kolačić madeleine

utorak, 29.10.2013.

strah od smrti/ nastavi niz

ova godina čisti
pokokala je sve zrelo
za košnju
ono što ne bi očekivao
nikada da padne
posaugala je koješta i tko zna
što će joj još u grotlo
pasti
nešto novo, nešto staro
nešto plavo
nešto posuđeno
većinom neočekivano
i uglavnom iznenadno
ostavila me bez teksta
i bez zraka ponekad
šutnula u trbuh
i pobjegla
- još samo malo još -
nagovorila početak da
se privede kraju
i da se još jednom
rodi
posadi i naraste
ovaj puta
u čisto
nadam se

strah od smrti/ polagano?

život kao
polagano umiranje
- nije to o čemu pišem
već
o strahu da je prava smrt
zapravo polagano preživljavanje
ono - bezvrijedno, kenjkavo
ima me / nema me - svejedno

jer jednom kad odeš
ne čini mi se smisleno da bude
kao da te nije ni bilo
da dođeš gore s hrpom
neobavljenog posla
jer se /kao/ nije moglo
/kao/ nije smjelo
i nije /komu, čemu/ dalo

pravi, iskonski strah ove fele
otvara oči za boje i širinu svijeta
tjera na akcije svih vrsta
i ne troši vrijeme na nonsense
kao što je po/lagano i polu/glumljeno
prije/vremeno
umiranje

svijest o vlastitoj
konačnosti
toj je slici
papučica gasa,
a ne kočnice
barem u mom
vozilu
koje samo što nije
skrenulo u
pedesetu

09.16 (2)
07.16 (1)
07.15 (3)
02.14 (1)
11.13 (1)
10.13 (2)
09.13 (3)
08.13 (4)
06.13 (1)
05.13 (7)
04.13 (5)
12.12 (2)
11.12 (2)
10.12 (1)
09.12 (5)
08.12 (13)
07.12 (8)
04.12 (2)
02.12 (12)
01.12 (1)
12.11 (2)
11.11 (14)
10.11 (12)
09.11 (23)
08.11 (7)