< | srpanj, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com
Kada sam počela pisati blog Mali je bio uvelike pelenaš. Sada je to prepredeni skorosedmogodišnjak koji je poučen četverogodišnjim vrtićkim iskustvom, te vječnim sukobima s devet godina starijim bratom stekao neku svoju mudrost, obogatio rječnik pubertetskim pojmovima, a ponekad me uplaši njegovo upotrebljavanje ironije i sarkazma na način na koji to čine posve odrasli. No ipak, dijete je.. - Maaaaliiiiiiii, nemoj slučajno da prekočiš večernje pranje zubi!!- dovikujem mu preko dvorišta dok odlazi baki na večeru i spavanje - Ahh, nonšalantno će na to moje plavooko zlato, nema veze, ovo su mi ionako tek prvi od tri vrste zubi! - ![]() - joooj, mamaaaaa, pa lijepo! ![]() ![]() ![]() |
Stari ( pitanje da li i umni) ljudi kažu: nesreća nikad ne dolazi sama. Ok, moguće. Al pitam se ja koliko njih mora biti u grupi da bi ravnoteža među zvijezdama bila zadovoljena?! Ha čujte, nije to neka nesreća od koje se prosječno empatičan čovjek naježi i strese, al niz krupnositnica koje dižu tlak i šećer, kvare ljetnu fjaku..ee, to je to. Noćas su nam ukrali bicikl. Iz dvorišta. Ne, nije bio vidljiv s ulice. A nije bio ni zaključan, of skroz. Star godinu i 4 mjeseca. Prvorođenac gotovo ne zna više hodati otkad ga ima. Sad će morati, ili skidam cam-ovu hodalicu s tavana, pa nek uči ponovo. Da, prijavili smo. No šanse su male da ga nađemo/nađu. Nekoliko sati prije toga su se na autu oštetila vrata, zbog toga što ih majstori nisu dobro postavili. A mijenjali smo ih zato što smo imali prometnu ( nismo krivi, al zato imamo oštećeni auto). Dobra je stvar da sam jučer popodne našla cipele. Ne, nisam Pepelpljuga, nego sam novokupljene cipele zaboravila u trgovini, poslije se vratila, i našla ih! Jutros sam se s ulice vratila jer nisam bila sigurna da sam ugasila plin ( ooo,da , i to mi se zna desiti. Ne da zaboravim ugasiti, nego da prije posla, ranom zorom skuham ručak). I nisam ga ugasila, i dobro je da sam poslušala intuiciju, da mi se nije bilo lijeno vratiti se po štengama, otključati, provjeriti. Jel da je dosta sad? Ima ravnoteže, jel da? |
Opaaaaaaa, Miki, još uvijek mi rade klikeri, i nakon 4 dodatna mjeseca kušnje, nisam zaboravila korisničko ime i lozinku, dobro jeeeeeeeeee! Vani je vruće, preko 30 Nivesica, unutra, tu gdje sam trenutno, ugodnih je 27, a i ventilator radi. Možda ne bi bilo ni 27 da nisam jutros zaboravila isključiti grijanje, pa je grijalo jedno sat vremena. Što mi i nije smetalo odmah ( unatoč tome što mi tlak nije nizak kao nekad (90/60), i što sam ipak življa od radnog stola, ipak mi se bose noge ( br 36 do 38, zavisi o kalupu) pomalo smrznu i kad se drugi već preznojavaju). Da, grijanje.. Imam neki čudan plinski bojler. U ljetnom režimu rada topla voda je jako mlaka, a kad ga postavim na pahuljicu, tj naredim mu da i radijatore zagrije, onda je voda sasvim ok. I mudra ja, da mi voda za kavu prije zavrije, svaki put kad mi treba za kuhalo, ja brojlera natjeram da pomisli da smo u Australiji, JAR-u, ili tamo već negdje, pa si zemem vodice i to je to. Samo ga još treba poslije opet vratiti u normalu. Što sam normalno zaboravila. ![]() ![]() Taaakoo, sad kad je jasno zašto mi je vruće, mogu dalje pisati. Ak se sjetim o komu ili čemu. Do tada vas pozdravljam ![]() Eeeeeeeee, da. Naslov! Pitanje glasi: ak ideš iz Slavonije prema Splitu kojim putem ići, tj. isplati li se ići kroz BiH ako se uzme u obzir da kroz Hrvatsku prelazim nekih 200 km više i za tamo te natrag platim 400 kn cestarine. Zauzvrat se vozim autobanom, puni profil, i ne moram dati cca 450 kn za biometrijsku putovnicu koju Mali nema, a treba mu, jel, ako idemo preko Bosne ponosne. Mi malo veći, imamo osobne s kojima ti daju tranzit preko kantona raznih, no pitanje je ko sve vreba iza kantuna, i koliko kazni vrijedi platiti da bi došli do odredišta. Split! Baš sam ga se zaželjela, 23 je godine prošlo od moje zadnje šetnje rivom. Ok, znam da ništa nije isto, pa ni ta famozna splicka riva, ali hu kers, ljudi su važni. A ljudi (moji ljudi) splitski su nešto spešl, i nešto što se ne zaboravlja, pa makar 23 godine prošlo! napominjem, trasa je od Slavonskog Broda, preko Banja Luke, jajca, Bugojna, Kupresa, Livna, na Sinj i Split ili autoputom do zagreba, pa dalje isto autoputom od Zg do Splita. Repetiram pitanje: kakva su vaša iskustva? I neću reći za koju sam ja opciju, a za koju Zakoniti, da ne bi bilo pristranih ( nastranih? ![]() |