanjati, probuditi se,
Zoru dočekati, svitanje novoga dana! Želio bi
Vidjeti izlazak sunca, plavo nebo, nebeski svod!
Želio bi još malo prošetati ulicama ovoga grada,
Čuti buku glasova i automobila, nekoga susresti,
Ruku mu pružiti, mahnuti, osmjehnuti se,
Ka ptici posegnuti! Negdje sjesti, kavu popiti,
Novine pročitati!Želio bi još malo poljem
Prošetati, misli raspustiti, želio bi se opustiti,
Sagnuti, cvijet ubrati, pomirisati, na tebe misliti!
Bar još malo ovaj zrak udisati! Nisam ga želio
Drugima krasti, dovoljna ga ima za sve nas!
Želio sam još malo, još malo toga! Večer dočekati,
U nebo pogledati, zvijezde prebrojati i znam da ne
Bih stigao sve! Eto, samo sam to želio, još malo
Tužan biti, tugu svoju dijeliti, možda nekoga uveseliti,
Sreću dočekati bar na tren, a bit će kasno kada me
Više ne bude! Zar sam puno tražio? Zar sam se toliko
Odvažio za nečim posegnuti što nisam smio?
Zar sam htio biti veći nego što sam bio?
Nekome zasmetao, u vrt bez odobrenja ušetao,
Tuđim putem hodao, nešto ubrao što nisam smio?
Zar sam bezobrazan, tašt, ohol bio? Zar sam puno htio?
Bit će kasno! Kasno promijeniti misli, tok rijeke,
Ispraviti pogreške neke, koje možda nisu bile!
Kasno je, kasno! Nemam vremena više, ni da
Posljednje riječi ispišem i odem putem bez povratka-
Kada me ne bude više...
Kada sam te vidio prvi put, imao sam osjećaj da sve gori,
Da mi se asfalt topi pod nogama! Da se nalazim u žarištu
Plamena, koliko me tvoja ljepota dojmila! U tvojim očima
Vidio sam tugu kao u očima robinje, a tijela kao u boginje!
Kretala si se kao kraljica, jednostavna koraka laka!
Bila si prava gracija prepuna tajni nekih, koje si svojim
Držanjem skrivala, bolna iskušenja koja si prolazila!
Ti si bila rođena za ljubav koja tugu može zamijeniti u
Očima, koje su izgleda samo za suze znale! Ljepotom tvojom
Bio sam opčinjen kao nekim jakim svjetlom! Donijela si mi
Neki tajanstveni udisaj, koji mi je od pomirisane ruže ostao!
Što danas ostade? Čaša vina neispijena, cigareta ugašena,
Trag od tvoga ležanja! Ostade praznina i ova prokleta tišina!
Ostade trag tvojih usana na usnama mojim, posljednjeg
Dodira i gomila nemira nakon tvoga odlaska! Ostade moj
Pogled zakovan u neistinitost tvojih riječi! Kažeš;
Da ja to sve hoću, ovu jebenu samoću? E pa draga, neću!
Ništa od toga što si rekla nisam htio, a najmanje ovo!
S tobom sam život snio, iako sam temelje gradio na pijesku,
Vjerovao sam, jer čvrstina njihova u srcu je bila, osjećajima
Koje sam isprepleo kao pauk svoju mrežu! Neraskidiv je svaki
Osjećaj, svaka noć i dan! Ostati će mi ova četiri zida u
Kojima imam Tebe! Ne možeš ništa pokvariti, sliku o sebi
Zamutiti, ni tvoje posljednje riječi meni izgovorene, da te
Nikada više vidjeti neću! Ja ti želim samo sreću!
Proklinjem ovo vrijeme, i noć i dan, proklinjem i svaki san
Koji je sazdan, tebi dan! Ne proklinjem tebe, proklinjem
Sebe! Izbrisao sam svu ljepotu snova, porušio sve lijepo
Što si gradila o meni! Otišla si! Zalupila vratima svoga srca!
Otišla! Odlepršala poput male ptičice s grane, preplašene
Bukom života, osjećajima, koji u nas unesoše nemire!
