< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
src=http://counter.rapidcounter.com/script/1176034447>
Free Website Counter
blogovi,,,,,ah ti blogovi....
roxy & jope
tena
razredni2.c
anela&kaća
lekuša
sanda......taj daleki poreč
štreberica*
tužne priče
macakićka
šoky % neo
najljepša u svom šoru
filmići
guzolicious
- Get Your Own
sve je nas ovih dana na neki način uzdrmala smrt dragog nam toše.......nekog manje nekog više.......ali sa sigurnosti mogu reći da je svatko od nas izvukao nešto iz njegove smrti............................ jednostavno nemožeš predvidjeti hoćeš li sljedeće minute biti živ ili ne.....i upravo zbog toga svoj život trebamo maksimalno proživjeti.....i pokušavati provesti što više možemo vremena sa svojim voljenima.......kako nikada nebi osijećali grižnju savijesti zbog toga što ih zapostavljamo........trebali bi slijediti svoje snove a ostaviti se tuđih.......i ponajviše uživati u onim sitnim stvarima koje nam svakodnevno čine život ljepšim........ovo je sve vjerovatno već viđeno i slušano ali nakon ovakve tragedije zaista shvatite koliko je to sve istina i kako bi se trebali promjeniti.....no nažalost kad se sva buka oko njegove smrti malo stiša svi ćemo se vratiti na staro........i nastaviti slijediti tuđe snove i ispunjavati nečije zahtijeve...a sebe ćemo opet nanovo ostaviti po strani do nove tragedije......žalosno ali istinito da nam samo tragedije mogu na kratko pokazati realnu sliku svijeta i života.... i to koliko naš život zapravo vrijedi....te da ga možemo izgubiti a da ga i nismo proživjeli......mislim da svatko od nas ima nekakav zadatak ovdje dolje i da kad ga obavi ide gore...no pitanje je kakav je to naš zadatak,dali smo ga ispunili i kada je naš kraj ovdje.....već danas ili ?
Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih drugova i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
Krade mi te cesta,
Kradu mi te ljudi,
Svako pomalo od osmjeha tvog posudi...
Pratim te, i kad ne gledam
po koraku te znam
svaki drhtaj tvoga tijela osjecam
tu sam da ti nadu vratim
ako padnes da te uhvatim
'Nebo ti je bilo granica'
Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. godine u Prilepu u Makedoniji. Njegova je glazbena karijera započela je 1996. godine kada je pobijedio na festivalu „Melfest“.1998. godine sudjelovao je u makedonskom nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije s pjesmom „Ostani do kraja“.1999. godine objavljuje svoj prvi album „Nekade vo nokta“. Iste godine na Skopje festivalu osvaja prvu nagradu publike s pjesmom „Tvoji poljupci na mojoj bijeloj košulji“, a na ljeto održava prvi samostalni koncert u Skopju.U lipnju 2000. objavljuje novi album - „Sinot Božji“.2001. godine na Podgorica Festivalu osvaja 2. mjesto sa pjesmom „Nemir“, a u ožujku 2001. u Skopju održava 5 zaredom rasprodanih koncerata.U listopadu 2002., objavljuje treći album „Ako me pogledaš u oči“, a u studenom 2002. kreće na prvu veliku turneju.2003. pobjeđuje na velikom festivalu Beovizija s pjesmom „Čija si“ koja postaje veliki hit, a Toše kreće graditi međunarodnu karijeru.Iste godine pobjeđuje na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije. 2004. u Turskoj predstavlja Makedoniju sa pjesmom „Life“.Godine 2004. objavljuje album „Dan za nas“, četvrti po redu i prvi za teritorij Hrvatske i Slovenije, a 2005. Godine objavljuje hit album „Pratim te“,2006. godine slijedi album „Božilak“ na kojem interpretira tradicionalne makedonske pjesme.U kolovozu 2007. Toše Proeski objavljuje svoj aktualni album „Igra bez granica“ koji već po objavi kritičari u Hrvatskoj nazivaju albumom godine.Posljednji veliki koncert Toše Proeski održao je u Skopju 5.10.2007. godine na gradskom stadionu.Hrvatska publika Tošu Proeskog pamtit će ga po čitavom nizu iznimno popularnih pjesama, a s pjesmom „Veži me za sebe“, ove je godine osvojio Grand Prix 11. Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru. Toše je hrvatsku publiku posebno oduševio pjesmom „Srce nije kamen“, najemitiranijom pjesmom hrvatskog radijskog etera za 2006. godinu, a srca slušatelja od 7 do 77 definitivno je osvojio svojom posljednjom grandioznom pjesmom „Igra bez granica“.
bio si naša najveća sreća........riječima nemogu opisati koliko sam te voljela slušati......možda više neživiš ali u našim srcima ostaješ zauvijek........kada već nemožeš nama pjevaj anđelima i bogu...........
P.S. uzmite jednu minutu iz svog života i odajte počast ovom velikom čovjeku............zapalite svijeću i pomolite se..................vrijeme je da i mi učinimo nešto za njega...........
sve ono što se dosada događalo nije bilo za pohvalu.......ni za neko pisanje .....no mogu reći da me jedna osoba ni neznajući za to izvukla iz sve monotonije i ništavila.......i zato ovaj post posvećujem njemu.......onome koji me nasmijao i razveselio kad mi je bilo najteže........sa njim sam se smijala onako od srca.....glasno.....i zadovoljno.....zbog njega mi je smješak na licu trajao danima i još uvijek traje dok ovo pišem..........ovo što mi se događa možda je samo zluđenost ali ako i je (što nevjerujem) onda je to neka jako slatka zaluđenost i želim da traje još dosta dugo........on ubrzo odlazi i želim mu sve najbolje.......ali se nadam da će bez obzira na to biti tu da me može nanovo izvući kad padnem.......i staviti osmijeh na moje lice kad mi bude teško........
hvala ti......za sve što si napravio.....za svu sreću koju si unio u moj život.....i želim da nađeš nekog tko će te zaista voljeti i živjeti s tobom i za tebe......a ja ću uvijek biti tu da ti pomognem kada ti bude teško i pokušat ću ti unijeti samo dio onog što si ti unio onog dana kad si se pojavio u mom životu.........