Bila si preplašena, srca nemirnoga, poput nekog putnika
Koji u nepoznato odlazi! Kažeš; Bio sam ti drag! Kažem;
Volio sam te draga, ali odlepršala si bez traga,
Ostavivši mi gnijezdo ljubavi sablasno prazno, da na rubu
Grane stoji I neko drugo vrijeme čeka, koje doći neće!
Sve što sada želim, je zaspati, zaspati i više se nikada
ne probuditi..
...
...i kada poželiš plakati
ti se nasmij...
...i kada osjećaš da se lomiš
ti pogledaj visoko...
...i kad vidiš da ti sreća dolazi
ti stavi život na kocku...
...i kada vidiš da gaze po tebi
ti se digni s poda...
...i kada vidiš da ljubav odlazi
ti je pusti da ide...
...život te neće maziti...
...ne dopusti da budeš lutka
ne dopusti da ljudi kažu da si bila kukavica
jer to bi bilo kao da se nisi ni rodila...
...digni glavu visoko,
nasmij se tuzi,
suzama prkosno pogledaj gore...
...i što god te u životu čeka
ti budi svoj...
...SAMO ĆEŠ TAKO POSTATI ČOVJEK...
djacki zivot ....
prodje vrijeme prodje cas i eto prosao djacki zivot nas...vise se vidjeti necemo,zivot dobar bio je ali na zalost sad zavrsio je...njega sada nema ali ostala je uspomena,na takav zivot nas kad skupa smo bili i sve zajedno radili,upustali se u lude ideje avanture bez kraja..ali i kad se rastanemo opet ce u sjecanju ovog raja ostati uspomena bila je luda raja....
Ja dobro znam, da nikad vise necu biti tvoj
pokusavam, da zaboravim ti ulicu i broj
i kako starim sve mi teze pada to
godina je za godinom okovala dusu kamenom
Ma sto sam kriv
sto svojim putem ide sudbina
sto verov'o sam losim ljudima
a nisam smeo to
Chorus:
Ma sto sam kriv
jos osecam tvoj bol u grudima
ma ima neko zlo u ljudima
kad ljubav ostane, a ti ne zelis to
sa ove druge strane usana
a nije do mene, ma nije do mene
I kako starim sve mi teze pada to
godina je za godinom
okovala dusu kamenom
Ma sto sam kriv
kad svojim putem ide sudbina
sto verov'o sam losim ljudima
a nisam smeo to
Ma sto sam kriv
jos osecam tvoj bol u grudima
ma ima neko zlo u ljudima
kad ljubav ostane, a ti ne zelis to
sa ove druge strane usana
Ma sto sam kriv
sto sam kriv, sto sam kriv
sto sam kriv, sto sam kriv
ima neko zlo u ljudima
kad ljubav ostane a ti ne zelis to
sa ove druge strane usana
ma nije do mene, a nije do mene
JOS JEDNA PJESMA...HEHE...A SUPER JE...ONO STO BI VRJEDILO ZA MENE JE PODEBLJANO...PUSA...VOLIM VAS SVE...
Dok sam danas kao i svaki dan isla kuci iz skole,
različite misli su mi se provlačile kroz glavu.
Mislila sam na prijatelje koje sam imala i izgubila,
i one koje sam tada, izgubivši one prve, pronašla.
Mislila sam da su mi ti ljudi bili pravi prijatelji i da
će naše prijateljstvo vječno trajati.
No kako je odmicalo vrijeme, i svatko je
imao svoje obaveze, razišli smo se.
Pravi prijatelji?
To su osobe koje nas ne vole zbog naših vrlina,
već zog naših mana.
Osobe koje ih mogu trpiti zbog nas.
Kada nam je teško, oni su nam rame za plakanje.
Koje bi učinile sve samo da suze u našim očima nestanu
i da nam se usne razvuku u osmijeh.
Osobe koje nam vjeruju kada nas svi osumnjiče,
osobe koje su uz nas i kada napravimo velike greške.
Osobe koje nam znaju oprostiti.
Prijateljstvo ne znači biti smrtno ozbiljan,
ili tražiti koristi od njega, već znati glupirati se
i smijati koliko god nam nevolje život donese.
Najkraće rečeno, pravi prijatelj je osoba koja
te prva može nasmijati, a posljednja rasplakati.
Rekla bih zapravo, da su prijatelji kao stijene,
kao hridi; valovi mogu biti ne znam kako jaki,
more može biti prava oluja, ali sve se opet lomi o' te hridi,
i ništa ih ne može pobijediti.
Što se dogodi kada se valovi obiju o' stijene?
Jednostavno se-odbiju.
Pjene se, ljute, udaraju jače i jače,
no čvrsto i pravo prijateljstvo ništa
i nitko ne može nadjačati.
Prave je prijatelje teško pronaći,
baš poput bisera u školjci.
Ali priznajte, vrijedni su toga.
I tako sam kao svaki dan isla kuci i razmisljala
Razmisljala o tome…o prijateljima
Onim pravim…
I znam da sam pronasla prave prijatelje…
da imam dvije prave prijateljice…
iako je trenutno na velikoj kusnji to naše prijateljstvo…
ali nadam se da ce poput stjena, hridi…suprotstavit se moru…
udarcima jakim i na kraju se uzdici na visu razinu…
i nadam se da dok ona to čita, misli isto…VOLIM TE, SEKO!!!
Zašto brinuti?
U životu treba brinuti samo o dvije stvari:
Jesi li zdrav ili si bolestan?
Ako si zdrav,
tada nemaš o čemu brinuti.
Ali ako si bolestan,
samo o dvjema stvarima trebaš brinuti:
Hoćeš li ozdraviti
ili ćeš umrijeti?
Ako ćeš ozdraviti,
tada nemaš o čemu brinuti.
Ali, ako umreš
samo o dvjema stvarima trebaš brinuti:
Ideš li u raj ili ideš u pakao?
Ako ideš u raj
tada nemaš o čemu brinuti.
Ali, ako ideš u pakao...
bit ćeš toliko zaposlen pozdravljajući se sa svojim prijateljima
tako da nećeš imati vremena za brigu!
Zato, zašto brinuti?
Budi sretan!
By. Morena
eto na inzistiranje pojedinih iako bas i nemam inspiracije odlucila sam napisati novi post...
odmah u pocetku upozoravam...nisam raspolozena...mislim jesam al ono jebacki sam nadrkana...tako da ce se neki mozda i uvrijediti ali dosta mi je pretvaranja i licemjernosti...ono puna kapa...
...vec dva dana slusam o preseravanjima pojedninih osoba...ono spustite se na zemlju...i onda kad mislim da su se spustili...ono...nisu...nista cudno...
...zatim osobe do kojih mi je jako stalo...za koje bi ja sve dala...jer sam glupa i naivna...ponasaju se prema meni tako odvratno...kao da sam zadnja rupa na svirali...nazalost medu te osobe spadaju i moje najfrendice od kojih to nisam ocekivala...mislim dosta mi je toga da od najfrendice moram sve izvlaciti...moliti ju da mi nesta kaze...a meni kada se nesta desi ja idem...sta idem trcim odma njoj da joj to kazem...glupaca...to sam trpila no desila se ona kap koja je prelila casu...nazalost...
...krivo mi je samo sto sam se svadala s osobom koja mi puno znaci...jer sam mislila da ta osoba nije u pravu...da sere...a sada...shvacam da je uvjek u pravu...jebeno uvjek...ne znam kako...ali uvjek...i sad tu osobu trebam pogledat u lice i reci oprosti bila sam glupa nisam te slusala...imao si pravo...
...moram reci hvala lovricu...ha ha...bas mi je dobro dosao onaj razgovor sinoc...ono zaboravila sam na brige...moramo to ponovit...ha ha...samo ne do 04.15...molim te...he he...
...ono pukla sam...sve sto sam htjela reci ovim postom je da ne zelim da me se pozuruje...i da se drugi ne brinu o meni...mogu to ja i sama...nisam toliko plava...i nemoj te mi vise govorit stvari kao...pokreni se...ucini nesto...pogotovo ako ste osoba koja isto to ne radi...i nemoj te mi se petljati u ljubavni zivot...moj zivot...moja ljubav...
...i ostavite se spika o njemu...nije on kriv sto ja nemam decka...ja ga ne zelim...i shvatite da smo prijatelji i to cemo ostati...dosta mi je sranja o njemu...pucam polako...cak mi je doslo i da se opet posvadam s njim...zasto...zbog budala...neka hvala...sad sam opet napravila glupost...oprosti nisam smjela napisat boli me i bok...nisi ti kriv sto sam nadrkana...
...ono pricala sam s bratom...prije pol sata...rekla sam mu...ako je cjena da me se pusti na miru...pa bit cu s nekim...bilo kim...samo da mi se neki skinu s k.....brat mi govori da ne radim to...nije vrijedno...
...sve u svemu...volim vas ljudici...oprostite zbog posta...ali trebalo mi je ovo...kao ispusni ventil...ode sada polako...pusa...
...vasa b
A...
dali ste ikad razmisljali o bajkama i stvarnom zivotu??
covjek nikad nije zadovoljan svojim zivotom i zato pokusava zivjeti u iluziji..
tako i ja... pokusavam se tjesiti s nekim besmislenim stvarima i ici dalje.. ali ponekad ne ide.. pretesko jer neprestano se moram osvrtati na proslost, ne mogu se usredotociti na buducnost..
i sad... kako izbrisat sjecanja??
zasto nam ne mogu ostati samo lijepe uspomene a ne one tragicne?'?'
ponekad pomislim da nema smisla.. i doista.. nema ga..
ali onda se osvrnem oko sebe... i vidim da nisam jedina koja pati i koja ima strahove..
zato se nadam i za sebe i za druge da cemo jednog dana imati bajku punu srece i svega onoga sto svakom covjeku treba.. pa makar to bilo i samo na jedan dan.. neka bude.. nema veze.. samo da budemo ispunjeni iznutra i da se to vidi izvana...
i smatram da nitko ni u cemu ne treba posustati.
svaki puta kada nam pogled bude pognut.. trebamo ga s ponosom podici.. i cijelom svijetu pokazati da smo osoba sa pravim vrijednostima... i nikome ne dopustiti da nas ucini manje vrijednim.. eto.. toliko ode mene.. bye..
Gdje sam? Kako sam? Kako ide? Pitanja dobrodošla kada imaš super vijesti i osmjeh na licu. Nemam ništa od toga. Izgledam kao mrtvac, osjećam se još malo gore od toga, i svu svoju ljubav prema njemu pokušavam pretvoriti u mržnju i želju za osvetom. Stići će ga osveta. Ne moja, ali netko će već u moje ime napraviti svoje.
Izgubila sam se u življenju njegova života i ispunjavanju njegovih želja. Izgubila sam se gledajući kako je hladan, i kako s drugima priča o stvarima o kojima je trebao sa mnom. Izgubila sam se slušajući laži zadnjih tjedana. Izgubila sam se jer sam se dala u potpunosti za nešto u što sam vjerovala. Izgubila sam se jer više ne mogu procijeniti što je zapravo prava ljubav. Izgubila sam se jer ne znam jesam li uopće rođena za to. Da li mi je suđena? Izgubila sam sebe, a onda i njega. I od dvoje ljudi koje trebam voljeti najviše na svijetu, nemam niti jedno.
Tužno je da me više boli gubitak njega nego mene same. Ja ću potražiti pomoć da pronađem sebe, a tko će mi njega vratiti? I ako bih trebala dati razlog zašto ga uopće želim nazad, nemam razloga. Da li je to bol, da li želja da još uvijek volim, da li potreba da mu dam ljubav? Ne znam zašto. I to sam zagubila negdje to putu.
Da se vratim istim putem i sve ispočetka? Ne znam niti odakle sam krenula. Zaboravih bacati mrvice po putu. Nemam početak, a kraj je nedostižan.
Gdje li sam sada i kako li sam samo tu došla?
-malo su nam postovi ubedirani...ali jbg...tako je...doci ce i ljepi dani...
...puse...volimo vas sve...
...AbM...
Nemam neke inspiracije za pisanje...nema nista novo...osim sto sam sinoc zaspala uz glavobolju...osjecam se grozno...uvjek mene glavobolja prvu pronade...
Ah...kako god...
Lezeci tako...razmisljala sam...onoliko koliko sam mogla u datom trenutku...Trenutno sam nekako hladna prema svima...to ne pokazujem al tako osjecam...nema svrhe to spominjati ili o tome govoriti...Ne znam zasto je tako...Mozda i nije...mozda mislim da se tako osjecam zato sto stvari lagano se postavljaju na svoje mjesto...Mozda jer sam kroz ove praznike shvatila puno stvari...Mozda sam zrelija i pametnija...
Mozda...mozda...mozda...
Nista nije sigurno...
Trenutno nemam neke ciljeve...osim sto sam se u potpunosti odlucila posvetit skoli...To je moja buducnost...Sto napravim sad odrazit ce se na moj zivot...Ne zelim biti nitko...Ne zelim da me citav zivot uzdrzava imetak mojih roditelja...Zelim sama nesto postici u zivotu...sada...dok imam svijet na dlanu...Sada kad su mi sve mogucnosti otvorene...Sada kad mi je sve reci besplatno...sve sto trebam jest ulozit malo truda...jer pametna sam i sposobna...Znam to...I mogu reci da nakon dugo vremena imam vjere sama u sebe...Nisam presretna zbog skole je me 90% toga sto ucim uopce ne zanima...ali moram to promjeniti...Bitno mi je da ja krenem dalje i zaboravim neke stvari...Pocnem vise vjerovati u sebe...Mozda se cak i umisliti...Ne znam...Puno je toga u mojoj glavi...ali dobro sam...Barem pokusavam biti...Imam prijatelje koji mi zivot znace i ne bih ih mjenjala za nista...Oni su mi nesto najdraze na svijetu...drago mi je da ih imam...
Kad se sve zbroji i oduzme-mogu biti sretna...
...pozz i pusa velika svima...
...bEBA...
- Zaljubiti se.
- Smijati se od sveg srca.
- Pronaći puno mail-ova kad se vratiš s odmora.
- Šetati po nekom lijepom mjestu.
- Slušati omiljenu pjesmu na radiju.
- Probuditi se i slušati kako vani pada kiša.
- Izaći iz tuša i obrisati se u topli ručnik.
- Primiti poziv od osobe koju dugo nisi vidio.
- Dobar razgovor.
- Pronaći novac u hlačama koje nisi obukao od prošle godine.
- Pozivi u ponoć koji traju satima.
- Smijati se bez razloga.
- Slučajno čuti da netko lijepo govori o tebi.
- Probuditi se i shvatiti da jos možeš odspavati nekoliko sati
- Slusati pjesmu koja te podsjeća na "tu" osobu.
- Biti član jedne ekipe. (AbM...ha ha)
- Prvi poljubac.
- Stvoriti novo prijateljstvo.
- Osjetiti žmarce u trbuhu svaki puta kad vidiš tu osobu.
- Provesti neko vrijeme sa svojim najboljim prijateljima. (neko vrijeme??)
- Osjetiti da su osobe koje voliš sretne.
- Obući šuškavac od osobe koja ti se sviđa, a da još uvijek miriše na njezin parfem.
- Posjetiti starog prijatelja i vidjeti da se stvari između vas nisu promjenile.
- Imati nekoga da ti kaže da te voli
...DA DA...SVE SU TO LIJEPE STVARI...PONEKI OD VAS SU SVE I DOZIVJELI...A ZA ONE KOJI NISU...IMAM PITANJE...STA CEKATE????!!!!???
...POKRENITE SE I UCINITE SI ZIVOT BOLJIM I ZANIMLJIVIJIM....
...PUSA...
...VAS AbM...
...EVO SAMO NA BRZINU DA VAM SE JAVIMO...DANAS POCINJE SKOLA...A JBG...MORA SE AL JOS SAMO MALO...IDUCI PUTA IDE VECI POST SAD NAM SE NEDA PISATI
...PUSSA...
...VAS AbM...
Hvala Vam prijatelji dragi
za sve lijepe riječi,
i svaki Vaš osmijeh
što rane srca liječi.
Hvala Vam prijatelji moji
što ste uvijek svoji,
zbog vas se moja duša
života više ne boji.
Hvala Vam prijatelji mili
za sve što ćete biti,
sve ono što jeste
i sve što ste uvijek bili.
-VELIKI POZDRAV JELENI...BLOGERIMA...SVIMA KOJI NAS POSJECUJU I NASIM DRAGIM ANONIMCIMA KOJI VISE NE MOGU KOMENTIRATI...
PUSA!!!!!!
vas aBm...
Začarao si me. Jednostavno.
A krenulo je s pitanjem koje mrzim najviše u životu. Krenulo je s pitanjem „Kako to da imaš 16,5 a sama si?“ Fuck, fuck, fuck, fuck…
Odgovorila sam već dobro poznatim odgovorom, ali nije te zadovoljio. Pa si pitao opet i opet kao da si očekivao da ću ponavljanjem odgovora pogriješiti i da ćeš me otkriti u laži. Nema laži misicu, samo okrutna istina. Ali policijska metoda ti je dobra. Volim muškarce koji treniraju strogoću.
No dao si mi razmišljati još jednom i iznova o mom odgovoru i o mom samačkom životu. Pa nisam ti baš mogla ispričati svoju ljubavnu prošlost koja je bila vrlo zanimljiva, ali kroz priču bi djelovala srcedrapajuće, a ja jadna mala nesposobna. Nezanimljiva. Bez osjećaja. A suprotno je upravo istina. No nitko se do sada nije potrudio to provjeriti i to osjetiti. Njihov gubitak misicu.
Pa zašto sam sama? Rekla bih jer sam pametna. Rekla bih jer imam svoje mišljenje. Rekla bih jer imam svoje JA. Rekla bih jer tražim „u dobru i u zlu“. Rekla bih jer znam što su kompromisi i to nije kada popuštam samo JA. Rekla bih da tražim povjerenje, sigurnost i bezuvjetnu ljubav.
A ništa od toga nisam našla misicu.
Shvatila sam jedno - ne žuri mi se. Shvatila sam jedno - moram poraditi na svom strpljenju kada si ti u pitanju. Shvatila sam jedno – zaista si me začarao. Shvatila sam jedno – bez obzira na sve, ja ne želim biti ta koja će voditi igru. Shvatila sam jedno – moram mirno prihvatiti ako me zaboraviš iz bilo kojeg razloga. Shvatila sam jedno – nitko me nikada nije zvao „misicu, a zaista mi se to sviđa.
I što da ti kažem misicu? Začarao si me i ako si i ti začaran, kako kažeš, potražit ćeš me.
Potraži me… misicu...
-da da u zivotu vase bEBE postoji jedan mali...dobro malo veci mali koji je vasu bebu "ocarao"......na neki nacin....ovo gore sam napisala jer mislim tako a on to zna....no o njemu drugi puta....idem sada....
pusa
voli vas vasa bEBA!!!!!!!!!!!!
Jednostavno je - želim jednog muškarca - i da bih ga dobila mora on mene osvojiti...
Ali pri tome imam problema kako naučiti u praksi slijediti slijedeće korake:
- ne pričati o njemu
- ne zamišljati da smo već u savršenoj vezi
- ne zamišljati uopće da jesmo u vezi ili da ćemo biti u vezi
- ne očekivati česte kontakte
- ne očekivati poseban tretman
- ne dosađivati jer se meni nešto prohtjelo
- ne požurivati ništa
- držati laganu distancu
- bili lagano nedostupna
- ne odgovarati baš na sve pozive potvrdno
- ne odavati oduševljenje svaki put kada komuniciramo
- dati mu do znanja da ima šanse
- dati mu do znanja da se ipak mora potruditi i loviti i loviti bez obzira na šansu
- ne biti mu na raspolaganju baš svaki put kad mu se priča pa makar sjedila sama doma i buljila u zid
- natjerati ga da me se poželi
- natjerati ga da mu nedostajem
- poneki puta, kada je najljepše pričati i smijati se, naglo otići zbog kao hitnog posla
- biti vesela, neodoljiva, jedinstvena
- ne pokazati mu i nikada reći mu da kujem pakleni plan kako bi „on mene osvojio“
E sada sve ovo pročitati ispočetka i držati se svake navedene točke. Pa još jednom i još jednom.
Pravila čitati minimalno jednom dnevno, a po mogućnosti i češće.
Ako osjetim slabost da se ne držim nekog pravila, gristi samu sebe i vrištati u sebi od muke, ali svakako se držati pravila. Ako ne pomaže vrištanje u sebi, vrištat ću na sav glas daleko od njega, ali pravila se moram držati.
U trenucima koji su posebno teški, lupati se po glavi i vikati „Nemoj opet napraviti grešku!!!“
E ovaj puta ću polako, mudro, ženskim igrama i pametno…
By: mORENA......pusa....
Ovo je priča o muškarcima. Moja priča o muškarcima.
Recimo da negdje na svijetu postoji idealan muškarac koji voli svoju djevojku/ženu i to joj daje do znanja, ima vremena za prijatelje i za sve ostale bitne ljude u životu. Radi i nije mu teško živjeti životu u dvoje/obiteljski. Ne vara i ne mulja. Jednako je pažljiv kao i prvih dana u vezi. Recimo da negdje na svijetu postoji takav muškarac. Nadam se samo da ću ga ja jednog dana sresti, upoznati, zavesti, zavoljeti i živjeti happily ever after.
Sada skrećem pozornost za 3 zla, tri tipa muškaraca koje sam do sada susretala, s nekima bila, s nekima srećom ipak ne:
Zlo broj 1
To je tip muškarca koji na početku ljubavi ne skriva osjećaje i ništa mu nije teško. Voli svim srcem, dobiva ljubav svim srcem. Otvoren je i razgovara o svemu. Odjednom – mrak. Zatvara se i postaje hladan. Odjednom prodaje priču kako on baš ne pokazuje osjećaje, kako je sve isto kao i prije, kako si žena umišlja da je on prije bio drugačiji. Ako već nakon par mjeseci prestaje voljeti isto kao i ranije, zašto ostaje u vezi, zašto ne kaže, čuj stara, ni ti više nisi kao ona u koju sam se zaljubio i ajmo svatko svojim putem.
Koga pokušava uvjeriti da je isti. Sebe ili nju? Koga zavarava da je ljubav ista kao i prvi dan. Sebe ili nju?
Ne mogu podnijeti da se netko tko je bio nježan, brižan, zaljubljen i govorio o svom srcu odjednom prestao biti zaljubljen, brižan, nježan… osim povremeno. No to se jako osjeti. I onda to povremeno opet nije onako intenzivno kao i ranije. I sve se mijenja.
Zlo broj 2
Ovo je pak tip muškarca koji svoju djevojku/ženu voli kao i prvog dana, bez obzira na godine koje provedu zajedno. Pokazuje joj pažnjom i nježnim dodirima da mu je ona sve na svijetu. I jeste. Ali, voli šarati okolo. Ovo je onaj tip muškaraca koji imaju potrebu za seks-om i s drugim ženama. Da, ovakvi zaista postoje i zaista to nema veze s njihovom ljubavlju prema djevojkama/ženama s kojima žive. Oni taj seks upražnjavaju samo iz fizičke životinjske potrebe. A svoju djevojku/ženu vole. Nije im lako i nisu bez grižnje savjesti, ali zato se stalno trude oko partnerice. A partnerica, ako ne zna za jednonoćnu prijevaru, uživa u svakom trenutku ljubavi koji dotični iskazuje. Ili čak i zna za takve avanture, ali obzirom da joj od njenog muškarca ništa ne nedostaje, prelazi preko toga. Ipak je on s njom i njoj se vraća i s njoj živi.
Zlo broj 3
E ovi su kombinacija zla broj 1 i 2. Ovog bih kastrirala i iščupala mu srce. Tako da mu više ne padne na pamet govoriti o svom srcu, a još manje da ima s čime obilaziti druge djevojke na jednu noć. O ovom tipu sam rekla sve.
I sada kako između 3 zla izabrati najmanje? Svakoj ženi je nešto drugo bitno i svaka ti imala argumente zašto bi s jednim bilo podnošljivo, a s drugim ne. No, lako je govoriti nakon veze i kategorizirati muškarce u jedno od 3 navedena zla. Jer, na početku je svaki muškarac idealan muškarac i za svakog mislimo da je posljednji i baš onaj kojeg smo tražile cijeli život. A onda se isprofiliraju u jedno od 3 zla.
Koliko smo i kojeg spremne trpjeti?